27. dan // Taveuni // Lavena Coastal Walk
Naš smještaj nudi izlete u svojoj organizaciji ili u suradnji s drugim firmama, pa smo odlučili uplatiti ovaj izlet da bismo nešto i naučili s lokalnim vodičem (odrasli po 80F$, djeca po 40F$).
Za vrijeme doručka došao je Rafa, vodič s kojim smo dogovorili polazak u 9:30. U komunikaciji sa zaposlenicima već primjećujemo kako su Fidžijci, za razliku od Samoanaca, otvoreni i uvijek spremni za šali, usudila bih se reći, kao naši ljudi.
Spremili smo sve potrebno: patike, ruksaci, voda i kabanice. Krenuli smo kombijem u dogovoreno vrijeme, pridružila nam se i Eve, 19-godišnja Njemica koja putuje po Fidžiju već dva mjeseca prije nego što počnu predanja na fasku. Tu je već drugi put, prvi je put volontirala u jednom vrtiću.
Vozimo se oko sat i 15 minuta jugoistočnom stranom Taveunija zemljanom cestom. Stigli smo do sela Lavena odakle počinje pješačka staza Lavena Coastal Walk, tu je posjetiteljski centar u kojem se plati ulaz (35F$). Krenuli smo u 11 sati, prolazimo pokraj lokalne škole i već vidim benefite polaska s vodičem - pokazuje nam biljke i životinje. Pandanus je palmolika biljka od čijeg se lišća izrađuju kućanske potrepštine - košare, podloge za pod, torbe, koje su čak i dio suvenirske ponude. Vidimo banane, taro i tropski hibiskus.
Staza se neznatno podiže na višu nadmorsku visinu i uskoro vidimo zanimljive stijene Mushroom Rocks. Prolazimo pokraj jednog sela koje se sastoji od nekoliko potleušica, a Rafa nam kaže da odavde djeca svaki dan 45 minuta pješice idu u školu u Lavenu. A nama se nekad ne da 10 minuta pješačiti...
Cijeli je dan oblačno vrijeme, a sad je počela kiša i vjetar puše. Nemilosrdni valovi udaraju u obalu i imam osjećaj kao da je olujno jugo na Jadranu - što volim. Stavljamo kabanice iako nije neka pomoć - u njima ćemo se skuhati i biti mokri, kao i od kiše. Rafa smireno i polako gazi u japankama i ne boji se kiše, što mi pruža osjećaj sigurnosti. Kad idemo u vlastitom aranžmanu, zna biti zamorno, jer su sve odluke na nama.
"Ovo je 4 G palma" - kaže Rafa, i objašnjava: "Kad netko iz sela mora nazvati na mobitel, mora doći na ovo mjesto jer jedino ovdje ima signala". I stvarno, cijelim putem nema signala, ali nisam isprobala palmu. Nakon nekog vremena stigli smo do rijeke koju treba prijeći uz pomoć konopa. Rafa nas upozorava da mobitele spremimo kod njega u nepromočivi ruksak, i da ne hodamo po vanjskim stijenama nego polako gazimo po dnu. Izuli smo se, patike spremili u ruksak i krenuli. Rafa je stavio T. na ramena i tako je prenio, a mi ostali smo išli po njegovim naputcima. Voda je bila hladna i bilo je pametno ne staviti mobitel u džep jer je na nekim mjestima bilo duboko pa mi se smočio rub šorca. Dok smo se sušili i obuvali, došao je par s vodičem iz suprotnog smjera i krenuli su prelaziti rijeku. Momak je ostao u patikama i gazio po stijenama, dok je držao mobitel u ruci, vjerojatno kako bi snimao prelazak. U jednom trenu je skliznuo, guzicom upao u rijeku i izgubio mobitel! Vodič mu je pronašao mobitel u rijeci nakon nekoliko minuta, a njegova je djevojka djelovala ljuto.
Čeka nas još oko 25 minuta hoda, ovaj put prema unutrašnjosti prateći rijeku, na ovom dijelu se malo više penjemo ali nije jako naporno. Došli smo do kraja puta, odakle puca prekrasan pogled na Wainibau Falls. Rafa je izvadio plastičnu kutiju od sladoleda u kojoj su bili domaći trokutasnti slasni tostevi od jaja i mrkve. Kasnije nas je ponudio ukusnim i pikantnim samosama, i na kraju keksima od kokosa. V., J. i ja ušli smo u rijeku, a T. je ostala s Eve i Rafom. Voda je savršene temperature za osvježenje. V. je već otplivao do slapa, J.-u je hladno ali želi i on tamo ići. Doplivali smo do dijela gdje je slap, silina vode nas gura natrag pa plivamo uz rub stijena. Došli smo ispod slapa gdje od jakog huka vode ne čujemo jedni druge. J. je već promrzao i plivamo natrag. Opet mi je žao što nemamo kameru za snimanje u vodi, ali barem ovako istinski doživimo trenutak, bez gledanja kroz objektiv.
Kupanje je bilo savršeno i shvaćam koliko mi više odgovara kupanje u hladnoj vodi. Dok odjevamo oznojenu i morku robu, u jednom trenu sam stala na klizavu stijenu i ozlijedila nožne prste, sve sam zvijezde vidjela, a kasnije se pojavila i modrica.
Tad je došla druga grupa, ne možemo odrediti jesu li Švicarci ili Skandinavci, svingeri - gospodin u premalim kupaćim slip gaćicama s riđom obojanom kosom, mladi par gdje djevojka pozira za instagram gledajući u slap a momak je fotka s leđa - jako originalno.
Krećemo natrag, čeka nas povratak istim putem sat i po vremena. "Danas imate sreće, evo zmija koju ne susrećemo često." Uz stazu bila je sea snake i Rafa je rekao da nije opasna. J. je bio presretan jer voli zmije, dok je T. samo protrčala pokraj. Ova zmija nije agresivna, ali je otrovnica.
Dok smo prolazili pokraj 4G palme, vidjeli smo čovjeka koji hvata signal, a dalje po putu susretali smo djecu koja se vraćaju iz škole. Bili su u uniformama, neki bosi, neki su imali krunice oko vrata, a svi su nas pozdravljali s "Bula!"
Stigli smo u Lavenu u 15.20, hodali smo 11 km, nakon čega nas je čekala vožnja natrag. Kad smo stigli u hotel, ostatak popodneva smo ljenčarili, oko 18.30 otišli na večeru u sklopu smještaja: bolonjez, riža i tuna pohana u kokosu.
Prije odlaska na spavanje pokušavamo gledati Perzeide, ali jaka rasvjeta i mjesec ne dopuštaju nam.
Laku noć!
Primjedbe
Objavi komentar