21. dan // Samoa // Piula i Palolo
Talofa!
Budim se prije svih, iskradam iz sobe i odlazim na travnjak kraj bazena i mora odraditi par asana jer me leđa bole od sjedenja i nevježbanja. Nemam prostirku, ali moj šal i trava dovoljno su dobri.
Vraćam se u sobu, J. je budan i "tabletira" se, iskorištava svaku priliku za igranje ili YouTube. Kad smo u vožnji ili na plaži, što nekad zna biti cijeli dan, onda nema ekrana. Dok se vozimo, uglavnom iščitavaju stripove ili knjige koje su ponijeli. Uskoro budimo T. i V. da idemo na doručak a onda pakiranje i odjava iz ovog hotela u 10h.
Vožnja od samo nekoliko minuta do Piula Cave Poola, koji se nalazi unutar posjeda teološkog koledža. Velika pokošena livada oko koje su fale, koledž, crkva, a na ulazu plaćamo 20 tala za sve nas. Do ove atrakcije vodi popločana nizbrdica, a dolje je uređen parking i ostala infrastruktura. Biramo svoju falu i idemo u špiljski bazen. Voda u njemu kristalno je čista, slatka i osvježavajuća. Djeca uživaju, rone, a V. ide prema unutrašnjosti usprkos napisanim zabranama. Uskoro se vraća ozlijeđene glave, u špilji je mrak, bez kacige, zaradio je ogrebotinu. Iz putne apoteke vadim, u Americi kupljenu, antibiotsku mast (bez recepta) i maže ogrebotinu za svaki slučaj. Provodimo tu neko vrijeme pa sjedamo u auto i oko 11:30 krećemo put Apije opet u Palolo Deep Marine Reserve. Dovoljno je pola sata do tamo da uhvatimo podnevno sunce i plimu. Parkiranje na istom mjestu, ulaz 15 tala. Ovaj put odmah unajmljujemo peraje da možemo brže doplivati do grebena. Najam 10 tala po paru, peraje su nabacane na jednom stolu, ne zna se koji su broj, djevojka nam odoka procjenjuje veličinu noge i dodaje da probamo. Čisto sumnjam da ih tuširaju u slatkoj vodi nakon korištenja. Ipak, super je da ih imaju kad već nemamo svoje.
Iz mora je upravo izašao jedan stariji čovjek, Novozelanđanin, oduševljen ovim mjestom. Dao mi je savjet kuda ići jer je već počela oseka, treba naći puteljak između grebena koji vodi do mjesta gdje su koralji. Idemo prvo djeca i ja jer bi V. želio sam ovo proći bez da ga ometaju. Prvo ja vodim, pa J., onda se T. ljuti zašto ne može ona. Iako imaju peraje, sporo im ide. Napokon smo došli do koralja, prekrasno je, šarene boje kakve budu u dokumetarcima BBC-ja. Razne ribe, velike i male, još dalje je duboko i tamno tikrizno, ali ne idemo tamo (od straha). Iako T. dobro pliva, nakon ovoliko vremena umorila se i treba joj pomagati što nije lako jer se ne smije stati na koralj da ga ne oštetimo ili da se ne ozlijedimo, a nemam se gdje oduprijeti. Plivamo nazad, i u jednom trenu, već možemo stajati, ali 20 m od obale, T. počne vrištati i plakati. Napala ju je riba, mala riba ali na više mjesta. Glupo je trčati kad smo u moru, stavljam je na leđa i pokušavam je nositi dok plivam s perajama. Napokon smo izašli, mali su ugrizi ali ranice krvare. Donosim opet onu antibiotsku mast i mažem. Smirila se, ali ne želi više u more. V. sad ide roniti, a J. se brčka u plićaku. Na ulazu u "instituciju" na fotografijama su ribe koje postoje u ovom dijelu i tu T. nalazi svoju napadačicu - Picasso Triggerfish ili Lagoon Triggerfish. V. se vratio oduševljen i zadovoljan je.
Spremili smo se i krećemo prema centru Apije, još je dan, puno je prometa, ali sam skroz naviknuta voziti lijevom stranom. Idemo u apoteku gdje se nadam kupiti veliko pakiranje kreme za sunčanje i uloške. Na parkingu ispred je "meštar" koji navodi gdje ima mjesta. U Niu Pharmacy nalazim samo Niveino mlijeko od 200 ml SPF 50 za 35 tala (11,5 €) i uloške za 55 tala (18 €)! Odustajem od tih uložaka, ionako idemo u dućan. Lucky Foodtown je odličan dućan, sličan našim supermarketima. Pogledali smo malo ponudu, razno meso, a jaja su ograničena na dva tuceta po mušteriji. Imaju veliki izbor vina i drugog alkohola, ali mi kupujemo samo lokalno pivo (imaju dvije vrste: Vailima i Taula), a najobičniji ulošci, uvezeni iz Australije ovdje koštaju 4,5 tale (1,5 €).
Vozimo se u naš novi smještaj Dave Parker Eco Lodge na obroncima bujne šume s pogledom na Apiju i Pacifik. Dočekala nas je simpatična Lolita, kći Davea Parkera. Ovaj put smo smješteni u dvije sobe, djeca u jednoj, mi u drugoj. Sumrak je ali idemo se okupati u bazenu, iako je prohladno. Tu je godišnje doba zima, iako je iznad 20°, u planini se osjeti svježina. Naručili smo večeru u njihovom restoranu, nakon nje popili pivo na svojoj terasi i išli u sobe na spavanje. Prije odlaska u sobu, sreli smo osebujnoga Davea Parkera, a više o njemu slijedi u nastavku.
Primjedbe
Objavi komentar