25. dan // Fidži // Savusavu - Taveuni
O Fidžiju
Fidži (Fiji), ne miješati s Fudžijem (Fuji), planinom u Japanu, ali doć ćemo i do toga.
Republika Fidži otočna je melanezijska država na području Oceanije u južnom Pacifiku. Arhipelag se sastoji od dva velika otoka i još 300-tinjak manjih otoka, otočića i hridi. Viti Levu otok je gdje se nalazi glavni grad Suva i grad Nadi, u koji smo sletjeli iz Samoe. Turisti se uglavnom zadrže na ovom otoku gdje nastavljaju južno na Coral Coast ili na manje otoke u resorte.
Vanua Levu drugi je veliki otok na koji smo sletjeli u grad Labasa, na sjeveru (lokalci često izgovaraju Lambasa, i Nandi za Nadi), a otamo smo se vozili za Savusavu, na jugu.
Fidži je bio britanska kolonija gdje su dovozili Indijce kao radnu snagu na plantažama šećerne trske. Trska se i dalje uzgaja, a Indijci su se razmnožili i ostali pa ih je 38% na otočju. Uglavnom žive u gradovima, voze taksije, drže dućane i restorane, dok su Fidžijci u selima i manjim otocima i bave se, između ostalog, turizmom.
Klima je i dalje tropska, ispod Ekvatora smo i godišnje je doba zima, dakle manje kiše i malo hladnije, oko 25° C. Vremenska zona - sat ranije od Samoe i 10 sati od Hrvatske. Valuta je fidžijski dolar 1 f$- 0,41 €.
Koristimo iste adaptere za struju kao i na Samoi (australski tip). Voze lijevom stranom ceste, a ograničenja na cesti prikazana su u kilometrima i miljama.
Dear diary
Buđenje u 5.40, instant kava, spremanje, T. i dalje ima proljev, ali to je jedini simptom, vesela je i ništa je ne boli. Nastavljamo s imodiumom i aktivnim ugljenom. Dogovorili smo s taksistom da će doći po nas u 6:30. V. je htio ići busom, ali nas je Jai (koji nas je jučer vozio) uvjerio da je bolje ovako jer treba uzeti taksi do autobusnog kolodvora, a bus duže vozi, nema prozora i cesta nije asfaltirana. V. je znao da plovi neki od brodova, ali nije bio siguran jer je subota, pa je dan prije nazvao firmu Suncity Ferry Services, gdje su mu potvrdili polazak busa iz Savusavua u 6 ujutro koji vozi na brod. U 8.00 stigli smo na lokaciju Vatuyalewa Jetty, lučica za brod koji nazivaju ferry, iako to nije trajekt. To je betonsko pristanište s nagibom za trajekt, a okolo su drveni mulići. Tu su već autobusi pristigli iz Labase i Savusavua, čekaju putnike Taveunija. Djeca su se noćas dobro naspavala i razbudila, gledaju šarene ribe, a ja kupujem karte kod gospođe koja ih s nogu prodaje - 50 f$ za nas četvoro. Ne znamo kad će točno stići brod pa idemo kupiti nešto za pojesti. Na samom početku pristaništa ima WC i štandovi, gdje lokalci prodaju hranu i piće: custard pie, odličan wrap s tunom i krumpirom, sendvič s jajetom, pečena piletina i pomfrit. Dok smo tu naručivali i pričali sa simpatičnim prodavačima, čuli su za Hr, s druge strane zemlje i dobri nogometaši, stigao je ferry. Trk brže-bolje do naših stvari, iskrcavaju se putnici s Taveunija a onda se mi ukrcavamo - svi ulaze kako znaju i umiju, na provu, krmu, kako gdje uhvati mjesto. Mi biramo provu kako bismo gledali horizont i plovni smjer da izbjegnemo morsku bolest. Krenuli smo u 8:45, brod plovi uz obalu da izbjegne velike valove. Na Taveuni smo stigli u 10 sati. Odmah smo uhvatili taksi i za 20 minuta stigli u naš novi smještaj Maravu Taveuni Logde u mjestu Matei na sjeveru otoka.
Taveuni je treći otok po veličini na Fidžiju. Postoji i avionska veza s Nadijem, Labasom, Suvom ili Savusavuom, ali su karte jako skupe pa je ova opcija bila prihvatljivija.
Čekirali smo se u smještaj - naš je izbor bio 4-krevetni dorm u kakvom inače borave pojedinačni putnici, rezervacija cijelog apartmana nam je bila skupa. Ali ova kućica je dovoljna za nas: u blizini bazena i recepcije, po dva kreveta na kat, umivaonik, zahod i vanjski tuš. Imamo i klimu, koja nam nije potrebna, naprotiv, sa svih strana postavljeni su prozori, i to tropski tip, pa nam je, kao Balkancima, propuh najgori neprijatelj.
Od Havaja, preko Samoe, a sad i na Fidžiju prevladava ta vrsta.
