Dnevnik putovanja

Japan Dvije smo godine zaredom kupovali karte za Japan i oba puta nas je korona spriječila, pa smo mu se sad prišuljali iz neočekivanog smjera, s istoka, dok nas nije skužio. O Japanu nije potrebno pisati neki uvod jer su opće stvari o njemu poznate i dio opće kulture, a i zauzelo bi previše mjesta. Iako imamo Lonely planet vodič, nisam ga baš čitala, više sam gledala shortse i tako učila praktične stvari: Nos se ne puše u javnosti. Japanke skoro nikad ne otkrivaju gola ramena i dekolte, ali redovito nose kratke minice ili šorc. Većini goluždravih ramena vlasnice su turistkinje. Iako je velika vrućina, nosi se duga odjeća kao zaštita od sunca (što i mi često radimo), uz kišobrane koji su po potrebi suncobrani, a često nose i samo rukave. U Tokiju se ne govori baš engleski, samo najosnovnije, ali nas google translate spašava posvuda, kao i dosta dobar G-Maps. Maske se često nose, na ulicama a posebno u prijevozu.  Ohajo gozaimas! (Dobro jutro!) Buđenje oko 4:30, izležavanje i drijemanje

Utisci o Fidžiju Fidži ima pojam "Fiji time" koji ima isto značenje i upotrebu kao i "pomalo" u Dalmaciji.  Jako nam se svidjela ova zemlja, možda zbog toga što su ljudi slični našima, bez obzira na pozitivne i negativne strane (ne sjećam se sad ni jedne negativne, a ako ih je bilo, to je vjerojatno zbog moje unutarnje negativnosti).  Nigdje nismo kupovali nikakve suvenire jer ih nismo baš našli, a i s obzirom na sva mjesta gdje smo bili, trebao bi nam zasebni kufer.  Još jedna zanimljiva stvar, vidjela sam dosta "transrodnih osoba u procesu iz jednog spola u drugi".  Treći spol Žene, a i poneki muškarci, nose cvijet iza uha, a jesu li udane ili ne, ovisi s koje strane. Mnogi zube ukrašavaju zlatom, parcijalno ili cijeli zub. Dnevnik Sletjeli smo u 10 sati po lokalnom vremenu (3 sata ranije nego na Fidžiju) u jednu od dvije tokijske zračne luke - Narita (druga je Haneda). Dočekali su nas Pokemoni i posvuda slatki crteži koji ilustriraju upozorenja. Brzo sm

Po noći smo se smrzavali pod plahtama, tek sam oko 4 pogledala u ormar i našla jorgane! Stalno zaboravljamo da je ovdje zima i iako je za naše pojmove "ljeto" jer je po danu sunčano i toplo, a po noći je druga stvar. Konačno buđenje oko 6, tuširanje u toploj vodi (dosad je svugdje bilo tople vode u smještaju na Fidžiju), pakiranje, kava. U 8 smo pješice krenuli prema hotelu, ne želimo ovisiti o ponuđenom prijevozu hotela, to nam je medvjeđa usluga. Odjavli smo se iz hotela i ostavili prtljagu. V. je dobio obavijest da nam je let odgođen na 3:55 ujutro, pa prebacujemo dogovoreni prijevoz za 21. Nisam svjesna razloga odgode, uopće ne pratim vijesti i tek par dana kasnije saznam da je to bilo zbog tajfuna.  Otišli na bankomat u susjedni hotel  Smuggler's Cove  gdje smo u dućanu kupili razglednice i markice! Dućan drži suhi Indijac, a uz ovo, ima suvenire, majice, nakit, osnovne lijekove i, prvi put nakon Amerike, na polici vidim normalno pakiranje kreme s faktoro

