31. dan // Island tour Whale's Tale
Po noći smo se smrzavali pod plahtama, tek sam oko 4 pogledala u ormar i našla jorgane! Stalno zaboravljamo da je ovdje zima i iako je za naše pojmove "ljeto" jer je po danu sunčano i toplo, a po noći je druga stvar.
Konačno buđenje oko 6, tuširanje u toploj vodi (dosad je svugdje bilo tople vode u smještaju na Fidžiju), pakiranje, kava. U 8 smo pješice krenuli prema hotelu, ne želimo ovisiti o ponuđenom prijevozu hotela, to nam je medvjeđa usluga. Odjavli smo se iz hotela i ostavili prtljagu. V. je dobio obavijest da nam je let odgođen na 3:55 ujutro, pa prebacujemo dogovoreni prijevoz za 21. Nisam svjesna razloga odgode, uopće ne pratim vijesti i tek par dana kasnije saznam da je to bilo zbog tajfuna. Otišli na bankomat u susjedni hotel Smuggler's Cove gdje smo u dućanu kupili razglednice i markice! Dućan drži suhi Indijac, a uz ovo, ima suvenire, majice, nakit, osnovne lijekove i, prvi put nakon Amerike, na polici vidim normalno pakiranje kreme s faktorom, čak i australske veličine, od pola litre.
Pričekali smo dogovoreni prijevoz, kombi koji skuplja izletnike, pa nas je odvezao u glavnu gradsku luku Port Denarau, gdje smo se na šalteru Whale's Tale čekirali i platili izlet (oko 800F$, za odrasle 250, za djecu jeftinije) dobili smo boarding passove (plastične pločice) i čekali dok nas nisu prozvali. Šušur turističke luke usred sezone, komentiramo kako to volimo.
"močo" na ljetovanju
isto
Prošetali smo par minuta do pristaništa gdje je bio usidren naš Whale's Tale jedrenjak. Od mnogo izbora odabrali smo jedrenjak jer nam se najviše svidjela njegova reklama, nije izgledao fensi i vrijeme polaska mu je bilo u 10.
Whale's Tale je škuna, izgrađena 70-ih i otad stalno plovi.
Na istom doku bio je usidren luksuzni katamaran Sabre s kožnim separeima, što je djecu nagnalo da pomisle da je "susjedna trava zelenija". Prije polaska, voditelj je opisao današnji izlet, predstavio posadu i sebe, pokazao mjere sigurnosti. Oko 10 smo krenuli, vidimo usidren jedrenjak na kojem piše "Sunce" ali nema nikakve zastavice.
A na našem brodu odmah je postalo jasno kakva je ovdje klijentela, kad nude "all you can drink"... Uskoro su svi počeli pričati i piti. V. se upoznao s Amerikancem iz LA-a, navodno imena i prezimena kao poznata marka motora, koji se odmah deklarirao kako često putuje, a na putovanjima ide na ovakve izlete, napije se i gubi stvari. Kako je vrijeme odmicalo, a njegovi se promili povećavali, postajao je sve neugodniji, "I find pedofiles and I kill them, yeah"...
