30. dan // Labasa - Nadi
Labasa iz zraka 1949.
Buđenje u 6, oko je dobro. Čuje se cvrkut ptica i ugodan miris paljevine. V. je ujutro uzeo lijek pa imamo jednu stvar manje za brinuti, ali djecu su izboli komarci pa mažemo sinopenom. Hotel Grand Eastern nudi besplatni doručak za odrasle (!), za djecu se plaća. Mi smo dobili kavu, jaje, tost, maslac i marmeladu, za njih smo nadoplatili dva jaja utvrdo i tost, što je smisleno, barem su sve pojeli što su dobili. Za doručkom primjećujemo da su gosti većinom Indijci ili Fidžijci i to poslovnjaci. Restoran je ukrašen starim fotografijama iz povijesti Fidžija, s opisima.
Nadi i najstarija zgrada iz 1963. (crvena)
isto, podsjeća na Kaštela
Natrag u sobu i spremanje za odlazak.
U 10 je čekaut iz hotela, idem na recepciju da nam naruče taksi, ali recepcionarka kaže da će nas njihov besplatni prijevoz odvesti do zračne luke. Tu su još neki gosti koji s kuferima čekaju isti prijevoz, i kad je došao, ukrcao je samo njih, iako je kombi i ima mjesta u njemu. "Brzo će se vratiti, za 15 minuta". Čekamo, avion je u 11:40. Onda smo se sjetili indijskog poimanja vremena...
Vratio se u 10:35 i tad smo krenuli put zračne luke gdje smo stigli u 11 na onaj mali aerodrom na koji smo bili već sletjeli. Ostatak putešestvija vezano za let opisan je u Letu Fiji Airwaysom 4.
Sletjeli smo u Na(n)di. Nadi je treći najveći grad na Fidžiju. Nalazi se na zapadu otoka Viti Levu, stanovništvo čine lokalni Indijci, Fidžijci a i razni doseljenici. Turizam je, uz šećernu trsku, glavna ekonomska grana.
Zračna luka Nadi najveći je aerodrom na Fidžiju, tu slijeće većina međunarodnih letova, iako je Suva, na istoku, najveći i glavni grad ove otočne države.
Prva stvar, nakon što smo sletjeli u Nadi, bila je otići po veliki kufer koji smo bili ostavili onaj dan kad smo tek tu sletjeli. Odmah smo uhvatili taksi, simpatični stariji Indijac nas vozi i usput priča. Rođen je u Nadiju, a vozi od 1976. Cesta kojom vozi dvotračna je, i paralelno je s pistom zračne luke. Sa svake strane ceste razni dućani, servisi, šarenilo boja i oblika, podsjeća na neke naše gradove. Dogovorili smo s njim da će nas odvesti do pošte i dućana, a tek onda u hotel. U pošti želimo kupiti razglednice, po prvi put na putovanju, imaju samo markice, nek probamo u papirnici ili u ljekarni. U dućanu ih nemaju, ali zato imaju Bounty domaći rum i voće. Cestom zaobilazi pistu i opet vozi duž piste ali drugim stranom do našeg novog smještaja, Hotela Bulabard.
Simpatična recepcionerka sve objašnjava, i odmah rezerviramo prijevoz za aerodrom za sutra navečer u 20, jer nam je let za Tokio u 23:55. Unajmili smo apartman u sklopu Bulabarda, a ne sobu pa čekamo prijevoz jer se nalazi malo dalje od hotela. Nakon sat vremena dolazi nervozni vozač, bijesan, odlazi negdje, i umjesto njega kuhar ulazi u auto da nas preveze. Dok smo ubacivali prtljagu u auto, pala je i razbila se boca ruma, koja je bila u platnenoj vrećici s drugim stvarima iz dućana. V. je popiz..., svi su od osoblja pripomogli pokupiti staklo, i sa suosjećanjem nas ispratili.
Kuhar nas je odvezao 200 m dalje i pomogao donijeti prtljagu na prvi kat.
kvart
Djeca se tabletiraju, a mi pijemo pivo na balkonu. Odlučili smo da nećemo u hotel na večeru jer je najavljen vatreni zabavni program, a gadno smo se "opekli" onomad na Samoi i ostali gladni pa opet idemo u dućan po još malo hrane. Dućan True Mart Wailoaloa jako je dobro opremljen, uredan i svira odlična muzika! Ima gotovih juha, voća, jogurta, maske za ronjenje, pića, mala pakiranja krema za sunce, deeta i još nekih bezreceptnih lijekova. Na katu je food court s meksičkom hranom i pizzama i WC. Vratili smo se i večerali, planiramo sutrašnji dan.
suvremene bure
isto
Apartman je ogroman, prevelik za spavanje samo jednu noć i boravak kraći od 24 sata. Koliko god djelovao luksuzno, kad je pala noć i kad smo upalili svjetla - neonsko hladni ton, sjetim se da je ljepši boravak u manjem i derutnom, ali s ugodnijom rasvjetom.
U ovakvom slučaju najbolje bi nam došao motel kao u Americi, prespavaš i ideš dalje.
Imamo kuhinju pa smo za ručak u mikrovalnoj napravili gotove juhe koje smo kupili u Labasi dan ranije. Kvart je kao neki "naš", ekipa igra odbojku, psi laju, V. je otišao do dućana prečicom između kuća. Sve ga podsjeća na njegov stari kvart i ekipa i manjak pločnika. Vidio je i čovjeka na konju. Selo, usred grada. Vratio se s manjom bocom ruma, jer je naumio...
Djeca se tabletiraju, a mi pijemo pivo na balkonu. Odlučili smo da nećemo u hotel na večeru jer je najavljen vatreni zabavni program, a gadno smo se "opekli" onomad na Samoi i ostali gladni pa opet idemo u dućan po još malo hrane. Dućan True Mart Wailoaloa jako je dobro opremljen, uredan i svira odlična muzika! Ima gotovih juha, voća, jogurta, maske za ronjenje, pića, mala pakiranja krema za sunce, deeta i još nekih bezreceptnih lijekova. Na katu je food court s meksičkom hranom i pizzama i WC. Vratili smo se i večerali, planiramo sutrašnji dan.
Dok smo ranije čekali na recepciji, uzeli smo nekoliko prospekata za dnevne izlete brodom iz Nadija i biramo - najviše nam se svidjela ponuda Whale's Talea - drveni jedrenjak, u cijenu je uračunata hrana i piće, kreće se tek oko 10. V. ih je nazvao i dogovorio: ujutro u 8:30 će nas njihov prijevoz pokupiti ispred hotela. Slijedi pakiranje za sutrašnji izlet i kasnije put za Tokio jer ujutro se odmah odjavljujemo iz hotela, ali ćemo prtljagu ostaviti kod njih na čuvanju.
Laku noć!
Sogno jazz iz dućana
Primjedbe
Objavi komentar