u garaži aerodroma gdje se čeka taksi
Uzet ćemo Didi prijevoz pa slijedimo putokaze za car hailing i spuštamo se u podzemnu garažu. U garaži je jedan službenik za eventualnu pomoć ali dosta je pusto. Na aplikaciji piše za koliko će doći Didi, registracija auta i na koji "peron". S lijeve strane dolaze auta s neparnim zadnjim brojem a s desne s parnim brojem registracije.
Treba nam 20 minuta vožnje do besplatnog "tranzitnog" smještaja na koji imamo pravo kao putnici Air Chine jer nam je veliki razmak između letova i sad ćemo to objeručke prihvatiti. Hotel Derunda nalazi se u gradiću JianYang nedaleko Tianfu zračne luke. Sve je golemo, recepcija je luksuzna i u mramoru. Za prijavu moramo ispuniti knjigu gostiju dok nas recepcionerka prijavljuje na kompjuteru. Odmah nam je rekla da je besplatni shuttle bus za aerodrom u 21:45 i da dođemo dolje u 21:30. Isto tako, upravo je vrijeme doručka pa možemo otići pojesti ako želimo, naravno da želimo!
mljac doručak
Dobili smo dvije sobe u istom hodniku u kojima je nepregledan niz drugih soba koji broje i više tisuća. U sobama nema prozora osim onih koji gledaju na hodnik, ali svjetlo ionako ni potrebno jer ovdje svi dolaze odmarati i spavati. Mi smo odmah zaspali u udobnim pahuljastim bijelim krevetima.
Kako ne bismo prespavali dan, navili smo sat oko podne, ja sam iskoristila priliku za tuširanje u luksuzu, a onda smo se svi spremili i oko 15:30 h uhvatili Didi do samog centra Chengdua.
Vozimo se oko sat vremena do ulice Chunxi Road koja se nalazi u sredini paukove mreže čengdujskog tlocrta. Puno je ljudi, lijep je dan, temperatura je ugodna, subota je. Prvo idemo u šoping centar IFS na čijoj je fasadi golema skulptura pande koja se penje na zgradu. Penjemo se na zadnji 7. kat vidjeti tu pandu, a kad smo vidjeli da se tu službeno čeka red za fotkanje s pandom, okrenuli smo se i ušli u klimatizirani centar. V. je naumio otići u Xiaomi dućan i jeftino kupiti power bank, na sreću, veliki se dućan renovira pa je tu samo mali štand s nekoliko modela što mu omogućava puno lakši izbor između nekoliko modela. Djeca i ja razgledavamo dućane a u jednom primjećujemo dres Luke Modrića. Kako se spuštamo katovima dućani su sve luksuzniji, zapadnjački i uopće nas ne zanimaju, pa izlazimo i nastavljamo šetnju ulicama. Ušli smo još u neke dućane s igračkama i điđama. Meni je sinulo nešto što je rekla L. kad je bila u Kini kod prijateljice a to je da Kinezi briju na zapadnjačke marke a imaju masu dobrih domaćih pa smo onako usput ušli u neki kineski sportski dućan i malo pomalo obavili veliki šoping: njih troje patike i još neku robu. (Sva plaćanja se obavljaju preko aplikacije Alipay, znači treba imati nju i internet - V. preko interneta kupuje pakete interneta ako skuži da će uskoro isteći).
centar Čengdua
isto
eno ga!
Zatim nastavljamo šetnju s punim rukama šoping vrećica - prema dijelu gdje je drevni hram Gudashengci Temple (poznat i kao Daci Temple)na čijem ulazu nas dočekuje Nasmijani Buda. Nakon brzinske šetnje hramom idemo u obližnju knjižaru Fangsuo Chengdu Branch koja se nalazi u podzemnom preuređenom prostoru luksuznog trgovačkog kompleksa Sino-Ocean Taikoo Li i prema Architectural Digestu ovo je jedna od petnaest najljepših knjižara na svijetu. U blizini je i odličan javni zahod, jedan od tri najbolja po izboru V. Digesta.
subotnja špica
tradicija i modernizam
Hvatamo Didi do mosta Anshun Bridge, veličanstveni je to, natkriveni most koji spaja tradicionalnu arhitekturu dinastija Ming i Qing s modernim noćnim životom i vrhunskim restoranima na rijeci Jin. Na mostu se nalazi kameni reljef posvećen Marku Polu, postavljen u čast njegova povijesnog posjeta Chengduu u 13. stoljeću, a sam Marko Polo pisao je o ovom mostu u svojem blogu. Pohodio je Polo Marko i Šri Lanku, ali o tome u nekom drugom postu.
