Dnevnik putovanja : 15. dan // Honolulu

Budimo se rano, prije 7 jer se tad otvaraju internetske rezervacije za Hanauma Bay gdje je najbolji snorkeling (ronjenje s disalicom uglavnom po površini i razgledavanje podmorja, za razliku od SCUBA divinga s bocama i free divinga - ronjenje na dah u duboko). Začas su se popunila sva mjesta i nismo uspjeli rezervirati pa smo krenuli po planu B. Ostatak jutra padao je pljusak pa smo se izležavali po hostelu, uz jogu i kavu, a onda kad se djelomično razvedrilo, oko 10:30 uhvatili Uber i krenuli na Manoa Falls, iznad Honolulua. Vozač nam pokazuje školu koju je pohađao glumac The Rock i zgradu u kojoj je odrastao Barack Obama. Manoa Falls rijetko je mjesto za koje ne treba rezervirati termin za dolazak. Uber nas je dovezao do parkinga odakle počinje uspon, kaže 30 minuta. Natrackali smo se kremom s faktorom a zatim poprskali sprejem protiv komaraca. Tek što smo počeli uspon, počela je i kiša, pa sam se počela gristi jer sam zaboravila uzeti kabanice. V. me smirio da nema veze, ljeto je, a J. se počeo zamatati u majicu jer ne voli da su mu ruke mokre (?). Temperatura je cijelo vrijeme bila visoka, tropska i vlažna, čak i bez ove kiše. Gusto nas je raslinje štitilo od kiše, a na trenutke zapuh vrućeg vlažnog zraka oduzimao dah. Djeca su na početku prigovarala da zašto opet hajk, ali su se uskoro vješto pentrali i vodili našu grupu. Trebalo nam je 20 minuta do gore, bilo je dosta ljudi, i opet mnogi samo u sklizavim japankama. Mi smo ili u patikama ili u čvrstim sandalama koje drže stopalo, nije šala. Dolazak do vidikovca na slapove nas je podsjetio na Slap Savica na Bohinju. Tamo smo malo odmorili, slikali se, pojeli koju bananu ili nešto što smo imali, nalili se vode i krenuli nazad dolje. Naša dječica kao dvije male kozice sada još brže preskaču stijene i prate stazu. Zastali smo u prekrasnoj šumi bambusa i uskoro se spustili u podnožje. Na izlazu s traila postavljena je četka za potplate, da se okolo ne raznose sjemenke invazivnih biljaka, a kraj parkirališta postoji tuš za pranje blatnjavih nogu i cipela.

Manoa Falls Trail

bambus

Opet smo pozvali Uber, da nas ovaj put vozi u honolulski Chinatown. Uber nas je ostavio ispred Maunakea marketa, jer su tržnice najživlja mjesta. Ali već je oko 14 sati i ulice u Kineskoj četvrti su prazne, radi pokoji dućan unutar tržnice, a usred tih štandova malo je proširenje s nekoliko stolova i jedna žena pjeva karaoke, a stari čovjek pušta muziku. Ona je pjevala zahtjevnu pjesmu od Adele, a njezin raspon glasa naizmjenično je zvučao dobro pa loše. Krenuli smo dalje ulicom i u jednom od rijetkih dućana što su radili, kupili djeci breskve koje su odmah smazali. Prodavačica Japanka dugo je pričala s prijateljicom dok nije shvatila da čekam, izvagala je breskve, vratila mi kusur iz velike porculanske tegle i doviknula kolegi nešto na japanskom koji je donio dvije lize, a ona je na broken Englishu rekla "beautiful kids" i uručila im ih je. Tražimo neko konkretno mjesto za ručak, ali J. ne želi kod Kineza. Napokon smo naletjeli na irski pub Black Shamrock Tavern i sjeli unutra. Konobarica je dojurila brzinom munje i začas nas "odradila": dvije havajske pive IPA, pića za djecu, dvije pizze i fish and chips. Sve je bilo OK, koliko takva hrana može biti.

