58. dan // London - doma (zericu ažuriran)
Konačno buđenje oko 5:30. Želimo iskoristiti ovo jutro u Londonu i kad smo se već rano probudili, ne časimo ni časka. Već oko 6 idemo na doručak - najbolji doručak na svijetu - kao kad u filmovima gladan protagonist zamišlja hranu i topli dom - švedski stol s izborom kontinentalnog i engleskog doručka. Kasnije se spremamo, odijevamo svu dugu i zimsku odjeću koju smo zadnji put u kompletu nosili u hladnom San Franciscu. Odjavljujemo se iz sobe, ali ostavljamo kufere u spremištu na recepciji (svaka je torba označena i numerirana da ne bi bilo zabune).
Sunčano je jutro, ali puše hladna bura - djeca su presretna, vesele se hladnoći i dive se prirodi! Koja priroda pokraj aerodroma? Zelena trava i grmovi uz cestu kojom šetamo 19 minuta do stanice londonskog tubea Hatton Cross. Prije koju godinu sam primijetila pojednostavljenje londonskog metroa (ne znam je li to bilo moguće oduvijek ili se moja percepcija promijenila) - ne treba kupovati kartu, nego se na ulazu i izlazu iz stanice skenira bankovna kartica. Djeca ispod 11 godina voze se besplatno i prolazimo dvoje po dvoje na širokim vratašcima rezerviranim za invalide, dječja kolica ili ljude s prtljagom - ta su vratašca duže otvorena. Hvatamo liniju Piccadilly u smjeru Cockfosters i vozimo se oko 45 minuta do stanice South Kensington, najbližoj današnjem cilju - Victoria and Albert Museumu. Uopće ne izlazimo na ulicu nego podzemnim tunelom pratimo znakove za ovaj muzej i uskoro ulazimo u njega bez ikakve muke - muzej je besplatan, nije trebalo rezervirati, niti proći ikakvu sigurnosnu kontrolu (po meni, malo neozbiljno od njih). Ovaj muzej (muzej muzej muzej) najveći je muzej na svijetu u kojem su izložena djela primijenjene i dekorativne umjetnosti i dizajna. Mi ćemo se prošetati malim dijelom podruma i prizemlja i tako provesti dva sata. U podrumu nalaze se izlošci namještaja i uporabnih predmeta iz Europe srednjeg vijeka i renesanse, a u prizemlju smo posjetili odjel budističke i japanske umjetnosti, kao da nam nije bilo dosta Dalekog istoka. Na japanskom odjelu može se vidjeti oružje i odjeća samuraja, a nedaleko suvremena odjeća Lolita stila.
Nazanimljivi je dio bio Cast Courts, prostorija gipsanih odljeva i slika svjetski poznatih djela, pa tako srećemo Michelangelove Mojsija i Davida, portal katedrale u Santiagu de Composteli i Rafaelovu Atensku školu.
Odustajemo od ideje da idemo u Hyde Park, već šetamo 10-ak minuta do nedalekog Harrodsa.
Harrods već na prvu privlači ugodnom zelenom bojom tendi i lijepim fontom, poznata robna kuća prostire se na dva hektara i jedna je od najpoznatijih u svijetu. Tu smo došli iz nekoliko razloga: blizu je spomenutom muzeju, nemamo previše vremena za konkretno razgledavanje, i htjela sam vidjeti taj Harrods koji spominje putopisac Eric Newby. Na početku ovog putovanja počela sam čitati njegovu autobiografiju A Traveller's Life, koja me jako zaintrigirala, ali u skoro dva mjeseca putovanja nisam uspjela odmaknuti od drugog poglavlja. (Bilješka samoj sebi: na iduće putovanje nosi samo jednu malu knjigu mekog uveza koju si pročitala barem trećinu). Uglavnom, otac Erica Newbyja radio je kao buyer - kupac ženske odjeće za robnu kuću Harrods, a majka je u mladim danima bila "kućni" model, a kasnije ju je pohodila gotovo svakodnevno - od kupovine najmodernije opreme za bebu Erica, do odlaska u šoping, restoran ili frizera. Mali je Eric najviše volio ići u knjižaru.
Tako smo prošetali dijelom gdje se prodaju kuferi - vjerojatno toliko skupi da ljudi koji ih kupuju ne pitaju za cijenu, dok sam uspjela vidjeti cijenu jednog jeftinijeg - 600 funti. Vozimo se eskalatorom do gornjih katova gdje je odjel igračaka, Ericu dopušten samo na rođendan i Božić - ovaj dio ima lukavi marketing - uski hodnici vode do proširenja gdje su igračke grupirane po dobi djece, a na svakom proširenju zaustavljaju vas mladi prodavači-čarobnjaci i prezentiraju najluđe igračke - autić na baterije koji vozi po zidovima i stropu "This will remove cobwebs from your ceiling" (Ovo će i očistiti paučinu sa stropa), leteća kugla i instant snijeg! Djeca su očarana kao i mi, a iz ovog dijela se ne može proći dalje, nego moramo se vratiti kuda smo već prošli, lukavi marketing, možda roditelji popuste djeci i čarobnjacima pri drugom prolazu. Ali mi smo nemilosrdni roditelji.
