16. dan // O'ahu - North Shore
Havaji ili originalno Hawaii (u izgovoru se baš naglasi to dvostruko ii na kraju imena) polinezijsko su otočje, jedna od 50 američkih saveznih država. Sastoji se od osam otoka, među kojima su poznatiji Maui, Hawaii (zovu ga i Big Island da se ne miješa s imenom cijelog arhipelaga), a ovaj na kojemu smo mi zove se O'ahu i na njemu se nalazi glavni grad Honolulu.
Navila sam sat u 6:00 ali sam se ranije probudila da sve stignemo. J. se isto ustao i odmah sjeo za laptop po dozu Robloxa (malo su bili na ekranima zadnjih dana), a spavalice T. i V. još spavaju. U 7:30 je dogovoreno preuzimanje rent-a-car auta preko aplikacije Turo. Pripremam sve za današnji dan - skuhala sam 5-6 jaja utvrdo i drugu hranu, a od opreme - ručnici, kostimi, maske, UV majice, kabanice... V. se uskoro ustao i rješava administraciju za idući let, dodatnu administraciju za najam današnjeg auta i najvažnije, želi iskamčiti lovu od Avisa koju su nam dodatno naplatili.
Napokon u 7 uspijevam probuditi T. i već za 15 min krećemo po auto 10ak minuta hoda do mjesta. Naš je auto Honda Insight 2011., čini se puno stariji što nam ne smeta, i ovaj je automatik, ima klimu, ali ne i senzore za parking i mrtvi kut, i najvažnije lako se vozi. Opet se osjećam dobro za volanom. Vraćamo se u hostel po stvari za današnji dan i idemo do dućana. Dok u autu sjedim i čekam njih iz dućana, pijem kavu koju smo natočili u hostelu - tako američki! Vidim beskućnika kako ispred dućana skuplja čikove i priča sam sa sobom. Ne mogu vjerovati koliko je beskućnika i besprizornih u ovom raju na zemlji. Havaji očito nisu samo palme, plaže, kokteli i hula hula plesačice...
Krećemo sjeverno u unutrašnjost otoka na prvu današnju postaju Dole Plantation. Iz Honolulua vozi autocesta široka četiri trake, postavljena na nadvožnjake iznad grada, a kasnije se spušta i sužava. Ceste su malo uže nego na kopnu. Vozimo se 40 minuta i stižemo u 8:50, ima dovoljno parkinga u hladu. Plaćamo ulaznicu za Pinneapple Express vlakić i Garden tour. Postoji još i Garden Maze (labirint) u kojeg nećemo (reklamiraju ga kao najveći labirint na svijetu ali Google to opovrgava). Dvoje odraslih i dvoje djece 80$. Čekamo u redu nekih 20 minuta, onda sjedamo i krećemo u vožnju dugu oko 25 minuta. Vozimo se kroz plantaže ananasa, banana, avokada, ličija, kakaa, šećerne trske, limuna i limete, kokosa uz havajsku pop glazbu i informacije o plantaži s razglasa. Obilazimo i prekrasni vrt koji nema vođenu turu kako smo mislili i cijena mu je previsoka, možda bi labirint bio bolja opcija. Djeca stalno čupkaju biljke i neprestano ih upozoravam da to ne rade.
Tu je posjetiteljski centar s velikim dućanom sa suvenirima i restoranom. Sjeli smo na sladoled od ananasa koji se tu uzgaja, ništa posebno, ali ja ne volim voćne sladolede (7,5 $ x 3). T. ne uspijeva pojesti svoj pa ga V. i ja dijelimo. Nismo ništa drugo kupili i tu smo bili oko dva sata. Vozimo se dalje, pratimo cestu za North Shore i stižemo u stari grad Haleiwu na obali. Pun je dućana, restorana i kafića kroz njega smo se samo provozali i idemo dalje obalom prema Waiamea Bayu ("...At Waimia Bay, Everybody's gone surfin', Surfin' U.S.A."). Waiamea Bay je zaljev i ušće istoimene rijeke.
Havaji se nalaze iznad Ekvatora, kao i Europa i trenutno je kalendarski ljeto, a kako su ispod Rakove obratnice, klima je tropska, nemaju tipična godišnja doba nego ljeto (suho) i zimu (vlažno). Temperatura je uvijek između 25 i 30 stupnjeva Celzijusa. Nažalost, zbog globalnog zatopljenja Havaji postaju topliji i suši.