1. let  Honolulu (Hawaii, SAD) - Apia (Samoa ) Za naš prvi let Fiji Airwaysom imali smo jedan veliki kufer do 30 kg, kojeg je V. čekirao i platio 200$ davno prije putovanja, i još 4 kabinske torbe: 3 mala kufera na kotačiće i V.ov planinarski ranac koji smo ponijeli za izlete i cijelo je vrijeme bio u velikom kuferu. Dječje male rance rasporedili smo po malim kuferima i u velikom, a moj s laptopima i tabletima stavili u ranac. Koje kombinacije! A nigdje nisu bili transparentni podatci smije li se imati malu osobnu torbicu. Kad smo došli na check in u Honoluluu bilo je otvoreno nekoliko šaltera i išlo je relativno tečno. Prije samog odlaska na šalter stoji stroga starija Azijatkinja i provjerava veličinu kabinske torbe u onom kalupu. Nekim ljudima ispred nas mali je kufer bio pretrpan pa ih nije pustila, tj. trebali su ili presložiti ga ili čekirati, odnosno platiti ga. Mi smo prije putovanja dobro izmjerili male kufere i bili su odgovarajuće "manjine", ali strogo

mozaik u hotelu oslikava vlak za šećernu trsku fidžijska obitelj Labasa iz zraka 1949. Buđenje u 6, oko je dobro. Čuje se cvrkut ptica i ugodan miris paljevine. V. je ujutro uzeo lijek pa imamo jednu stvar manje za brinuti, ali djecu su izboli komarci pa mažemo sinopenom. Hotel Grand Eastern nudi besplatni doručak za odrasle (!), za djecu se plaća. Mi smo dobili kavu, jaje, tost, maslac i marmeladu, za njih smo nadoplatili dva jaja utvrdo i tost, što je smisleno, barem su sve pojeli što su dobili. Za doručkom primjećujemo da su gosti većinom Indijci ili Fidžijci i to poslovnjaci. Restoran je ukrašen starim fotografijama iz povijesti Fidžija, s opisima.  Natrag u sobu i spremanje za odlazak. U 10 je čekaut iz hotela, idem na recepciju da nam naruče taksi, ali recepcionarka kaže da će nas njihov besplatni prijevoz odvesti do zračne luke. Tu su još neki gosti koji s kuferima čekaju isti prijevoz, i kad je došao, ukrcao je samo njih, iako je kombi i ima

dolazak u Vatuyalewa Jetty "Mama, mama, moram u WC!" - prenula me T. iz sna u 4:11. Pomogla sam joj da se spusti s kreveta na kat pa je otišla. Opet je imala meku stolicu ali barem formiranu, a ne tekuću. Više joj nismo davali lijek za proljev jer jučer cijeli dan nije trčala u zahod. U mraku me pita: "Mama, što mi je s okom?". Na slabom svjetlu koje dopire iz zahoda, vidim da joj je nateklo oko. "Zašto mi se ovo događa?", moja mala djevojčica očajava. Pustila sam je da legne kraj mene i opet zaspe. Pokušavam ne paničariti, racionaliziram: i doma i u Hr joj često natekne oko, može biti skroz bezazleno kao ubod komarca ili zrnce pijeska, javlja mi se poriv da guglam "razlog otoka oka na Fidžiju", ali se suzdržavam. Više ne mogu zaspati pa dovršavam blog od prije tjedan dana. Oko pet se ustajem i počinje spremanje, V. i djeca se dižu jer smo u šest naručili taksi. Došla je recepcionarka koja živi u obližnjoj kući da nas odjavi, vrati ka

Danas je naš zadnji dan na ovom otoku, koji nam je omilio. Za kraj smo dogovorili još jedan izlet, kao šlag na torti, na Rainbow Reef , jednu od najpoznatijih ronilačkih lokacija na južnom Pacifiku. Rainbow Reef nalazi se u Somosomo tjesnacu , između Taveunija (i grada Somosomo) i otoka Vanua Levu, nazivaju ga "svjetskom prijestolnicom mekanog koralja ( soft coral )". Izlet smo dogovorili na recepciji, ovaj put u organizaciji Taveuni Ocean Sports , firme koja se bavi PADI Scuba i Free Dive tečajevima, i organiziranjem izleta brodom. Organizirani prijevoz došao je po nas u 8:20. S nama je bila još jedna četvoročlana obitelj Francuza. Vozili smo se desetak minuta u smjeru grada Somosomo i dočekala nas je lokalna pjesma. Zatim nas je pozdravila vlasnica, Julie, stigla je s Havaja i s roditeljima osnovala Taveuni Ocean Sports prije 18 godina. Prije dolaska potrudila se zapamtiti naša imena pa je i doček bio personaliziran. Nakon toga obavili smo administraciju, vo