3. dan // Los Angeles

Od malena mi je taj LA (uz NY) pojam. Naravno zbog filmova, serija i muzike. Toliko bih mogla referenca napisat da ne bi imalo smisla nabrajat. Pa krenut ću gdje sam stala.

Probudili smo se oko 5:30 i svi smo bili dobre volje. Sinoć je V. u dućanu kupio dvije instant juhe u vlastitoj zdjelici koje zagrijavam u mikrovalnoj i jedemo, a onda u istim posudama radim još dvije instant juhe donesene od doma, manje pikantne, za djecu. Glava puca i V.-u i meni pa oboje popijemo tabletu.

Sad malo domaćinstva:

Umivaonik se ne može začepiti pa koristim posudu za led za potapanje nešto prljavog donjeg rublja (ne stignemo tražiti praonicu, a čini se da nema je u motelu). Pišem blog od dana prije dok su ostali zabavljeni svojim ekranima.

pranje rublja

Oko 8 izlazimo iz motela, ulice su prazne (nema rush houra), svježe je, i mi smo svježi. Plan je ići u Santa Monicu na plaže iz filmova. Duž naše ulice Hollywood Blvd ima masu beskućnika, šatori i kolica iz supermarketa posvuda su na trotoarima. Blizu našeg hotela stanica je metroa (da, ima metro u LA-u a nitko se nikad u filmu ne vozi u metrou pa ne možemo znati) i vozi duž bulevera pa je zgodno za nekog tko želi šetati ulicom i gledali Walk od fame - zvijezde s imenima zvijezda. Iz auta smo vidjeli te pločnike, ali ništa spektakularno. Promet je i dalje ok, idemo prema Beverly Hillsu (Brendon i Brenda rip, policajac, djevojke i seljačine s dotičnog), provozali smo se poznatim ulicama Sunset Blvd., Rodeo Dr (luksuzni dućani) i još nekima. Ima trkača i šetača pasa. Dok se vozimo Santa Monica Blvd-om osjetimo rezak (ovu riječ nikad nisam izgovorila, ali sad je savršeno poslužila) miris urina s ulice koji nas je pratio par blokova. Vožnja teče glatko, svugdje su prometni znakovi, navigacija dobro vodi. Na par mjesta vidim veliku oznaku PED XING i pomislim da je u blizini, logično, kineska pedijatrijska bolnica pa treba usporiti.

Prvo spajanje na Pacific Highway i dolazimo na Santa Monicu. Parkirano auto na parkingu (15$ dan) i idemo prema poznato St Monica Pieru. Plaža je još prazna, uz parking je šetnica/ cestica za bicikle, ima trkača, biciklista i poneki klošar. Još je rano jutro i John Deere traktor zaglađuje i čisti pijesak za predstojeći dan.

Beach barovi tek otvaraju. Svako cca 1 kilometar ima javni WC s tuševima. Šetamo do Piera. Još je projladno, vjetar pirka, ja u džins jakni, V. u dugoj robi, a djeca se ne žele obući.

džondirka

Na Pieru se sve uhodava za dan, štandovi se otvaraju, restorani čiste, lunapark još nije otvoren. Ribiči sa štapovima dolaze pecati. Gladna sam i nervozna pa sjedamo na doručak u Pier Burger. Uzela sam jutarnji breakfast burger s dodatnim jajem i pancetom (već jedan dan nismo jeli jaja - kriza!), a ostali hot dog. Kava je filter u najvećoj čaši, nećemo zanovijetat i naručiti omiljeni espresso.

Tu je i automat igraonica koju obećavamo djeci u povratku.

Idemo na plažu. Nebo je magličasto, svijetlo s istoka a izrazito tamno na zapadu iako je vedro. Valovi su veliki, treba paziti na rip current, kao kobac bdijem nad djecom i ne dam im da idu dalje od plićaka. Svejedno guštaju dok ih valovi nasukavaju. Ja se ne kupam, uopće me ne privlači. V. se kupa, a djeca se igraju u pijesku. Po pijesku je očajno za hodati, sreća ima šetnica. Idemo u smjeru Venice beacha do koje treba pola sata. V. je nervozan jer se sporo krećemo. Prepiremo se i onda odlučimo vratiti nazad jer nema smisla hodati. Sve su plaže ogromne, duge i iste! Nije to Dalmacija pa duž par km ima više različitih konfiguracija terena, od pijeska do stijena. Zanimljivi su klifovi (palisades). Nakon obećanog automat kluba idemo u auto.

na Pieru završava Route 66

Ipak odlučimo odvesti se do Venicea i to je bio dobar plan jer nam je trebalo pola sata vožnje samo do tamo. I tu nekad treba paziti na kinesku pedijatriju. Uz cestu su široki parkinzi s hangarima u kojima su noćni barovi, usluge za izmišljene potrebe (hotel i spa za pse, salon za gornje trepavice). Vidjeli smo kuće uz kanale (zato se i zove Venice) i krenuli prema Malibuu. Vozimo se Pacific Hwy-om i skrećemo na Point Dume State Beach. Hodamo par km do Point Dume brda i penjemo se na vrh odakle vidimo tuljane! Postoji šetnica ograđena žicom i mogu se penjati i Česi. Pojavila su se upozorenja na čegrtuše.

Kad smo se spustili na plažu, valovi su bili ogromni i nepredvidivi. Hodali smo krijestom između morem utabanog i suhog pijeska, ali je jedan val došao i smočio V.ove noge i patike (ostali smo bili bosi). Jako puše i hladno je, zakopčavam jaketu do grla. A uskorosmo nedaleko vidjeli dupine koji su nas pratili obalom nazad do auta. Krećemo nazad za LA. Preko ceste pretrčava neka vrsta vuka/čaglja/lisice(?) a T. u klifu vidi i vjeverice. Ovaj Malibu, a i LA me podsjećaju na Split, a i Zadar. Povratak sa Žnjana u sumrak, povratak s Punte Bajlo... Možda zato što je sumrak uvijek isti sa svojim "zlatnim satom". Ovaj put se ne vozimo uz more nego u brdima Malibua.

Napokon rezoniramo da je PED XING - PEDESTRIAN CROSSING.

I nakon sat i po vožnje stižemo u LA, provozamo se ispod Griffit Observatoryja gdje su gužve jer svi idu gledati zalazak sunca. U jednom trenu između blokova vidimo natpis Hollywood. Djeca spavaju, budimo ih, idemo u dućan, u večeramo gotovu pohanu piletinu, jabuke, banane... Ranije na putu za Malibu stali smo u dućan i kupili par stvari. Nazad u hotel, malo ekrana, ja pišem prethodni dan i spavanje. Melatonin više nije potreban.

U par dućana gdje smo bili, svi su jako uslužni, nasmijani, pomažu nam naći što sami ne možemo. Taj dan napravili smo 18 000 koraka i potrošili 170 $ (parking, dućani, hrana, igre).