56. dan // Kuala Lumpur
O Maleziji
Malezija, zemlja na jugoistoku Azije, proteže se južnim dijelom malajskog poluotoka i dijelom Bornea. Stanovnici su najvećim dijelom Malajci, pa Kinezi i Indijci, a državna je vjeroispovijest islam. Klima je tropska, službeni jezik malajski (bahasa malaysia), valuta malezijski ringgit koji se sastoji od 100 sena (1 MYR= 0,21 €), a internetska domena .my.
U Maleziji smo bili prije pet godina na proputovanju jugoistočnom Azijom, proveli smo nekoliko dana na poluotoku Penang i otoku Tioman, kao i u Kuala Lumpuru. Svidjela nam se malezijska, a posebno penanška hrana i ovome smo se veselili za kraj putovanja - doći u "poznato" i "sigurno". Otada smo zapamtili da je KL grad šoping centara - kad smo išli na neku planinu i žičaru, prošli smo kroz šoping centar i na vrhu planine izašli u šoping centar - bez da smo vidjeli ikakvu prirodu. Te se godine na putovanju pokvario V.-ov mobitel pa je onda kupio najnoviji Samsung, upola europske cijene i trajao mu je do prije par mjeseci. Zato je plan bio ovaj dan provesti u šopingu, možda kupiti novi laptop, tablet, djeci smart satove...
Dan današnji
Navili smo sat oko 9 da stignemo na doručak do 10. Jaja, kroasani, kava - ponešto za svakoga. Bazen je blizu sobe, na 5. katu zgrade dok su oko nas još viši neboderi. U bazenu se nećemo kupati jer je počeo jaki monsunski pljusak, možda večeras.
Hotel The Bed nalazi se u šoping kvartu Bukit Bintang, kojeg krase veliki centri, monorail pruga i dijagonalni pješački prijelaz kao u Shibuyi u Tokiju. Hotel se po stilu reklamira kao "kapsula hotel", ali su kapsule veće nego japanske. Naša je soba obiteljskog tipa, dakle dva bračna kreveta, dok je kupaonica zajednička, ali su odvojene po spolovima. Ženska ima peglu za robu i stol za peglanje, fenove, peglu za kosu, prostoriju koja izgleda kao finska sauna, koja je prenamijenjena u molionicu. U molionici su dva tapeta ispružena na podu u smjeru kible, a marame za pokrivanje su dostupne na polici. (Kibla je smjer gdje se nalazi Meka i Kaba, iz Europe to je naravno istok a odavde zapad. Na spomenutom putovanju po islamskim zemljama, kibla je uvijek označena ili strelicom na zidu ili skrivena u ladici, kao Novi zavjet u katoličkim zemljama.) U kupaonici su naravno tuševi i zahodi, uglavnom zapadnjački, ali često imaju i čučavce. I Malezija kao većina azijskih zemalja pokraj WC školjke ima tuš za međunožje, rijetko ima toaletnog papira.
Spremamo se i idemo u centar specijaliziran za tehniku Plaza Low Yat. Tu smo proveli oko tri sata i na kraju smo kupili samo djeci satove, kakve nismo pronašli u Europi. Laptopi nisu jeftini koliko smo očekivali, i nezgodno je ako se pokvari, zbog komplicirane garancije. I k tome više ne nude oslobođenje od poreza.
Nakon ovoga idemo drugi šoping centar Berjaya Times Square, u kojem smo onda slavili T. treći rođendan u zatvorenom luna parku koji se nalazi u ovom centru.
Prvo je na redu ručak i idemo ravno u Penang Chendul, restoran koji nudi lokalnu hranu s Penanga - tome smo se najviše veselili - opet jedemo asam laksu (ljutu juhu ) i nasi lemak (rižu) a djeca chicken nuggets, i prisjećamo se tih naziva jer su nam dugo ostali u sjećanju. Zatim smo djeca i ja prošetali po šoping centru, u potraži za nečim, ali ne znam čim, mislili smo kupiti novi kufer jer je aktualni pred raspadom (drži ga na okupu duct tape koji smo srećom ponijeli), u koji možemo staviti još stvari, ali ništa nas ne privlači.
Slijedi odlazak u lunapark, djeca su uzbuđena a mene je oborio san i uspjela sam zadrijemati 15-ak minuta dok se oni igraju. V. je sam otišao na vlak smrti, kao i onomad, a skupa smo se svi vozili u dječjem vlakiću da evociramo uspomene.
Kad smo izašli iz Berjaye, bilo je oko 19 h, i vani je još bio dan, neobično za ovo područje. Vremenska zona ista je kao na Filipinima, a odmakli smo dosta zapadno i opet smo bliže Ekvatoru. Zato će ujutro svanuti tek oko 7, jer je na Ekvatoru ravnodnevnica.
Pješačimo do ulice poznate po street foodu Jalan Alor (jalan znači ulica), a usput smo podigli novac da imamo za svaki slučaj jer smo navikli na maksimu cash is king. Ipak ovdje su restorani komjuterizirani, pa nije bio potreban, ali je dobro došao za plaćanje rezanog voća ili nečeg što košta siću. Mamak restorani (Mamak), plastični stolovi i stolice, šušur, gužva, prodavači tričarija koji ometaju goste restorana, štandovi s rezanim voćem u plastičnim posudama za praktično jedenje s nogu, pa štandovi koji prodaju isključivo smrdljivi durian, i nezaobilazni vabitelji restorana koji u rukama drže svoje jelovnike i već razmiču stolice za potencijalne goste.
Sjeli smo u jedan od restorana (Sai Woo) koji nudi razna nacionalna jela, pa kombiniramo malajsko, kinesko, tajlandsko... A djeca? Djeca voće i pomfrit. Za piće naručujemo singapursko pivo Tiger, svježe sokove i service water. Voda ne pije sa slavine, ali restorani imaju svoju pročišćenu vodu koju nazivaju "service" i na taj se način razlikuje od kupovne flaširane. Sve je bilo odlično i opet previše za nas, a platili smo 365 ringgita (oko 85€!). Za kraj smo prošetali do hotela, ulice su pune, sve sjaji i bliješti, atmosfera je dobra. Prošli me put iznenadila količina žena zamotanih u nikab, jer sam se tad prvi put susrela s pogledom ispod vela koji otkriva samo oči. Sada ih mogu nabrojati na prste jedne ruke, dok je puno više razgolićenih bjelkinja i Malajki u tudonzima. Tudong
Na bazen nismo stigli, premoreni smo i prejedeni, slijedi spremanje za sutrašnji let i odlazak na spavanje.
Primjedbe
Objavi komentar