23. dan // Samoa // Apia
Zadnji dan na Samoi
Buđenje, joga, pisanje, doručak, pisanje, izlazak u 12:30.
S obzirom da smo obišli većinu otoka, za danas smo ostavili obilazak Apije, glavnog grada.
Parkiramo na besplatnom parkingu pokraj Visitor centra i Government Buildinga. Pakleno je vruće, oko 13 sati, i nismo mogli odabrati bolje vrijeme za šetnju asfaltom. U Visitor centru nisu se baš pretrgli dati nam informacije što posjetiti u gradu, tutnuli nam kartu grada i to je to. Preko puta Centra nalazi se Immaculate Conception Cathedral, koja je bila zatvorena, a pokraj nje radio je "vjerski" dućan i kafić s bezgrešnom kavom u ponudi.
Grad je živ, svi negdje idu, voze. U gradu je i McDonald's pa su nas djeca nagovorila da odemo tamo jer su gladni. Nakon toga nastavili smo hodati prema Fugalei Fresh Produce Marketu i Taufusi Marketu. To je natkrivena velika tržnica gdje se prodaju suveniri, a na drugom dijelu voće i povrće. Suvenire smo samo pogledali, ali nećemo nikome ništa kupiti. Prodavači nas pozdrave ali ne navaljuju, ne "siluju" prezentiranjem i dobrim ponudama. Od svježih proizvoda nude se zelene banane, blitva (!), taro, papaje,... Nema baš puno izbora, zima je i manje je kiše.
Pokraj tržnice postoji mali food court s dosta izbora i autobusni kolodvor gdje učenici srednjih škola (u uniformama) čekaju buseve za svoja sela, zezaju se, smiju se, jedu; ista mladost kao na našim kolodvorima za prigradska naselja.
Idemo u auto i vozimo se u Robert Louis Stevenson Museum, koji radi još 45 minuta (do 15:30).
Robert Louis Stevenson (RLS) bio je škotski romanopisac najpoznatiji po djelima Otok s blagom i Neobičan slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea, od malena bio je lošeg zdravlja, pa je često putovao u toplije krajeve da zaliječi svoju tuberkulozu. Tako je na putovanju u Kaliforniju upoznao svoju suprugu, 11 godina stariju od njega, Fanny, koja je već imala dvoje djece iz prvog braka. Putovali su dalje na Havaje, odakle ga je havajski kralj poslao na Samou. Samoa im se svidjela pa su se odlučili nastaniti iznad Apije a ispod brda Vaea, gdje su izgradili kuću Villu Vailimu u kolonijalnom stilu koja je sad ovaj muzej.
Veliki posjed opasan je zidovima, a nakon par minuta vožnje dođe se na veliku livadu posred koje se nalazi spomenuti muzej. Platili smo ulaz 40 tala, a djeca besplatno i baš se bila okupila grupica posjetitelja kojima smo se pridružili u pratnji jako ugodne mlade vodičice. Prije ulaza u kuću izuli smo se. Kuća je cijela napravljena od drveta, pa je bilo jako ugodno hodati bos. U prvoj od soba RLS dao je izgraditi kamin na drva, to je prvi kamin na ovom otoku jer nema potrebe za grijanjem, ali ga je zaželio da ga podsjeća na hladnu Škotsku. Obilazimo njegovu sobu, s jednostrukim krevetom, stolom i policama punih knjiga. Neke su originalna 1. ili 2. izdanja, a saznali smo da je 13 knjiga napisao u ovoj kući. Na jednoj polici nalaze se razna izdanja Otoka s blagom koja im šalju posjetitelji kad uoče da nema još njihovog jezika. Nismo vidjeli hrvatsko izdanje. Iz njegove sobe ide se u Fannynu sobu, koja je jedina obložena tamnim drvom - i to redwoodom iz njezine Kalifornije. Ovo je zainteresiralo J.-a jer smo i zbog njegove velike želje išli gledati šume sekvoje i redwooda u Kaliforniji, pa bez imalo srama pita našu vodičicu neka pitanja vezano za to. Na hodniku nalazi se kućna bolnica potrebna zbog lošeg zdravlja vlasnika. Tu su i sobe Fannyne djece, a i Stevensonove majke, koju je doveo na otok da živi s njima. Njezina je soba najveća i najljepša jer je sin želio ugoditi svojoj majci, koja pak nikad nije pronašla zadovoljstvo na ovom otoku i otplovila je nazad u Škotsku sutradan nakon smrti sina. Lijepa soba zainteresirala je T. pa je ovaj put ona postavila par pitanja.
