fikus benjamin
Predzadnji je dan na Šri Lanki (Lanci) i treba ga dobro iskoristiti. Danas obilazimo grad Kandy i njegove tradicionalne: industrijske, kulturne, vjerske i prirodne zanimljivosti.
Navili smo sat oko 7:30 h kako ne bismo propustili doručak do 9:30 h. Dok se spremamo za današnji đir, primjećujem kako mi je lice izobličeno ‒ skroz sam natečena. Po rukama mi je izbacio osip i podočnjaci su mi do koljena. Krema za sunce koju uvijek držim u torbici, vjerojatno uslijed visokih temperatura, skroz se deemulzirala na ulje i vodu, pa sumnjam da mi je osip nastao zbog korištenja iste ili neke od pomada iz onog spice gardena.
U 11 h po dogovoru vozač Pubudu došao je po nas, ovo je njegov grad i opet smo mu dali slobodu da odluči gdje će nas voditi (naravno, tamo gdje ima bolju proviziju).
Grad Kandy simpatičan je, ima dosta zelenila, vozimo se kroz kvart gdje su škole i gimnazije te slijedimo prugu (koja trenutno ne funkcionira zbog velikih oštećenja u prošlogodišnjem ciklonu Ditwahu). Uobičajeno za zemlje trećeg svijeta, malo me podsjeća i na industrijsku zonu srednjedalmatinskog ili nekog grada u Africi zbog brojnih reklama i plakata, koji privlače pogled sa svake dostupne površine. Kandy je drugi po veličini grad na Šri Lanki, glavni je grad i administrativno središte Centralne provincije, a bio je glavni grad sinhaleške monarhije (Kraljevine Kandy) od 15. do 19. stoljeća. Više o gradu u linku.
Pubudu nas za početak vozi u Tiesh - gems & jewellery, draguljarnicu. Već znam da ovdje nećemo ništa kupiti, ali svejedno ulazimo. Na ulazu nas dočekuje jedan postariji gospodin-vodič i odmah nas gura u salu gdje gledamo projekciju o povijesti rudarstva i draguljarstva na otoku. Nakon 10-minutnog filma vodi nas do izložbene prostorije gdje su eksponati te započinje priču o dragom kamenju na Šri Lanki; najpoznatiji je safir, a ima rubina, topaza, mjesečevog kamena... Posjećujemo radionicu u kojoj za radnim stolovima sjede draguljari i izrađuju nakit po ručno skiciranim nacrtima ‒ prstenje, broševi ili privjesci za ogrlice. Jedan od nadzornika oštrim okom motri da ne bi neki od dragulj upao u nečji džep.
Nakon ovog zanimljivog dijela odlazimo na kat u prodajni odjel. Svi nas dočekuju s osmjesima i pokazuju svoju bogatu ponudu ‒ nakit od dragog kamenja u kombinaciji sa žutim i bijelim zlatom, ili srebrom. T. i ja smo iz znatiželje probale neke od naušnica, a kad smo V. i ja saznali cijenu, lijepo smo im zahvalili i pomalo otišli, dok su prodavači sve više snižavali cijenu kako smo se udaljavali. Tim potezom nas nisu uspjeli nagovoriti da nešto ipak kupimo, jer smo u hodu prosudili ‒ T. će svoj nakit izgubiti, a ja svoj neću ni nositi i bolje da tako uštedimo 200 $ i potrošimo ih na nešto drugo.
Čini mi se da je Pubudu malo razočaran jer neće dobiti dobru proviziju, pa mu se opravdavam (zašto pobogu!?): "Ma nisam ja baš od nakita, evo imam samo par prstenja, ne nosim nakit, znate, više volim začine, čajeve, kozmetiku..."
Sljedeća je stanica na koju nas vodi New Giragama Tea Factory. Ugodan miris čaja širi se unutarnjim prostorom tvornice a vodičica je lijepa djevojka rošavog lica odjevena u tradicionalni sari. Uzima grančice biljke čaja kojima će nam ilustrirati obradu i započinje prezentaciju u sušionici gdje se u dugačkim bazenima pomoću velikih ventilatora suše ubrani listovi čaja. Na zidu visi slika Jamesa Taylora ‒ oca cejlonskog čaja koji nadgleda situaciju.
