Let Fiji Airwaysom
Za naš prvi let Fiji Airwaysom imali smo jedan veliki kufer do 30 kg, kojeg je V. čekirao i platio 200$ davno prije putovanja, i još 4 kabinske torbe: 3 mala kufera na kotačiće i V.ov planinarski ranac koji smo ponijeli za izlete i cijelo je vrijeme bio u velikom kuferu. Dječje male rance rasporedili smo po malim kuferima i u velikom, a moj s laptopima i tabletima stavili u ranac. Koje kombinacije! A nigdje nisu bili transparentni podatci smije li se imati malu osobnu torbicu. Kad smo došli na check in u Honoluluu bilo je otvoreno nekoliko šaltera i išlo je relativno tečno. Prije samog odlaska na šalter stoji stroga starija Azijatkinja i provjerava veličinu kabinske torbe u onom kalupu. Nekim ljudima ispred nas mali je kufer bio pretrpan pa ih nije pustila, tj. trebali su ili presložiti ga ili čekirati, odnosno platiti ga. Mi smo prije putovanja dobro izmjerili male kufere i bili su odgovarajuće "manjine", ali strogoća ove gospođe me na tren obeshrabrila i pomislila sam da neće stati. Ali, sve je bilo u redu i sva tri kufera su kliznula u kalup, kao i veliki ranac maksimalno minimiziran. Dobili smo oznake za torbe i krenuli na šalter. Tamo je nova gospođa izvagala naš veliki kufer (može do 30 kg, imamo još mjesta), 3 mala koja moraju biti do 7 kg, a svi su bili više od 7. Smireno nam je rekla: "otiđite sad na ono proširenje i presložite sve, a onda izvažite na slobodnim šalterima i vratite se kod mene kad obavite". Svejedno nam je išla na živce u tom trenu. Rastvorili smo sve kufere, u jednom od malih bio je ručnik i svi kostimi i UV majice, sve morko i teško od cjelodnevnog kupanja, prebacili smo to u veliki. Knjige u veliki, sve teško u veliki, jedva smo ga zatvorili, tako da je T. stala na njega i još je jedan čovjek pomogao. Točno 30,0 kg! Mali su bili do 7, neki i par deka više. A moju i V. torbicu s lijekom nisu vagali, samo su stavili tag. Mnogi su ljudi u avionu imali ruksake, koje su gurali u prtljažnik iznad glave, a realno stane ispred sjedala. Kako su zbog toga bili zauzeti, naše kufere smo morali staviti kojekuda gdje ima mjesta, više redova ispred ili iza, što poslije otežava izlazak iz aviona. Kako je bio noćni let trajanja 5 sati, bila sam premorena i jedva čekala zaspati, djeca su odmah zakomila. Nudili su neku hranu, koju sam prespavala, a V. kaže da je bila riža s piletinom u slatko kiselom umaku. U avionu imaju jastučiće i dekice, ekrane i slušalice.
2. let
Apia (Samoa) - Nadi (Fidži)
U Međunarodnu zračnu luku Faleolo stigli smo oko 2:50 na šalter za check in. Nismo dugo čekali i bili smo opušteniji nego na Havajima. Dobili smo imigracijski listić za ispuniti. Čekirali smo naš veliki kufer, a u kabinu ponijeli ostalo (3 mala kufera i ranac), uključujući i svak svoj mali ruksak na leđima. Veliki je mogao imati do 30 kg (V. ga je platio manje nego prvi put, oko 90$), mali do 7, a ruksake nisu ni vagali, što je pomoglo da rasteretimo male do 7 kg. Prije odlaska na granicu i sigurnosnu kontrolu, prolili smo vodu, koju ćemo kasnije napuniti kraj gatea na aparatima za vodu. Svi su opušteni, nasmijani i dobre volje. Samo su V.-u zaplijenili upaljač. Gate 1 je u prizemlju, 5 metara od kontrole. Gate 2 je na prvom katu i tunelom ukrcava putnike za isti avion ali, čini mi se za drugu destinaciju. Vrijeme prolazi čekajući, let je u 5:50, boarding nekih pola sata ranije.
U avionu ista ponuda zabave: ekrani i slušalice, dekice i jastučići. Kad smo krenuli još je bio mrak pa su zamračili. Let je trajao 1:30, za vrijeme čega su djeca gledala ekrane a mi spavali.
Let 3
Nadi - Labasa (Fidži)
Nakon par sati pauze otišli smo se čekirati na mali terminal za domaće letove. Par šaltera, mala čekaonica, lokal. Sad imamo samo s male kufere i ruksake i puno je lakše. V. je čekirao male kufere na 15 kg, pa smo bili opušteni, a ručna prtljaga (ruksaci) su morali imati do 7 kg što nije bio problem. Ispred nas su bili neki Talijani koji nisu pazili, mislili su da će moći ponijeti male kufere u kabinu, a kako su bili teži od 7 kg, morali su nadoplatiti (ne znam koliko).