S kata spuštamo se u najveću prostoriju koja je služila kao blagovaonica i dnevni boravak, soba za sviranje i slično.
Tu se nalazi i originalni sef u kojem je RLS čuvao svoje rukopise, a zanimljivo kuhinja se nalazi u jednoj maloj susjednoj kućici jer se po samoanskim običajima nije kuhalo u kućama gdje se živi. U ovoj se sobi RLS srušio nakon što mu je pozlilo i umro je na podu od moždanog udara. Po njegovoj je želji sahranjen na vrhu brda Vaea, a njegovo su tijelo nosili Samoanci koji su ga zavoljeli.
Za kraj ovog obilaska, vodičica je otpjevala njegovu pjesmu Rekvijem na engleskom pa na samoanskom. Fanny je živjela još dugo posije njega, vratila se u Kaliforniju, ali je nakon njezine smrti i njezin prah dovezen pokraj voljenog muža.
Postoji staza koja vodi na vrh brda do njihovog groba, ali je jako zahtjevna, a mi imamo druge planove.
Već je 16 h, što nas je iznenadilo, i idemo u autopraonicu Elite Auto Detailing koja za razliku od drugih radi do 17 (druge rade do 16). Odmah su nas primili jer smo rekli da smo u žurbi, izvadili sve naše stvari iz auta u veliku plastičnu kutiju, sjeli smo, a nekoliko zaposlenika uhvatilo se ručnog usisavanja, pranja iznutra i izvana. Auto je bio prljav od prašine, pijeska i hrane, pa smo htjeli Bernardu vratiti uredno iako to nije bilo uvjet. Oko auta koja su tu parkirana, igra se troje slatke dječice, čini se da u ovom hangaru žive i rade, u produžetku je i automehaničarska radionica. Igramo se s djecom, pričamo s njima, musavi su i prljavi od kolomasti i auspuha, dok njihovi roditelji čiste naš auto. Platili, zahvalili, pozdravili se i opet trk u auto na nedaleki Papaseea Sliding Rocks koji radi još 45 minuta (do 17:30). Platili smo 14 tala i spust strmim stepenicama do prvog slapa. Voda je ugodno osvježavajuća, a prvi se spustio J. s malog slapa, zatim V. i ja. Drugi je veliki, dosta strmi, a treći najveći s momentom izbacivanja. T. se bojala i nije otišla ni na jedan, a J. nakon nekoliko minuta odluke i on se spustio s V.-om. Vrijeme je brzo prošlo, gospođa nas je čekala na vrhu stepenica u 17:45 i kroz šalu nam je prigovorila da kasnimo, a za nama zatvorila kapiju i zaključala. Povratak u hotel, gdje večeramo i razgovaramo s gošćom iz hotela. Idemo u sobu spakirati se i na spavanje. Djeca su zaspala oko 21, a mi oko 22, nakon čega je slijedilo buđenje u 1 sat ujutro. Potrpali smo prtljagu u auto, Lolita nas je došla ispratiti i čuvati dva psa čuvara da ne laju. Djeca su odmah zaspala a mi smo krenuli istom onom cestom hrptom otoka prema zračnoj luci Faleolo gdje nas je u 2:30 dočekao Bernard. Dogovorili smo da će nam naplatiti popravak kotača, puno manje nego što smo mislili. Saznali smo da je Amer s Havaja što objašnjava njegov savršeni engleski. Fotografirao nas je zgužvane i pospane, pozdravili smo se i krenuli na čekiranje, koje opisujem u postu Let Fiji Airwaysom.
Primjedbe
Objavi komentar