8. dan // Pacific Coast Highway

Buđenje u San Luis Obispu, vani je prohladno, ali sunčano. Uz noćenje uračunat je i doručak, a baš smo se pitali kako će to biti moguće u minijaturnom lobbyju pokraj recepcije, za goste 80ak soba (odoka smo izračunali). Ipak, bilo je izvedivo, zapakirani sendviči i štrudeli, banane i kava. Većina je gostiju uzimala pa odlazila u sobu to konzumirati. Idemo u đir po gradu koji mi se već sinoć svidio. Ovaj put idemo autom jer nakon šetnje nastavljamo s putovanjem. Parkirali smo se u zatvorenoj gradskoj garaži koja je bila na dobroj lokaciji u Marsh Streetu. Odmah nailazimo na striparnicu Dr.Cain's, malo pogledamo (V. je sretan jer većinu toga ima u kućnoj biblioteci), ali djeca su već dohvatila čitati neke s polica pa smo im ih rado kupili. U centru postoje dva zanimljiva muzeja, dječji i umjetnosti, ali ne rade utorkom i srijedom.

stripovi

centar

U knjizi The Lost Continent: Travels in Small-Town America Bill Bryson putuje Amerikom autom i posjećuje male gradove u Americi, tražeći idealni (nešto kao iz serije Gilmorice). Ne sjećam se je li posjetio i ovaj, morat ću provjeriti u knjizi, ali čini mi se da je dosta dobar kandidat.

Obilazimo Kinesku četvrt - dio koji smo mi prošli sadrži uglavnom chop suey restorane (i ovdje prigodno PED XING haha) i katoličku crkvu Mission San Luis Obispo de Tolosa. J. je vidio Lego dućan pa želi tamo ući, a T. i ja idemo u second hand shop Calico. Stilski ukusno je uređen i ima kvalitetne robe, ali sve je užasno skupo - rabljene traperice 60 $, a majica kratkih rukava 20! Blaženi bio naš "second" na kile. Vrijeme je ručka i gladni smo i čeka nas dug put pa sjedamo u Moe's Mediterranean grčki restoran. Djeca jedu pomfrit, V. dolme a ja beef shawarmu, dijelimo baba ganoush. Sve je bilo odlično! U garažu po auto i pokret.

ovako bi mogao izgledati splitski Pothodnik na Pazaru - u Luci

dvorište crkve

second hand

dobro "saziđan" hram

Kad je V. planirao ovo putovanje Kalifornijom, htio je obuhvatiti LA i San Francisco, nacionalne parkove u zaleđu, a i vožnju Pacific Coast Highwayom, zato je naše putovanje cik- cak da nešto od toga ne propustimo. Ali posljednjih mjeseci cesta California 1 (uz obalu) zatvorena je zbog radova i iz Obispa ne možemo uz more nego kroz unutrašnjost do Marine cestom U.S. 101 prateći rijeku Salinas i njezinu plodnu dolinu. Uz cestu vide se umirovljene naftne bušotine s karakterističnim pumpama. Koristi se energija sunca - solarne elektrane na kilometre.

Prolazimo kroz razne poljoprivredne gradiće, i kroz Salinas gdje točimo gorivo. Salinas je grad odakle potječe američki Nobelovac John Steinbeck (posvećen mu je i jedan vijadukt kojim smo se provezli, i u gradu ima njegova rodna kuća za posjetitelje, koju nismo posjetili). Napisao je Istočno od raja, u čijoj ekranizaciji glumi James Dean i radnja se ovdje odvija (uvod filma sam pogledala a kasnije zaspala). Nakon 2-3 sata vožnje ulazimo u Marinu, gradić gdje ćemo noćas spavati, ali samo se spajamo na Pacific Coast Highway i krećemo opet južno put Big Sura dokle je cesta otvorena. Ovdje je svježije, a osjećaj mi je kao kad prva bura u rujnu ohladi more i zrak, a na suncu je još uvijek vruće.

polja Salinasa

kupus

Prolazimo Monterey, Carmel-by-the-sea (njih ćemo sutradan posjetiti) i vozimo uz zastoje zbog radova, ali nije bilo dugo čekanja.

Big Sur obalna je regija između Carmel Highlandsa sjeverno i San Simeona južno. Svi usputni gradići nazivaju se jednim nazivom Big Sur Village (pretpostavljam nešto kao Kaštela, sedam spojenih naselja pod jednom administracijom).

Na nekim predjelima velika je magla, ne vidi se ni more ni brda, a na drugima je sunčano ali jako puše, a na trećim parkovi prirode, bujne i guste šume sekvojinih rođaka - redwooda. Zastajemo slikati se kod Bixby mosta (u magli) i vozimo do Pfeiffer Beacha. Oštro skretanje na desno obeshrabrilo me i stvaram zastoj na cesti. S te pokrajnje cestice veseli, polugoli i bosi luđak izlazi iz auta i viče da nastavim voziti prema dolje, da nije OK raditi zastoj na cesti. A nitko mi nije ni trubio, što bi u Hrvatskoj bilo nemoguće! Još je savjetovao da je to uska "courtesy road" cestica, na proširenju se skloni da drugi mogu proći. Na Pfeiffer Beach ulaz se plaća na povjerenje! Pokraj kućice bez rampe uzme se kuverta u koju se ubaci 15$ i na nju i na odrezani papirić napišu se registracija auta i stavi se na vidjelo. Pješačimo do velike pješčane plaže koja nije za kupanje. Mene počinju užasno boljeti "ženski problemi" i moram smisliti rješenje. Djeca su vesela, na plaži se uvijek s lakoćom zabave, bez obzira što nema kupanja. J. je pronašao plastične čašice pa se igra s pijeskom i morem. Kombiniram: V. će oprati čašu u moru da mogu rastopiti šumeći brufen 600 s vodom iz boce. Tako i napravimo i zaista začas počne djelovati. Desperate times call for desperate measures. Na plaži ima dosta turista, pokoji surfer, valovi su jaki i puno puše. More je izbacilo kelp i vonj je poznat - kao lažina. Ali ovo je divovsko, izgleda kao zmija ili gumeni konop i djeca se rado time igraju. Vraćamo se u auto i krećemo sjeverno. Nakon sat vremena vožnje stigli smo u Marinu, odlazimo u Grocery Outlet, odličan dućan, dosta povoljniji nego drugi (sve je skupo) i na check in u naš Motel 6. Kupili smo odlično crno vino za 2,99(!) neko voće (domaće iz Salinasa), sireve, jogurt i kruh (43 $). Inače kad dođemo u neki smještaj, ako ima kuhinju kupimo sve ovo plus maslac i jaja - praktično za sva tri obroka.

Soba u motelu ovaj je put u prizemlju, što je zgodno za donošenje stvari (imamo ruksake i još neke kese, ali pametno samo jedan mali kufer). Večera u sobi i zasluženo vino iz, američki, plastične čaše.