12. dan // San Francisco

San Francisco je još jedan od "svetih" gradova - s imenom sveca. Kako su španjolski kolonizatori i misionari navirali, tako su nadjevali imena po svojim katoličkim svecima. Ali nas ovaj grad zbog filmova, muzike i knjiga podsjeća na druge stvari: prljavog Harryja i Zodiak ubojicu, beat generaciju, seriju Puna kuća, hippie vrijeme i cvijet u kosi, a čak je i djeci  poznat zbog crtića "Inside out", tamo nazvan San Fran-stink-town. 

Jučer smo razduzili "našeg" odličnog Jeep Compassa, i zahvalili mu "thank you for your service". Tko god putuje u Ameriku, čini se da je najbolja stvar unajmiti auto. 

Kad je V. prije par godina prestao voziti, u našem domaćinstvu vožnja je spala na mene. Bilo je lako kad smo u Hr, uvijek sam se mogla oslanjati na svoje roditelje, svekra, naše sestre, prijatelje i ostale. Bilo me užasno strah voziti po gradu (svi će mi trubit!), a o autocesti da ne govorim - sve se brzo kreće i nemam vremena brzo reagirati. Ali bilo je vrijeme da izađem iz svoje zone komfora, i uz ohrabrivanje V.-a i ostalih dragih ljudi, uspjela sam! Više ne osjećam paniku kad ubrzavam za spajanje na autocestu i za volanom se osjećam sasvim ugodno. 

Dosta filozofiranja krenimo o novom danu.

Probudila sam se prerano ali uz pomoć radiodrame ili romana s YouTubea slatko sam zaspala i spavala do 10! J. i V. su već budni, T. spavalica još spava. Čujemo vikanje iz susjedne sobe "I am sick of you!". Idem do recepcije pitati imaju li kavu i spuštam se dolje, a tamo četiri policajca! Pristojno se javim i čekam da završe - čini se da su zaplijenili nekakav videorekorder ili receiver, zamotali kabele i otišli. Nema kave u hotelu pa smo doručkovali ostatke jaja i druge hrane i spremili se za odlazak. Na vrata kuca hotelski majstor i začas odštopava umivaonik. 

Hvatamo Uber do Maritime Museuma, vozač je razgovoljiv sasvim dovoljno za 10 minutnu vožnju, malo nas informira o gradu. Muzej se nalazi na jednom od dokova, Hyde Street Pieru, na kojem završava cesta U.S.101. Ušli smo besplatno s godišnjom ulaznicom u nacionalne parkove (muzej je pod NP administracijom). Malo manje puše nego jučer, ali je oblačno i povremeno sipi. Postoji zgrada muzeja na obali u obliku broda koju nismo posjetili. Na doku usidren je čelični jedrenjak Balclutha (zvao se i Star of Alaska i Pacific Queen) koji je imao više karijera, od konzerviranja lososa do prijevoza klada i prošao je Cape Horn 17 puta. U moru su plivači koji plivaju od obale do ovog broda, većina ih je u ronilačkim odijelima, a na vrhu doka pelikani. 

Maritime Museum

Vrijeme je ručka i sjedamo u aregentinski restoran Tanguito. Restoran je prenamijenjena kamp kućica u kojoj se naruči i plati s vanjske strane, a iza je uređena mala terasa u zavjetrini. Naručila sam Tanguito burger, T. hot dog, J. palačinku, a V. steak. Sve je bilo odlično! Kuhar se ispričava što je dugo trajalo (nije bilo strašno) i savjetuje da idemo u Musée Mécanique koji se nalazi na Pieru 45. To je mjesto sa svim mogućim antiknim i novijim automatima na kovanice, ima prekrasnih starih primjeraka. Posvuda su aparati za usitnjavanje novca u quartere, pa smo usitnili 10 $. Izvan muzeja-igraonice nalazi se javni wc, a da bi se do njega prošlo, mora se proći kroz ribarska skladišta vrša. Na doku je usidrena podmornica u koju se plaća ulaz i ima nekoliko primjeraka torpeda.