Oko recepcije okupila se ekipa, neki čekaju prijevoz, neki check in, upoznajemo se s Nedji, mladom Bugarkom koja živi u Nizozemskoj, bavi se suvremenim tehnologijama, a trenutno volontira na projektu izgradnje javnih i turističkih objekata na Fidžiju. Tu je i Belgijanac, ne sjećam mu se imena, koji inače radi u svojoj zemljji kao bravar, a s obzirom da je vješt, povremeno radi kao mornar i strojar na jedrilici jednog bogataša koji putuje svijetom. Kad se usidre u neku luku, ima slobodno koji tjedan pa sam obilazi mjesta uokolo trenutne luke. Baš mu je bila djevojka iz Belgije pa su obišli Taveuni, a sad se vraća na jedrilicu i nastavlja dalje.
Okupali smo se u iznenađujuće hladnom bazenu, a onda odlučili ići do dućana koji je, kako su nam rekli na recepciji, 5 minuta nadesno od našeg hotela. Hodamo po suncu uz cestu, a dućana nigdje, djeca su skapala. Nakon pola sata sreli smo neku djecu i pitali ih gdje su dućan i plaža. Hodamo još pet minuta i napokon dućan Satish Foodmart: sladoledi, koja mrkva za J.-a, sitnice i pivo za nas. Zatim nas ista ona djeca vode do plaže: dječaci, neki u prevelikim hlačama stegnutim kajišem, a dvojica dijele jedan par šlapa - jedan lijevu, drugi desnu. Doveli smu nas na najbližu plažu - Audrey Beach, oseka je, naoblačilo se i počela je kiša. Veliko stablo pravi hlad, a s njega visi trapez na kojem se dječaci zabavljaju, a onda svi onako u robi trče u more. Meni je hladno, neprivlačno i uopće se nisam okupala. Došlo je još nekoliko turista koji su smješteni u obližnjim resortima. V. i djeca se malo brčkaju i idu roniti, ali je sivkasti sitni pijesak, oseka i mulj, a nedaleko su mangrove sa svojim ogoljenim korijenjem.
Prije povratka natrag u smještaj, otišli smo još jednom u dućan, i tamo pitali za taksi prema hotelu, jer nismo u stanju hodati. Nakon samostalnosti s autom na Samoi, spali smo na žicanje za prijevoz. Ponudio se jedan momak sa svojim pick-upom da će nas prebaciti jer ide u našem smjeru. Vina'a vakalevu! Hvala puno!
Ja sam odmah legla u krevet jer mi se užasno spavalo, a V. i djeca su se zabavljali. Oko 16 sam se probudila uz zvukove Boba Marleya sa zvučnika s recepcije. Na svim otocima jako vole reggae, a i meni paše. V.-a zanima plaža koja se nalazi odmah ispod Maravua, pa ide na snorklanje, djeca se igraju a ja odlučujem pisati. Zadnjih dana bila sam "rđava" i sve mi je smetalo za pisanje: dok vozim, logično, ne mogu pisati. Dok sam vožena - u autu, brodu, busu - gledam cestu i horizont, u suprotnom mi se javi morska bolest. Ujutro - spremanje za dan ili pakiranje, navečer - spava mi se. Nikad zadovoljna! Ali sad je savršena prilika, ima internet i ima stol. Ipak, javili su se tehnički problemi: jedan Wifi ne dohvaća sobu, drugi ne dohvaća mirni dio lobija. Zatim, laptop je prazne baterije, a ne postoji utikač koji radi pokraj stola. A iz onog koji radi, punjač ispada zbog lošeg nagiba i veličine kad mu se doda adapter. Ta frustrirajuća situacija je potrajala sat vremena, a onda sam napokon počela pisati.
U lobiju se nalazi i restoran gdje smo naručili večeru u 18.30, a V. je došao trenutak prije mraka oko 18. Nakon odlične večere, djecu smo stavili na spavanje, a mi smo se pridružili hotelskom animatoru koji je postavio prostirku na pod i počeo svirati gitaru.
Tad je počela kava ceremonija. Kava je biljka čiji se korijen pripravlja za piće, a ima sedativni i anestetički učinak. Pripremio ju je kava-majstor u lavoru, a pije se tako da tekućinu zagrabi ljuskom kokosa i dijeli svima u krugu. Onaj kome pruži mora pljesnuti rukama jednom i viknuti Bula! (što znači Zdravo!), iskapiti do kraja, nakon čega se pljesne tri puta i vikne "Maca!" (masa, znači - prazno). Okus je gorak i kiseo, a anestetički učinak sam osjetila odmah - umrtvljena usna šupljina i grlo. Još sam dala jednu priliku kavi, sad kad sam znala kakav je okus, ali i dalje mi se nije svidjelo pa sam odustala. Brzo mi se počelao spavati, ne znam je li od kave ili umora.
Kad smo legli na spavanje, bilo je jako vjetrovito i hladno, pa sam obukla svu dugu robu koju sam imala (dekice smo ostavili u kuferu na nadijskom aerodromu) i pokrila se plahtom koju smo dobili za pokrivač. Prozori ne dihtaju dobro, a neki su i polomljeni, pitam se gdje se sakriju kad je ciklon...
Ujutro ćemo odmah zadužiti deke.
Laku noć!
Slušaonica:
Primjedbe
Objavi komentar