Nastavljamo u dio dječje dizajnerske odjeće - sve one skupe marke za odrasle postoje i za djecu - i puno je kupaca. Ovo nije naš "cup of tea", pa lutamo u dio gdje je namještaj - i ulazimo u Halcyon galeriju u kojoj je izložba odličnih slika Boba Dylana i nekoliko grafika Andyja Warhola.
Spuštamo se u podrum, u knjižaru - djeca biraju i čituckaju knjige koje ćemo im kasnije kupiti, a V. i ja razgledavamo. Knjižara na moje čuđenje nije velika, čak su i stropovi niski, od svakog žanra ima ponešto, u oko mi upadaju prekrasne coffee table monografije, i uopće nema stripova haha. Uz knjižaru je i božićni dio - Christmas at Harrods koji se otvorio već u kolovozu.
Dva su sata popodne i vrijeme je za povratak, idemo u najbližu stanicu naše linije za Hatton Cross i nakon 45 minuta smo opet kod Terminala 4 na Heathrowu, odlučujemo opet pješačiti do hotela umjesto uhvatiti Uber. Tek što smo krenuli, primijetili smo kako nebo izgleda "zločesto", sivi nimbostratusi su se spustili, ali mi smo zabavljeni gledanjem aviona koji slijeću i toliko su nam blizu da je zastrašujuće. Odjednom, blijesak munje! Tko me poznaje, zna da se najviše bojim munja kad sam na otvorenom. Počinjemo trčati, a kiša koja je počela padati pretvara se u tuču! Djeca i V. dobro trče, a ja sam očajni trkač i klipsam 10 metara iza njih. Pokušavam ih upozoriti da se ne sklanjaju ispod stabla, i nekako pokušavam racionalizirati da ima viših konstrukcija na aeroromu nego što su ova stabla. Nakon 10-15 minuta trčanja stigli smo do hotela i svi se tresemo od trčanja, T. plače od straha, ja od muke. Uz cestu su hrpe tuče a mi tako mokri do kože ulazimo u hotel. Receprionerka donosi suhe ručnike i naše kufere, dok djeca odmaraju, ja vadim robu iz kufera (koja je prljava, oznojena ali barem suha) i presvlačimo se u zahodu hotela. Zatim smo naručili taksi do Terminala 3, čekamo ga i idemo kad je vozač došao po nas na recepciju.
oblaci
Imamo oko dva sata do leta, brzo se čekiramo na praznom šalteru British Airwaysa i odlazimo na sigurnosnu kontrolu. Ispred ovog dijela postoje bačve za pražnjenje boca vode - da se izbjegne traženje zahoda za prolijevanje vode iz boce. A na kontroli ista priča: vadi ekrane i kozmetiku, skidaj kajiš, ručni sat..., a onda čekaj svoje torbe koje prolaze skener. Tu je obitelj mladog rabina koji, čekajući ženu i djecu, kažiprstom kovrča svoje uvojke-pajote. Napokon smo gotovi i imamo nekih 45 minuta do objave gatea kad možemo sjesti, nešto pojesti i odmoriti. Kasnije: idemo do dalekog gatea, let je malo odgođen pa još imamo vremena za čitanje dok čekamo. Na ovom dijelu je hladno, prostorija je ogromna i još se ne grije a na meni je mokra džins jakna, jer nemam drugu. Sjetila sam se poliesterskih dekica koje su nas spašavale u hladnim trenutcima, vadim ih i omotavam je ispod jakne kao šal - hvala ti poliesteru što tako lijepo griješ. J. guta knjigu Diary of a wimpy kid koju smo kupili u Harrodsu, a T. gimnasticira s djevojčicom koja čeka isti let. Napokon ukrcaj i polijetanje. Sletjeli smo u 21 sat po lokalnom vremenu, uhvatili prvi taksi i stigli kući.
J. je odmah zaspao na kauču, dok sam ja iz leda izvadila goveđu juhu koju smo nešto kasnije ugrijali i večerali - topla dobrodošlica samima sebi. Sutradan smo shvatili da se dio podruma uplijesnivio jer smo zatvorili prozore od straha od poplave, zabarikadirali vrata podruma od straha od provale, tako da naši prijatelji koji su dolazili zalijevati cvijeće nisu ni mogli prozračiti (hvala im!).
Nema veze, sad smo tu, ne mrdamo i imamo vremena za miran povratak u rutinu, a slijedi dovršavanje zadnjih dana bloganja i opisivanje cijelog Japana na miru - jer Japan to zaslužuje!
Blog je dosad skupio oko 5 tisuća pregleda i jedan komentar, hvala Bubamajcu, tko god on bio i svim čitateljima!
Primjedbe
Objavi komentar