24. dan // Samoa - Fidži
U Međunarodnu u zračnu luku Nadi na Fidžiju sletjeli smo oko 6:15 po lokalnom vremenu. Imigracijski list smo ispunili u avionu. Čekamo graničnu kontrolu putovnica i lokalni pjevači zabavljaju pristigle putnike. Velik je red, ali je nam je dobro došao jer je V. trebao hitno u WC. Nakon njega, išla sam s T. u WC gdje je ona imala proljev. Nije se žalila na bol u trbuhu i bila je vesela. Zaposlenik zračne luke obitelji s djecom poslao je na drugi šalter za domaće putnike jer nije bilo gužve, tako da smo brzo ovaj dio prošli nakon što je Indijac pregledao putovnice.
Preuzeli smo čekiranu prtljagu i pri izlasku ugledali bankomat i Vodafone dućan. V. ide na bankomat, jer je i ovdje keš glavni, a za plaćanje karticom se uzima 4-5% provizije. U Vodafonu biramo tarifu 7GB za 35 fidžijskih dolara. Nakon kupnje V. je vidio da Digicel prodaje puno povoljnije pakete, ali pokazat će se da je Vodafone bolja opcija jer pokriva i neturističke dijelove na koje ćemo mi ići.
Ispred aerodroma otvaramo sve naše kufere i preslažemo prtljagu koju ćemo nositi narednih dana, a ono što nam ne treba stavljamo u veliki kufer i ostavljamo ga na šalteru Left luggage (9,5 f$ po danu). Već primjećujemo da su Fidžijci jako otvoreni i šaljivi, stalno nasmijani sa zlatnim zubima.
Odlazimo na dio za međunarodne odlaske i biramo svoj krevet gdje boravimo nekoliko sati, neki spavaju, neki se igraju. Idemo na doručak u lokal KokoNui Cafe, Bar & Restaurant gdje nude jaja po izboru. A onda na mali susjedni terminal za domaće letove. Čekiramo se, prolazimo kontrolu, ukrcaj, let od 45 minuta do Labase (Let Fiji Airwaysom).
Na izlasku s minijaturnog aerodroma brzo pronalazimo taxi, koji će nas voziti u grad Savusavu na drugom kraju otoka. Vozač Jainendra porijeklom je Indijac, kojih na Fidžiju ima skoro koliko i domaćih.
Sad sam pala s konja na magarca, od vozača na Samoi na najgore mjesto u autu, iza u sredini. T. spava na meni, guzica mi klizi s ispupčenja, pokušavam se držati u zavojima. Ograničenje je 80 km/h, u naseljima 50 km/h.
Vožnja je trajala oko 1:30 h, zanimljiva je priroda, dio oko Labase djeluje suh, tu su polja šećerne trske, na sredini otoka je brdovito, ima dosta crnogorice i borova, a prema Savusavuu prevladava tropsko bilje i palme.
Dovezao nas je u Daku Resort gdje imamo odličan smještaj i šteta što ostajemo samo jednu noć. V. ide roniti s plaže pokraj kućice, a nas troje se kupamo u našem, a kasnije na glavnom bazenu hotela. Gledamo zalazak sunca pa idemo na večeru u hotelu gdje T. jede samo plain rice, uz imodiume koje joj dajem po potrebi. Dan je bio dug, svi smo zaspali prije 20, uz zrikavce koje prvi put čujemo na ovom putovanju.
Primjedbe
Objavi komentar