Nakon sušenja, listovi se ubacuju u otvor u podu koji vodi direkt u valjaonicu. U valjaonici listovi se rolaju ili idu na daljnu obradu ovisno o tome koja je vrsta čaja, a vodičica nas vodi kroz mnoge prostorije u kojima radnici, za vrijeme našeg obilaska, rade svoj posao uz glasne mašine ili vruće peći. Sa stražnje strane dvorišta nalazi se peć u kojoj se loži kaučuk (naslagan u deblima) kako bi se održala odgovarajuća temperatura za sušenje i fermentaciju.
Dok su srebrni i zlatni vrhovi (golden i silver tips) neotvoreni pupoljci koji se beru ručno i suše bez valjanja za blag, ekskluzivan bijeli čaj, ostali listići prolaze kompletno valjanje i fermentaciju kako bi postali klasični, snažni crni čaj OP (orange pekoe). To je isključivo oznaka za klasu i veličinu čaja, koja označava da se u pakiranju nalaze cijeli, mladi i visokokvalitetni listići crnog čaja. Vodičica naglašava da bi se čaj trebao kupovati u listićima jer onaj u vrećicama sadrži samo ostatke ostataka, bez ikakve vrijednosti i kvalitete.
bazeni za sušenje listova čaja, položeni su na mrežu ispod koje propuhuje zrak pogonjen ventilatorima
valjanje čaja
Nakon obilaska, odlazimo u kušaonicu gdje uz kolač ispijamo nekoliko vrsta čaja koji služe uz kithul jaggery. Jaggery je inače palmin šećer, a kithul palma autohtona je biljka Šri Lanke koja samo tu raste. Kithul zaslađivač za razliku od drugih vrsta ima jako nizak glikemijski indeks te se koristi u ajurvedi. Kockica kithul jaggeryja stavi se na jezik zatim se uzima gutljalj čaja. Naručili smo i skupocjeni čaj zlatnih listića koji poslužuju u bićerinu. Kažu da se listići ovog čaja mogu piti do tri puta, pitamo se koriste li iste listiće za tri različita gosta haha.
Naposljetku smo kupili nekoliko vrsta čaja (ali ne i one najskuplje jer AI kaže da je bolje otići u samoposlugu) i tako osigurali Pubuduu proviziju.
peć na drva
kaučuk (eng. rubber)
čaj svih vrsta
Slijedi odlazak u botanički vrt Royal Botanic Gardens gdje smo uplatili vožnju golfskim vozilom kako bismo učinkovitije obišli ovaj golemi park koji se prostire na 59 hektara. Vozač nam pokazuje biljke i povremeno ubaci pokoju zanimljivost. Mnogo je lokalnih turista kao i grupe školske djece u uniformama koji dolaze na cjelodnevni izlet uživati u prirodi.
Neke od stabala sadili su poznati monarsi ili političke figure iz zlatnog doba kolonizacije. Na atraktivnim lokacijama vozač nas tjera van iz autića i preuzima ulogu fotografa gdje nas fotografira pokraj očaravajućih drvoreda ili divovskih stabala čiji će rođaci u Europi ostati na razini sobne biljke u pitaru. Vozimo se pokraj rijeke Mahaweli i s druge strane obale uočavamo nevjerojatne prizore odronjenih kuća koje su nastradale u prošlogodišnjim katastrofalnim poplavama. Nakon sat vremena obilaska, Pubudu nas čeka ispred ulaza/izlaza i vodi nas prema sljedećoj atrakciji.
cvijet "školjka"
trava iz raznih krajeva svijeta
stabla iskrivljena od termita
Royal Kandyan hotel je s četiri zvjezdice u čijim se prostorima odvija tradicionalni kandijski ples kandyan dance. Došli smo malo ranije pa smo popili kavu u lobiju hotela koji ima izvrstan dućan sa suvenirima. Oko 17 h nas pozivaju u podrum na priredbu. Smjestili su nas na naša rezervirana sjedala pa je došao konobar s menijem te smo naručili pića a na plastificiranom papiru pročitali pročitali što nas sve čeka po programu. Odjeveni u tradicionalnu nošnju uz ritam bubnjeva, tri mladića i tri djevojke plešu razne plesove imitirajući pauna, majmuna, slona i druge životinje. U jednom od plesova dominirao je lik s maskom demona, sišao je s pozornice u publiku i sjeo na slobodno mjesto do J.-a, pitao ga je kako se zove i odakle je. Maske su veliki dio tradicije prisutne u plesu kao i ukrasima za kuću, a razlikuju se po podjeli na zaštitne demonske čuvare (Raksha), maske za iscjeljivanje i egzorcizam (Yaksha) te karikirane likove za satirično narodno kazalište (Kolam).
