11. dan // Yosemite - San Francisco

Buđenje, doručak ispred kolibe i spremanje na put za San Francisco. Roba se nije osušila pa, nakon što smo svu prtljagu stavili u portapak, po njoj smo je rasporedili nek se suši u vožnji. Trebamo krenuti najkasnije u 10 kako bismo vratili auto u dogovoreno vrijeme. Tako smo i napravili, u 9:55 V. je kupio kave u našem general storeu i uz pjesmu Hotel California na radiju, napustili smo naš kamp Yosemite Lakes i krenuli cestom 120. Vidi se i mjesec na nebu, malo je drugačiji nego kad smo u Europi, i njegov sjaj po danu ili po noći će se mijenjati kako se budemo približavali ekvatoru. Tokom vožnje analiziram svoje jučerašnje očajno ponašanje i razmišljanje - toliko sam bila zločesta da sam priželjkivala napad životinje samo da bih dokazala da sam u pravu i da ne idemo u podno El Capitana. Sad mi je jasno da nas V. nikad ne bi doveo u opasnu situaciju, ali onoj jučerašnjoj tuki to nije bilo jasno.

Auto je prljavo, puno pijeska i zemlje, a ispred dječjih sjedala, i hrane. Zastali smo u Oakdaleu (još jedan small town America) natočiti gorivo (jeftinije je nego u SF-u, a moramo ga vratiti punog) i u odličnu autopraonicu Mister Car Wash. Prioritet nam je usisavanje, no treba platiti pranje, a usisavanje je besplatno. I tako smo platili 10$ i napokon prvi put u životu priuštili djeci automatsku autopraonicu. Nakon toga odvezli smo se na drugi kraj objekta i usisali. U ovaj dio može ući svatko, nema dokaza o plaćanju, očito sve funkcionira na povjerenje.

Google navigacija nas je navodila na  San Francisco Oakland Bay Bridge, ali želimo se provozati Golden Gate mostom i taj put će trajati nešto duže. Kod izlaza za Berkeley, shvatimo da će nam kruženje oduzeti puno vremena i ipak idemo prvom opcijom. V. je našao podatak da treba platiti cestarinu za ovaj most i plaća ga preko interneta 7$. Izgleda da uopće nisu skinuli tu lovu s kartice, nema nigdje podatka. Naš auto ima registraciju samo sa stražnje strane (ovdje je dopušteno imati samo jednu tablicu) pa možda ima veze s tim. Super je bilo voziti ovim mostom! Pogotovo kad smo kasnije saznali da se srušio u potresu Loma Prieta 1989.

Vožnja u samom gradu mi je neprijateljska, još sam ušla u raskrižje i ugasio se semafor pa mi je bus trubio. Sunčano je, hladno i vjetar. Vožnja uzbrdicama i nizbrdicama zastrašujuća je, ali puno je lakše s automatskim autom. Punimo gorivo do vrha i idemo predati auto u Avisovu poslovnicu kod Fisherman's Wharfa. Zatim čekamo Uber za hotel i dođe Tesla. V. se jako veselio ovom hotelu jer je najjeftiniji na ovim putovanju i izgledao je sumnjivo. Čini se da u njemu neki ljudi žive. Hodnik je tapeciran i kraj naše sobe vonja na perad. Zidovi masni i osjeti se dim cigareta ili nečeg drugog. Ipak, soba je uredna i čista. Ali nakon pranja ruku shvaćamo da je umivaonik začepljen i V. to prijavljuje na recepciji. Brzo smo se raspakirali, obukli u topliju robu i u đir. J. uzima pizza slice (a ne pizza cut, kako mi kažemo) T. ne želi ništa. Vrijeme je oblačno i, kako se približavamo moru, još vjetrovitije.  Šetamo turističkim kvartom Fisherman's Wharf koji je nekoć bio ribarski predio a sad je pun kičastih suvenira i restorana brze hrane, nešto kao svaki naš turistički centar. Idemo na Pier 39, isto, središte hrane i điđa. Sjedamo pred malu pozornicu gdje  mađioničar započinje svoju točku. U prvom je redu T. i on je izvodi kao asistenticu za trikove. Ona je uzbuđena i vrijedno stoji na buri u zimskoj jaketi 20 minuta. Na kraju i J. pomaže u jednoj točki! Trikovi su bili dobri i zabavni, a mi promrzli! (Bilo je oko 16°C). Šetamo još malo uz dokove, gledamo Alcatraz iz daljine i onda se penjemo u simpatični kvart stepenicama Filbert steps s planom popeti se do Coit Towera. Crknuti smo i odustajemo. Na vrhu stepenica, neki čiča nas pita jesmo li vidjeli kojota, tu je prošao. Nismo. Idemo doma. Shvatili smo da nam treba 8 minuta hoda do hotela pa odlučimo prošetati. Idemo na pizzu i pivo u isti onaj fast food gdje je J. uzeo na početku našeg đira. Odlazak u krevet, stalno se čuju vatrogasne i policijske sirene. Svi su zaspali a ja se ne mogu namjestiti, počinje me sve svrbiti. Počnem paničariti da su sigurno stjenice, nisam provjerila madrac, vibracije basova iz noćnog kluba pokraj hotela... Ali nekako sam zaspala. Laku noć!

best pizza

Alcatraz

Pier 39