Sigurnosna kontrola i odlazak u čekaonicu. Boarding 15-ak minuta prije leta. Avion je bio mali propelerac s oko 17 redova, kožna sjedala, bez wc-a. Vrijeme je bio poluoblačno, ali s visine su se vidjeli otoci, grebeni, atoli - sve najljepše iz udžbenika zemljopisa.
Kapetan i kabinsko osoblje pozdravljaju nas "Bula! Welcome aboard ladies and gentlemen, boys and girls!". Nakon 45 minuta leta, sletjeli smo u Labasu na dosad najmanji aerodrom u životu.
4. (connecting) let
Labasa - Suva - Nadi (Fidži)
Stigli smo na aerodrom u 11, let je planiran u 11:40. Najmanji aerodrom na koji smo već sletili, ali sad ga imamo priliku dobro pogledati. U čekaonici na kožnim sjedalima sjede drugi putnici, mi idemo na check in. Dva su šaltera na kojima nema gužve, začas čekiramo prtljagu i sjedamo u čekaonicu.
Čekirali smo 3 mala kufera i ranac, svaki može do 15 kg. Ruksaci su na nama. Zahodi su dostupni i mali lokal u kojem prodaju pića i grickalice. Na razglas najavljuju kašnjenje našeg aviona za Suvu, ovaj put u 12:30. V. se na šalteru raspitao hoće li biti problema s drugim letom. Neće, jer je to isti avion koji nastavlja za Nadi.
Oko 12:10 sletio je avion, iz kojeg su se iskrcali putnici, a za njima su zaposlenici zračne luke na kolima dovezli prtljagu. Zatim su odvezli našu prtljagu, a na drugim vratima počeo je boarding. Nismo prošli nikakvu sigurnosnu kontrolu i ukrcali smo se u naš avion. Poletjeli smo oko 12:35, u avionu su nam podijelili bombone i vodu. Osjetila sam nostalgiju koju uvijek osjetim kad odlazim, a čini mi se da u životu češće odlazim nego ispraćam... Na razglasu svira vesela "tropska" glazba, i od nekih putnika vidjela sam fidžijsku putovnicu - prekrasne tirkizne boje!
U 13:12 sletijeli smo u Suvu. Izašli smo iz aviona, izašli s Dolazaka, ušli na Odlaske, imali smo već boarding passove, prošli kroz sigurnosnu kontrolu. Već je počeo boarding, pa smo brzo prošli kroz gate i ušli u isti avion, ovaj put u letu za Nadi. Sad je već mnogo više bijelaca na ovom letu.
Poletjeli smo u 13:40 i sletjeli u Nadi 25 minuta kasnije.
5. let
Nadi (Fidži) - Narita Tokio (Japan)
Jučer smo dobili obavijest da je naš let odgođen sa 23:55 na 3:55. U zračnu luku smo došli u 21.00, oko 23.00 se čekirali. Ovaj put smo predali veliki i dva mala kufera koji su mogli imati puno kilograma. Ranac smo spremili u veliki, a imali smo svak svoj ruksak i jedan mali kufer u koju smo stavili dekice. Na šalteru je trebalo dokazati odlazak iz Japana, odnosno pokazati kartu.
Sigurnosna i granična kontrola bez gužve jer je ponoć, aerodrom se održava, čisti, jedan duty free ne radi. Kraj našeg gatea stolice su s pregradama pa jedva nalazimo gdje ima malo više mjesta, jako je hladno, klima radi, vadimo dekice i spavamo. U 3:10 je počeo borarding u Airbus 330, gdje u sredini imamo četiri mjesta za nas. Dekice, jastuci, slušalice i ekrani.
Polijetanje nismo ni osjetili i odmah smo svi zaspali. Zamračili su avion.
Sat vremena od polijetanja nas bude i dijele doručak - kajgana s kobasicom, baked beans, kruščići, maslac, voće i voćni jogurt. I dalje je mrak, nastavljamo spavati. Ja slušam audio uspavanku. Oko 9 po fidžijskom vremenu smo se probudili, djeca su pojela dio doručka od prije, a oko 10 su rozim svjetlima imitirali zoru i podijelili mirisne vruće mokre ručnike.
Ova kompanija ima prekrasan sigurnosni video, u kojem uz bitne podatke pokazuju prirodne ljepote ovog otočja. J. je primijetio da ne znaju izgovoriti riječ na engleskom "ask" već izgovaraju "aks" u videu i uživo.
Primjedbe
Objavi komentar