4. dan // Los Angeles - Joshua Tree National Park

Budim se oko 4 i ne mogu više zaspati. Mučim se do 5, pa se odlučim ustati i na miru pisati o prethodnom danu. Oko 7 bude se ostali, spremamo se, odjavimo i idemo još vidjeti jednu znamenitost LA-a, Griffith Observatory. Vozimo se kroz prekrasnu rezidencijalnu četvrt Los Feliz dok se penjemo u podnožje Griffith Parka, sve je zeleno, travnjaci uređeni, divovske magnolije, oleandri i ostalo mediteransko bilje. Parkiramo na besplatni parking Greek Theatrea i pješke idemo prema Opservatoriju. Google kaže 20 minuta hoda. Mi ne idemo cestom nego stazicom prečicom koja je utabana, ima nešto tragova smeća i začas dolazimo do ceste kojom još pješačimo 5 minuta. Sve skupa 10ak minuta nam je trebalo. Miris borova a i kut sunca podsjećaju me na južnu stranu Marjana (preciznije: potez cestom iznad Kašjuna prema Institutu krajem kolovoza prije podne). Opservatorij je zatvoren (bilo je 8:30 ujutro a otvara u 12), s njega se vide okolna brda i natpis Hollywood, i cijeli grad. Nepregledno je, magličasto... Na podu su označene orbite planeta Sunčevog sustava.

jutarnji pogled na parking i bazen

Griffith Observatory

Holivud znak

zadnje scene Buntovnika bez razloga snimljene su ovdje

your anus

brzopoteznim vandalima penis je drag motiv, kao i kod nas

Vraćamo se u podnožje, imamo mali piknik i doručak, obavljamo WC (posvuda su dostupni besplatni javni zahodi). I krećemo na put za Joshua Tree National Park Zapadni Ulaz. U smjeru San Bernardina (Golden State Freeway, pa san Bernardino Fwy), pa prema gradovima koji se zovu 29 Palms i Yucca Valley, a blizu je i poznatiji Palms Springs. Postalo je jako vruće, termomentar na autu pokazuje 110° F (43° C). Okoliš je suh, a hue je žuto crven, posvuda juke. U Yucca Valleyu na semaforu auto ispred nas krene nazad (istina je da nam mu se nabila na guzicu) i malo nas udari. V. izađe, čovjek izađe, sve je ipak ok, rukuju se i nastavljamo. Benzin je napola i idemo na pumpu da budemo sigurni jer idemo u divljinu i stalno nam je potrebna klima. Na bankomatu dižemo lovu da imamo i keša. Ovdje svi plaćaju kešom i potrebno je za napojnice od čega ova zemlja živi. Prije puta kupila sam dollars preko Revoluta i njim sve plaćamo, bilo mobitelom ili Metal karticom.

Onaj krovni prozor totalno je nepotreban u ovim trenutcima, sunce piči u glavu, ne pomaže za provjetravanje. Možda u nekoj drugoj prilici. 

Za oko dva ipo - tri sata od polaska stižemo na Zapadni ulaz Joshua Tree-a. Đošua tri je drugi naziv za drvo juke. U Visitor Centru V. ostavlja lijek (to je prethodno dogovorio jer nije dobro da stoji u vrućem autu na suncu). Kupili smo godišnju kartu za nacionalne parkove za 80 $ jer nam je to najisplativije. Zaposlenici su, uz mlade, i malo stariji ljudi (surovi kapitalizam), ali su svi dobre volje, nasmijani, žele pomoći, pružaju informacije. Nismo navikli na ovakvu ljubaznost Europljana.

Imamo dovoljno vode (tamo nema vode i svi na to upozoravaju, ali mi smo stari planinari i svjesni smo važnosti vode). Zapravo, u Americi su zahodi kao i voda posvuda, pa ih ljudi i očekuju, zato su ova upozorenja.

područje Parka, mi pratimo rozu liniju

Na samom ulazu u zaštićenu zonu prolazimo rampu, žvelti dida djeci daje Junior Ranger knjižicu s informacijama i zabavom. Dolazimo do prve, nama zanimljive, stanice Hidden Valley i tu ćemo napraviti mali hike. Natrackali smo se kremom s faktorom, svi imamo šešire, V. UV majicu i duge hlače, djeca su u kratkome a ja duge hlače i svoju omiljenu safari košulju dugih rukava. Isto tako, svi imamo patike s normalnim čarapama (nikako stopalice, ovo je preživljavanje a ne modiranje) na nogama. Pakleno je, začas smo umorni, tišina, jara, čuju se poneki cvrčci. Ovaj hajk traje 15ak minuta a mi smo do kraja njega izmoždeni. Vidjeli smo guštera i još neke životinje. Po povratku u auto djeca označavaju što su sve vidjeli u knjižici. 