Gudashengci Temple i Budai
u hramu
predstava s balkona
sportski dućan za odličan šoping made in China
Već je 19:00 h, a V. je ostao bez interneta taman u trenutku kad ne smijemo gubiti vrijeme i trebamo uhvatiti prijevoz do hotela. Pitao je prvog taksista, a ovaj ništa ne razumije, pa V. pokušava ostvariti kontakt na mote. Prilazi nam jedan momak, Kinez naravno, koji dobro priča engleski i pomaže prevesti, a uskoro je došao internet na V.-ov mobitel pa smo mogli pozvati Didi. Tek mi u taksiju V. objašnjava što se dogodilo: on je na vrijeme kupio novi bon za internet, ali nije se aktivirao pa nije naplaćena ni zadnja vožnja Didija i trebalo je neko vrijeme nakon što je par puta upalio i ugasio mobitel. Sad opet sve radi i dobro je.
Fangsuo Chengdu Branch knjižara
isto
Do hotela treba sat vremena vožnje, a imala sam plan da se djeca tuširaju i operu kose po povratku u hotel jer ih je zadnji put istuširao slon. Zakunjali smo u autu i već je bio mrak kad smo stigli natrag u hotel u 20:50h. Djeca se brzo tuširaju, a mi pakiramo nove stvari - glomazne kutije od patika ostavljamo u hotelu.
Spustili smo se u lobby po dogovoru u 21:30 h. Ispred je bus i puni se grupom starijih turista. Kreće točno po voznom redu u 21:45 h a vodičica grupe nam se dolazi osobno javiti i pitati je li problem ako se grupi obraća na kineskom. "Nije naravno, a gdje putujete?", "Letimo u Frankfurt, sutra obilazimo Luksemburg, pa Belgiju, Francusku..." Bus vozi lokalnim cestama pa je sporiji nego taksi koji smo koristili u dolasku.
po gradu
Anshun most i rijeka Jin
pogled na rijeku s mosta
Marko Polo
Na aerodrom Tianfu došli smo oko 22:15h, prolazimo kontrolu na ulazu u zgradu pa idemo odmah na sigurnosnu te kontrolu putovnica. Već je oko 23 h i stvarno bolje da smo krenuli u 21:45h iako mi se tad činilo prerano.
Sad već tradicionalno odlazimo u 7Eleven koji je na gateu 114, a naš je gate 113. Obavili smo spizu, pojeli, J. je napisao domaći rad i djeci smo dali da potroše internet do kraja.
Bilježim temperaturu vode na aparatu: hladna je 14℃ stupnjeva, topla 39℃ a vruća 99℃, sjetimo se lekcije - topla voda potpiruje probavnu vatru i potpomaže u rješavanju sluzi.
U 1:20 h počeo je boarding, poletjeli u 1:55 i brzo zaspali. V. i J. su pričekali večeru, koja je bila bezveze. Kljuc i lomivrat bez jastuka, ali ipak smo dosta odspavali. Probudila sam se u 3 po europskom vremenu, 9 po kineskom. Doručkovala pa još malo zakunjala.
Sletjeli smo u 6:55 h po lokalnom vremenu u Brisel. Na imigraciji je malo ljudi na srednjem redu gdje možemo ići kao obitelj s djecom i već ga za 10 minuta prolazimo. To je zato što su ovi praznici prekratki da bi se putovalo daleko iza granica Šengena. Kuferi su brzo došli, brzo je došao i shuttle Ciao parkinga i već smo u 8:20 h krenuli put kući nakon što smo preuzeli auto. U 11 h smo obavili malu spizu i već u 11:15 h smo ušli u kuću. Ručali smo nešto odleđeno iz ledenice, oko 15 h sam odvezla T. na rođendan. Kad smo se vratili s rođendana, baba E. nam je javila da je ujutro bio film Staza slonova (mjesto radnje Šri Lanka), koji smo potom uključili kako bismo se prisjetili ekspresnog i punog doživljaja izleta u Biser Indijskog oceana, a onda zakomili prije nego je film zapravo i počeo.
Nema komentara:
Objavi komentar