Nakon sat i pol plovidbe, ukrcali smo se na dingi, koji nas je odvezao do otočića. To je privatni otočić Savala Island, onakav kako sam zamišljala Havaje u djetinjstvu, veličine skoro kao naš noćašnji apartman. Isti onaj voditelj okupio nas je ispod natkrivene prostorije sa ugrađenim stolovima gdje je najavio ručak oko 13, dvije ture vožnje brodom sa staklenim dnom i dvije ture snorkelinga. Pića su bila i dalje dostupna, uz ceremoniju kave, tko je htio. Posvuda po otočiću nalaze se natkriveni stolovi, pa biramo jedan i idemo na kupanje. Tu je i wc i svlačionica. Ručak je bio raznolik: voće, riba, meso, povrće, riža, a uzimali smo ga kao u menzi, jedan za drugim na tacnu. Nakon ručka, djeca i ja odlazimo na vožnju brodom sa staklenim dnom - to je isti onaj čamac-dingi, samo su sad otklopili poklopce koji skrivaju pogled u veliko plavetnilo. Zapravo, više "malo plavetnilo" jer smo na grebenu i plitko je. Opet prekrasni pogled prema koraljima i ribama. Barba nam je svima podijelio stari kruh da bacamo ribama. (Smiju li ribe gluten? Haha). Nakon nekih 25 minuta vratili smo se na kopno (koja je umanjenica od kopno?), za to je vrijeme V. otišao na turu ronjenja. Još se malo brćkamo, i tad najavljuju odlazak nazad. Pozdravljamo se s dijelom posade koja ostaje da počisti kuhinju, najviše djeca jer su se cijelo vrijeme međusobno zafrkavali.
Na dingi pa na jedrenjak. Svi su već veseli i razdragani, ali neki i mortus. Simpatični su par penzionera s Novog Zelanda, gospođa sa štapom, ali to je ne spriječava u životu, i njezin muž, vole putovati u zemlje gdje se smije piti vani, pa su tako bili u jedino mjesto u Americi gdje je piće dopušteno bez skrivanja u vrećici - New Orleansu za vrijeme Mardi Grasa.
Posada je razvila jedro, a djeca su se igrala skrivača i lovila (bez trčanja) s malim dječakom Xavijem, sinom Carmen iz Hong Konga, i njezinim mužem koji je odrastao u Liverpoolu (ili Manchesteru). Savjetuje me u vezi Japana kad sam joj rekla da večeras putujemo tamo. Sunce zlatnim sjajem obasjava naš ulazak u luku - opet isti osjećaj povratka s jednodnevnog izleta s otoka u grad. Isto kao i kad smo se vraćali s razrednog izleta za kraj školske godine iz Nečujma, ili ekipnog izleta iz Preka - opaljeni suncem, ali ovaj put malo pametniji, i ne crveni kao rakovi.
"Kapo" nam zahvaljuje što smo odabrali njih, i mi njima zahvaljujemo napojnicom, koju su više nego zaslužili. Još nas na tren ne puštaju, nego pitaju je li tko vidimo nekakvu ogrlicu. Na odlasku, u kabini vidjeli smo razvaljenog Harleya Davidsona kako posadu optužuje za krađu, tu je već policija koja dolazi riješiti slučaj pijanog turista koji sve gubi. Baš nam je bilo žao što je ovaj lijepi izlet, za posadu završio s gorkim okusom optužbe. Suputnici idu prema kombijima koji nas vraćaju u hotele, ali nama je još rano za povratak pa hvatamo taxi za centar Nadija. Sličan je kao i Labasa, glavna ulica s dućanima ali malo zeleniji. Kako je Nadi hinduističko središte, odlazimo do njihovog hrama s karakterističnim portalom. Dućani zatvaraju u 18, a mi tražimo mjesto za večeru. Fidžijac, a usput turistički vodič savjetuje nam Legends Sports Bar and Restaurant. T. se žali da je boli noga. Tu smo večerali V. odlične začinjene školjke, ja pečenu presušenu ribu, a djeca neki fast food. Obratio nam se vlasnik kafića, "je li sve ok?", Novozelanđanin koji se tu družio sa svojim pajdašima. T. je zaspala, pozvat će nam taksi. U hotelu joj dajem sirup, odlazim kod Indijca u Smuggler's Cove dućan, uz prodaju razglednica i markica garantira slanje pošte, pa je nosim tamo. Uskoro uzimamo prijevoz i odlazimo u zračnu luku Nadi, s veseljem znajući da su tamo oni udobni kreveti.
Opet prepakiravanje za još jedan let Fiji Airwaysom.
Nastavak slijedi u idućem danu...
Primjedbe
Objavi komentar