Spektakl je završio atraktivno ‒ u podzemnoj garaži hotela zbog sigurnosti ‒ žongliranje s vatrom, lizanje zapaljenih baklji i hodanje po vatri.
Pri odlasku plesači i plesačice ispraćali su brojnu publiku držeći kutije za napojnice, koje su zaista zaslužili i dobili.
bubnjari
J.-ov prijatelj
U predvečerje još jednog ispunjenog dana Pubudu nas je odvezao u hotel, oslobodili smo ga dužnosti za danas, ali tu nije kraj našeg provoda. U hotelu smo se presvukli i osvježili te krenuli prema hramu Sri Dalada Maligawa koji se nalazi na sedam minuta hoda od hotela. Hram je poznat po tome što posjeduje Budin zub ‒ lijevi očnjak. U svijetu postoje 32 hrama koja navodno imaju relikviju iz Budinih usta, a već bili smo u jednom takvom u Singapuru prije sedam godina. Međutim, samo dva hrama od trideset i dva imaju dokazano autentične Budine moći, jedan u Pekingu i upravo ovaj u Kandyju.
Nakon što smo iz prvog pokušaja krivo krenuli na lijevi ulaz ‒ za domaće i budiste, uputili su nas na desni za strance. Ostavili smo obuću u garderobi kod momaka koji svaku drugu donaciju pospreme sebi u džep umjesto u zajedničku škrabicu, pa krenuli kupiti ulaznice na aparatima koji izgledaju kao bankomati (3000 rupija = 9€ po odrasloj osobi, djeca bespla).
u Hramu Budina Zuba
u redu za zub
Bosi ulazimo u hram, velika je gužva i slijedimo gomilu koja se polako kreće. Cijelim hramom odjekuje mantranje redovnika, a olfaktivno je čulo također aktivirano ugodnim mirisom jasmina. Ulazimo u nekoliko manjih prostorija u kojima se nalaze oltari Budi, uokolo kojih je cvijeće i novac. Velika većina domaćih, pa čak i neki stranci nose cvjetne aranžmane koji se ostavljaju ispred glavnog oltara. Većina vjernika i posjetitelja odjevena je u bijelo, mi nismo jer bijelo nije praktično na putovanju.
U redu čekamo za prolazak ispred glavnog oltara gdje se nalazi sveti zub, red se ubrzava kako se približavamo ograđenom dijelu. Relikvija se ne smije fotografirati, a i skrivena je u posebnoj zlatnoj prostoriji koju dodatno čuvaju redovnici. Jedan od redovnika stoji na šalteru, maše rukom u stilu "ajmo ajmo, prođi", i utržuje novčane donacije koje vjernici u prolazu ostavljaju u zamjenu za pogled na zub.
U drugim prostorijama pogledali smo slike koje ilustriraju Budin život i samu avanturu donošenja zuba u Šri Lanku. Tek što smo sve obišli i bili spremni za odlazak natrag u hotel, počeo je pljusak. Neko smo vrijeme čekali da stane, ali kako nije prestajao, krenuli smo kući. Povodanj nam je skroz smočio noge i hlače, ali neke su kabanice uspjele održati suhim gornji dio tijela. Ja sam imala šugavu kabanicu koja je po povratku završila u smeću, T. je imala neku funkcionalnu, a njih dvojica su ostali suhi ispod dekatlonskih kabanica kupljenih u uoči Nepala.
U sobama smo se presvukli pa otišli na odličnu večeru. Sok od naranče koji J. pije uz večeru košta pet puta više od onog koji pije T. od lokalnog voća ‒ papaje, lubenice ili manga. Za susjednim stolom sjedi obitelj, svaki član ima mobitel ispred tanjura i tako svi dis-connected zajedno večeraju.
Odlazak u krevet oko 23.
Slike:
strašni prizori a život ide dalje
kašete čaja
voćni šišmiši - dobri za tingul