Tanguito steak

Musee Mécanique 

vrše

USS Pampanito

Hvatamo Uber za Presidio Tunnel Tops. Zbog svog položaja s pogledom na San Francisco Bay i morski tjesnac iz zaljeva prema Pacifiku, zvan Golden Gate, "novi Španjolci" su tu sagradili tvrđavu - Presidio. Sad je tu prekrasan park ispod kojeg prolaze dva tunela, a pripada Golden Gate National Recreation Arei, u koji spada i Alcatraz i  Muir Woods National Monument (šume redwooda). Odavde se vidi Golden Gate Bridge, koji je nazvan po tom tjesnacu i crvene je boje, ali na šućmurastom danu to se ne primjeti. Presidio ima uređene šetnice i livade gdje mlade obitelji s djecom, psima i prijateljima slave rođendane. J. trči niz kaskadni vrt, zapinje i pada. Plače i drži se za koljeno a mi trčimo prema njemu. Srećom, nije ništa strašno, odrebao je koljeno i poderao hlače. Tu je igralište za malobrojnu djecu San Francisca (grad s najmanje djece u SAD-u). I stvarno, vidjeli smo više pasa nego djece, a smucamo se po mjestima prilagođenima za njih. U Parku ima i muzeja, kip Yode, visitor centar, ali mi smo posjetili Presidio Field Station. To je znanstveno-obrazovno-posjetiteljski centar gdje znanstvenici rade svoja istraživanja, dok posjetitelji mogu razgledavati! Svi su eksponati izloženi i dostupni za diranje i gledanje. U ponudi je i domaći čaj, nabran u Parku. Dok djeca razgledavaju, proučavaju ili gledaju na mirkoskop, obrate nam se mladi znanstvenici koji upravo pripremaju nekakvu analizu, Brody i Ben. Ben inače bere taj čaj - hummingbird tea, a razgovor nastavljamo s Brodyjem. Pita "odakle ste?". "Iz Hrvatske", odgovaramo. Pokazuje nam još par primjeraka kostiju, biljaka i sličnog iz zaključanog ormara i kaže da je njegova cura iz Hrvatske. Zove se Silvia, mislim da je rođena ovdje, pa su se vratili u Hr, pa su se opet vratili u Ameriku. Na kraju nam je dao vrećicu čaja da imamo za popiti u miru i pozdravili smo se. Odlučili smo prošetati se oko močvare prema Golden Gate mostu. Opet jako puše, vadimo dekice koje smo ponijeli od doma i djeca ih zamotavaju kao šalove. Došli smo do nekog dijela nakon hodanja koji kilometar ali most nije bliži. Sve je toliko ogromno i daleko. Slikali smo se s mostom i krenuli nazad prema parkingu.

Presidio Field Station

Brody

Park

Golden Gate Bridge 

Čim smo autom došli u SF, odmah smo primijetili mnogo beskućnika i futurističko čudo - auto bez vozača - Waymo! U hotelu sam skinula app, napravila račun da budemo spremni za narudžbu jedne vožnje kad se cijene Ubera i Wayma ne budu puno razlikovale. Inače Waymo zasad postoji samo u SF-u, LA-u, Phoenixu i Austinu. Sve se sredi preko aplikacije kao i u uberu, a kad se uđe u auto, služba za korisnike (prava osoba) nazove. V. je sjeo naprijed na suvozačko mjesto, a nas troje iza. Ne smije se sjesti na vozačko. Kamere unutar auta vide da su djeca s nama i traži da se vežu i preko prsa, ne samo preko trbuha.  Krenuo je i, iako je bilo neobično, bila je sasvim normalna vožnja, kao sa šutljivim vozačem. V. je rekao da se osjeća kao da ga pokojni tata vozi. Vozili smo se oko 5 km, 17 min = 33$. Dovezao nas je do hotela gdje smo išli malo odmoriti, a onda u susjedni kvart Chinatown na večeru. Želimo jesti dim sum kod Kineza, ali subota je navečer i većina ih uskoro, oko 21 zatvara! Sjedamo u jednog koji ima osrednju ocjenu, ali radi još sat vremena, imena Floating Sushi Boat. To je miks azijskog restorana, sa sushi plovećim brodovima, kako i ime kaže. Kad smo ušli dvije stare Azijatkinje s maskama na licu, strogo i osorno bez pozdrava pitaju za koliko ljudi. "Four?", utrpaju nas za suši stol, brzinski objasne kako funkcijonira, podijele pribor i menije. Svi osim J.-a volimo suši pa navalimo na brodove, a on naruči chicken ramen juhu i salatu. Sve je bilo dosta dobro, suši je serviran na tanjurićima različitih dezena, o kojem ovisi tip sušija ili makija (samim tim i cijena), a na kraju se zbroje i tako plate. Konobarice su jako zaposlene, čiste stolove kako gosti odlaze i sve "odrađuju" bez osmijeha na licu (usta se ne vide zbog maski, ali iskren je osmijeh u očima). 

Povratak u hotel i spavanje.

Vožnja u Waymu

Chinatown

grafit Brucea Leeja, rođenog ovdje

stalno se čuju sirene vatrogasaca

poveli smo J.ovog Pandija u restoran