Maunakea Market

Krećemo dalje, u blizini je Iolani Palace nekadašnja prijestolnica havajskog kralja, sada muzej. Prelazimo uređenu livadu, a V. objavljuje da ga je uhvatila sraćka, mora brzo pronaći wc. Kruži oko palače, nigdje wc-a, a treba se platiti ulaz u Palaču, što nas ne zanima. On gazi naprijed, a nas troje za njim. U blizini je još jedna zgrada iz koje svakakvi ljudi ulaze i izlaze, on uđe, a mi ostajemo na zidiću ispred. Nigdje nema natpisa na zgradi (barem nismo vidjeli), ali na Gugl Mapsu kaže da je to Gradska knjižnica koja radi još oko pola sata! Sjedimo i čekamo a odnekud dođe čovjek, u blizini su nekakve njegove vreće, a on sjeda na zidić do nas i počne hraniti ptice. Govori pticama i ima luđački pogled. Uskoro se vratio V. sav sretan prepričava doživljaje: Na ulazu u knjižnicu stoji zaštitar koji pola radnog vremena upućuje ljude prema knjigama, a drugu polovicu prema wc-u. Dok je bio u wc-u, čuo je kako neki tip ulazi i viče "Oh my God, I'll shit my pants!". Zasad smo u Honoluluu vidjeli više beskućnika nego u LA-u i SF-u zajedno! Ne znam jesu li lokalni, ili su došli nekad u potrazi za rajem, pa propali...

'Iolani Palace

Plan je ići dalje i naručujemo Uber, koji će doći za 5 minuta, ali u tom trenu djeca kažu da im hitno treba u wc (samo piškenje), pa ih V. opet vodi u knjižnicu. Za to vrijeme ostajem s Crazy Eyesom i gledam kako hrani ptice nekakvim crvenim prahom. U to je došao Uber, sjedam u auto i čekamo njih. Nije bio nervozan i kad su se vratili, odvezao nas je u šoping centar Ala Moana. To je luksuzni centar, sličnog plana kao naši centri, samo što je otvorenog stropa i pun zelenila. Što se tiče raslinja - sve što se kod nas uzgaja kao sobna biljka, ovdje je biljka u prirodnom habitatu: monstere, zlatni puzavci, rajske palme, strelicije... Puno je ljudi u dućanima i fast foodovima, a s razglasa se ori dub reggae.

Prošli smo kroz centar i krenuli prema istoimenoj plaži Ala Moana Beach. Pješčana plaža žućkastog pijeska, nema previše ljudi, za razliku od jučerašnjeg Waikikija. Namjestili smo se pokraj spasilačke kućice i išli se kupati. Na javnim plažama uvijek se kupamo u smjenama, dok je V. s djecom u moru, ja pazim na stvari i obrnuto. Nedaleko su svlačionice, javni wc i tuševi, a vodu pijemo i točimo sa slavina i tuševa (kao i u cijelog Kaliforniji). Na ovoj sam se plaži prvi put okupala u moru, dosad sam samo močila noge i kupala u rijeci. More je toplo, čak se zezam i brčkam s djecom, a u plićaku me nije strah morskog pasa. Nakon nekog vremena osjetili smo vonj kerozina koji je dugo potrajao, a helikopter svako malo oblijeće grad istom rutom. Spasioci su otišli a i uskoro će mrak pa smo se spremili i krenuli pješice u hostel i usput u neki malo bolje opremljeni dućan. U Food Pantryju smo kupili puno toga: četvrt lubenice, papaju, avokado, jabuke, mrkve, instant juhe, jogurt, kruh, salamu, pivo i naravno 15 jaja (oko 90$ - sve je jako skupo). Sretni dolazimo u hostel, djeca jedu juhe (obično pileći ramen, a mi neke egzotične hot & spicy kimchi), skuhali smo par jaja utvrdo pa ubacili u tu juhu (kao što se jede na Penangu u Maleziji i vjerojatno na drugim mjestima), a onda sendviče s jajima i avokadom, i na kraju voće. Nakon večere idem na recepciju dogovoriti pranje robe: imaju mašinu i sušilicu na kovanice (po američki) 2$ plus 2 $ i 1$ za detrdžent, a za to vrijeme je V. namjestio "Policajca s Beverly Hillsa" s laptopa. Navila sam sat da ne zaboravim na robu, a kad su obje mašine završile, morala sam još sve objesiti po i stolicama jer je vlažno. Kroz zatvorena vrata i prozore naše sobe čuje se buka s ulice, šum klima uređaja sa susjednog nebodera, a i policijske sirene, šum vjetra i galama ekipe iz hostela (između 10 i 22 treba biti tišina). Povečerje.