Ljeti je North Shore miran, dok je zimi valovito i tada je raj za surfere. Na početku Waiamea zaljeva velike su gužve na cesti i nema parkinga na jednom od parkirališta. Vozimo dalje sjeverno prema mjestu Pupukea, gdje pokraj plaže Three Tables postoji parking uz cestu ali je i on pun, a ja skrećem desno u slijepu uličicu Kapuhi St i tu nalazim mjesto. Odmah za nama dolazi još jedan auto, koji se želi ugurati tako da skoro zakloni ulaz u nečije dvorište, a onda je iz jedne od kuća izašla žena koja mu je prigovorila da je to parking za domaće. Mi smo se pravili blesavi, kako licemjerno od nas: mrzimo kad turisti u Hr parkiraju na "naša" tajna mjesta. Ipak ostavljamo tu auto i hodamo do plaže Sharks Cove. To je zatvoreni zaljev, ograđen crnim vulkanskim stijenama. Ima hlada, ali mi želimo bliže ulazu u more pa smo stali na sunce. Dosta je ljudi, ali su pristojno udaljeni od nas. Iz hostela smo posudili dvije plažne stolice da ne moramo sjediti na pijesku. Pijesak je smećkast i peče tabane. Blizu je, naravno, kućica s WC-om, svlačionicom a ispred su tuševi. Svi smo navukli UV majice jer namjeravamo roniti (snorklati), a i dobro smo se namazali. Prvo idemo djeca i ja, a čim smo se udaljili iz plićaka vidimo jata raznih riba, velikih i malih. Djeca su uzbuđena i stalno me vuku da mi obrate pozornost. Nakon 20 minuta meni je dosta pa se V. i ja mijenjamo, a djeca ostaju sad s njim u moru i idu prema sredini zaljeva. I tamo ima dosta ribe ali nema koralja. Kad smo se zasitili te plaže, odlučili smo hodati nazad do onog dijela gdje je bila gužva s parkingom (naš je parking na pola puta između ove dvije plaže), do Waiamea Bay Beacha. Hodamo uz cestu oko 20 minuta, ali nismo jedini pješaci. Mnogi su parkirali daleko i hodaju do neke od ovih plaža. Waiamea Bay Beach jedno je od najljepših mjesta na ovom otoku. Bonaca je, pijesak je svijetlo žuti i ne peče kad se hoda bos. (Što je pijesak tamniji, to je teže hodati po njemu, a bijeli je najugodniji i hladi. I njihova je tekstura često različita.). Opet smo postavili svoje stolice i išli se kupati, boja mora je tamno tirkizna i malo je svježije, podsjeća me na kupanje na Zlatnom ratu u Bolu na Braču. Na ovom, (desnom kad se gleda prema pučini) dijelu plaže nema previše ljudi, u sredini plaže je ušće rijeke, a lijevo je veća gužva i stijene s kojih se skače. V. i T. odlaze do tog dijela plaže, on je skočio sa jedne od stijena, što mi je pokušao zatajiti, a moj mali špijun mi je rekao haha. Prekrasno je na ovoj plaži i sjećam se da sam pomislila da ako i tsunami dođe, svejedno, bar smo zajedno, volimo se i uživamo u sadašnjem trenutku. Oko 16 se spremamo i idemo prema autu, sunce je već dosta nisko, kao u Hr oko 18 popodne.
Kratko zastajemo u dućanu Foodland gdje kupujemo samo par stvari (imamo dosta hrane od jučer u sobi) i nastavljamo sjeverno Kamehameha Hwyom (iako se zove Highway, to je magistrala s jednim trakom u svakom smjeru). Manje je prometa i ugodno je u autu, nema potrebe za klimom, dovoljno je otvoriti prozore. I tako je u hostelu, uvijek između 25° i 30° C. Kako slijedimo cestu, tako vidimo natpise za razne zanimljive sadržaje na istočnoj obali koje nećemo posjetiti: James Campbell National Wildlife Refuge - močvarski rezervat, Polynesien Cultural Centar - zabavni park na temu cijele Polinezije, skup ko vrag, od 90$ po osobi i naviše. Iako je prošlo 18 sati (kad zatvara), odlučili smo zastati kod Kualoa Rancha, mjesta gdje je sniman "Jurski park". I tu je ulaz jako skup, da je radilo možda bi čak otišli pa gladovali idućih dana haha. Ispred ulaza zaštitarka sjedi u autu i dopušta nam da uđemo na parking i slikamo posjetiteljski centar. Nastavljamo cestom, ovaj put u brdo, kroz nekoliko tunela, zatim se spajamo na neku od autocesta i uskoro dolazimo u Honolulu u sumrak. Dovezli smo se do hostela ostaviti stvari, pa opet autom do parkinga gdje smo jutros preuzeli auto. Kad je V. prije puta rezervirao renta car, znao je da naš hostel ima parking, ali se nije mogao rezervirati preko interneta, a kad smo već stigli tu, bio je sav popunjen. Javna parkirališta ne dopuštaju ostavljanje auta između 22 i 5, pa nam je bilo jednostavnije vratiti auto i sutra ga opet preuzeti bez da se gnjavimo s traženjem drugog parkinga. S vlasnikom smo dogovorili da ostavimo naš booster, ključ smo spremili u pretinac i zalupili vrata, jer on ima dupli ključ.
Mrkli je mrak u 19:30 navečer, u blizini je baseball igralište i utakmica koju kratko gledamo. Vratili smo se u hostel, večerali u sobi i išli ranije na spavanje.
Kora - Politician (youtube.com) šazam s radija
My Waikiki Girl šazam
Primjedbe
Objavi komentar