Sjedamo u auto, nećemo više hajkati i sad se samo vozimo. I tu ima poljskih šekreta, samo rupa ispod wc školjke, a dovoljno su široki da i invalidska kolica mogu pristupiti. Nema vode za pranje ruku, srećom imamo dezinficijensa. 

Iz auta gledamo još Cap Rock pa nastavljamo do Keys Viewa odakle seže pogled na cijelu dolinu.

Cap Rock

pogled s Keys Viewa

informacije

Na vrhu srećemo nabrijane Nijemce koji nas fotografiraju svih četvoro, jer inače imamo samo selfije ili nepotpune fotke obitelji (škrti smo za kupiti selfie stick preko Temua za 4,99).

Prolazimo Jumbo Rocks na koje se V. penje, mi ostajemo u autu, gulim krastavac i J. jede. (Ponijela sam peeler za povrće, JNA set pribora za jelo, kupili smo noževi jer smo zaboravili ponijeti, plastične posude od sladoleda za jaja a sad dobro posluže).

Jumbo Rocks

Skull rock

Vozimo se prema Sjevernom ulazu  prema gradu 29 Palms. Sa strane ceste nekakve kuće, poštanski sandučići, mislim se kako ovi ljudi žive, jesu li zadovoljni svojim životima znaju li za život izvan ove pustinje. Malo sam tužna od ovih misli. A opet, zašto brinem tuđu brigu, možda im je baš dobro na svom propertyju, svugdje se dovezu, imaju svoj mir u glavi i sigurno ne brinu za moje osjećaje. 

Vozimo se 20ak minuta do Zapadnog ulaza, sad je 16:30 (u parku smo bili oko 2,50-3 sata), a zatvaraju u 17. V. preuzima lijek, djeci smo dali po 20$ za džeparac pa kupuju neke sitnice, ja gledam super merchendise: suvenire, majice, platnene torbe i odolijevam kupnji. 

Sjedamo u auto i krenemo prema Barstowu. Dok ovo pišem, nailazim na tehničke probleme pa palim laptop i pišem u notepadu pa ću ostatak teksta kopipejstat. Dakle, vozimo se prema Barstowu, cesta je magistrala s jednom trakom. Vozači malo brzaju, ali poštuju crte za prestizanje i nitko mi ne trubi. Dolazimo u motel California Inn u Barstowu (Hotel California!). Čekiramo se i idemo u sobu. Gladna sam, umorna i nervozna. Ostali su ok. Po putu smo jeli voća, oraha i još neke sitnice koje smo onomad (!) kupili u dućanima. Motel je u stilu 70ih, tepison na podu, klimatiziran, ustajali vonj prošlih vremena, aparat za led i automat za pića. U proširenju hodnika stoje mašina i sušilica za robu na kovanice. Idemo u našu sobu s pogledom na bazen. U hodnicima je mrak, nestalo je struje. Vani je još dan pa ima nešto svjetla. Napokon ulazimo u sobu, odjevamo kostime i idemo na bazen. Uzeli smo i naše lampadine (dvije čeone iz dekatlona i jednu Maglite) za svaki slučaj. Vani je 38° C, bazen je ugodno osvježavajući, sunce na zapadu a ovaj dio je u hladu. Djeca guštaju i sprijateljuju se s djevojčicom s kojom odmah izmjenjuju ime za sprijateljit se na Robloxu. I dalje nema struje, spremamo se i idemo u restoran Di Napoli's preko ceste na večeru. Domaće pivo u rashlađenoj krigli nikad brže nisam popila. Djeca naručuju špagete s ćuftama, V. nešto dobro talijansko, a ja juhu od rakova i salatu. Sve je jako ukusno, došlo je ekspresno brzo, konobarica je jako uslužna i simpa. Za susjednim separeima razni ljudi, jedna žena s aparatom za kisik! Plaćamo oko 70 $ i odlazimo u motel. Struja je došla i odlazak na spavanje.