53. dan // Bohol - Panglao ng Bohol
Za vrijeme doručka vlasnik nam se ponovno došao javiti i opet je čio! Mislim se, možda je jučer vadio krv, kako je bio u flasterima i zavojima, pa ga je to bilo iscrpilo.
Nakon doručka odlazim u sobu pakirati nas i malo samovati i šutjeti, dok su djeca su na bazenu s V.-om.
Danas imamo dogovoreni prijevoz s istim vozačem od nekidan, Felixom, doći će po nas u 11:30. Nakon pakiranja pridružujem se ekipi na bazenu, a u tom trenutku iz sobe u prizemlju s hodalicom i uz pomoć mlađeg muškarca izlazi onaj starac za kojeg sam očito mislila da je vlasnik rapidno pogoršanog zdravlja, dok je pravi vlasnik na recepciji! Misterija je riješena! (Ali valjda ne patim od prozopagnozije (Face Blindness)).
Vozač Felix (Pelix kako on kaže, i svako F izgovara P, kao što i na putovnici piše Pilipinas za ime države) spreman je za današnju turu, iako ima želučane probleme i treba na operaciju. Napuštamo Loboc, vozimo se južnom stranom Bohola, gledamo zanimljivu arhitekturu uz cestu, a zatim prelazimo jedan od dva mosta koji vode na poluotok Panglao. Nakon otprilike sat vremena stižemo na prvu stanicu, Hinagdanan Cave uz sjevernu obalu Panglaa.
Hinagdanan Cave vapnenačka je špilja do koje vodi uzak prolaz i betonske stepenice, a unutar nje nalazi se laguna s bočatom vodom u kojoj se smije kupati. Kroz rupe u stropu dolazi sunčeva svijetlost, što čini dobar spotlight fotografiranje, dok sa siga kapa vlaga i šišmiši oblijeću. Unutar špilje ima dosta kupača, a na ulazu se zapisuje u knjigu dolazaka. Voda je opet ugodno osvježavajuća i uživamo u ovom kupanju. Nakon kupanja prodavačice sa štandova u blizini špilje vabe nas suvenirima ili makar svježim voćnim shakeovima, na što pristajemo. 80 PHP po shakeu od svježeg lokalnog voća dobra je ideja: mango i marakuja, ili mango i dragonfruit, nepotrebno dodatno zaslađeni kondenziranim mlijekom, ali ne bunim se.
Vraćamo se u auto u dogovoreni sat, Felix nas već unutra čeka, žvače pastile od kamfora čiji je oštri miris ispunio auto. Pitamo ga za potres iz 2013., ali ne želi puno govoriti o tome, radije pjeva Beatlese i Bryana Adamsa. Zastajemo fotografirati Clarin Family Park, djelomično srušene skulpture uz cestu koje prikazuju gitaru i čizmu, a najbolje su očuvani kipovi, navodno cijele obitelji Clarin. Ne nalazim gotovo nikakve podatke o ovom spooky mjestu, osim opis na Google Mapsu, gdje usputno piše da kipovi prikazuju obitelj Clarin, obitelj bivšeg guvernera Bohola Don Aniceta Veleza Clarina. Postoji i kuća obitelji Clarin u Loayu, koja je uvrštena u materijalnu baštinu Bohola. Clarin
Iduća je stanica Bohol Bee Farm, nekadašnja farma pčela, a sad djeluje pod nazivom Bohol Farms i nudi dobar restoran s dosta popratnog sadržaja. U pandemiji su prestali s uzgojem pčela, ali su se orijentirali na raznoraznu produkciju: tkanje rafije i izrada torba, domaći sladoled i kozmetiku. Tu je i umjetnička galerija koja koristi otpad iz mora za izradu odličnih slika ili skulptura.
Restoran ima veliku terasu koja ima dovoljno mjesta za ugostiti više autobusa gostiju, i uz to ukusno je uređen, s pogledom na Boholsko more i horizont. U daljini je Mindanao, ali se ne vidi. Terasa restorana nalazi se na 10-ak metara nadmorske visine pa kut sunca i nadira čine da me more podsjeća na Mare Nostrum, uz vedro plavo nebo čiju nijansu prima.
Restoran je uhodan, imaju puno zaposlenika, koji rade punom parom i nismo dugo čekali do narudžbe, a nude se razni lokalni specijaliteti. J. bira pizzu, koja je bila dobra, T. špagete sa škampima, a nas dvoje - đakonije: juhu od školjaka, Jakobove kapice na žaru, salatu od cvijeća,...
Zadnji ulazak u Felixov auto i vožnja do zadnjeg smještaja na Fiilipinima, otočju koje mi je sve draže. Dolazimo u baranguay (selo, općinu) Tawalu gdje se nalazi plaža Alona Beach. Ovo je mjesto popularna turistička lokacija i svojom ponudom usluga na reklamnim bannerima podsjeća na druga turistička napučena mjesta, poput Novalje, Vira, Brela... Smještaj je Blue Ocean Bohol Beachfront na samoj Aloni, do kojeg vodi kozji put, kroz koji auto jedva može proći, ali Felix ima iskustva i klizi kroz njega. Pozdravljamo se s njim, čak se i fotografiramo za uspomenu. Iz hotela dolaze zaposelnici, brzinom munje uzimaju naše kufere i nose ih niza stepenice u hotel. Brzi check in bez puno priče i dobili smo ključeve naše sobe u prizemlju prvi red do mora. Soba je lijepo uređena, s rustikalnim pločicama, dva bračna kreveta, klimom, frižiderom i dovojno mjesta za otvoriti sve naše kufere na podu. Odmah odlazimo na kupanje, more je toplo, sigurno nekih 29 stupnjeva. Ima mnogo pasa lutalica, ali su pitomi i ne diraju nas. Ali umjesto pasa, odmah mi prilazi prodavač bisera, nudi blago ovog mora - bijele, crne i roze bisere. Po meni ne traži puno, a znam da se trebam cjenkati, što mrzim. Radije bih pristala na prvu cijenu koju traži, ali opet odlučujem izaći iz zone komfora, dok ostavljam svoje zrcalne naočale na očima da ih prodavač ne vidi, nego da vidi svoj odsjaj (tako se osjećam bar malo zaštićeno).
Traži 1000 PHP za bisernu ogrlicu i 500 PHP za naušnice. Žali se da nije sezona, jučer nije ništa prodao. Prepostavljam da je to priča za glupave turiste, ali ipak nasjedam i nemam ga srca odbiti. Pitam ga roni li sam te bisere, da, na Mindanau, uz što nudi i nakit od tigrova oka, iz špilja sa Mindanaa. Na kraju kupujem samo dva para naušnica za sebe i T. za 1000 PHP (16 €) što mi se čini kao dobra prilika. Kasnije sam saznala da sam mogla slobodno spustiti na 200 PHP, ali nisam nezadovoljna. Nakon ovoga prilazi mi dječak od 7-8 godina s ukuleleom koju svira neku dobru pjesmu uz pomoć plastične slamke, zahvaljujem mu ali nemam više love da mu dam iako je zaslužio. Kasnije će nam na više mjesta i druga djeca svirati: brat i sestra u duetu, ona njemu do ramena, on svira i pjeva back vokale a ona samo pjeva, pa tri dječaka koja su pohitala u dućan po sladoled nakon što smo im dali malo novca.
Sunce zapada oko 17:45 i uskoro je mrkli mrak, a kako je subota, ovo mjesto počinje ludi noćni život. Hotel je na samom kraju plaže pa nismo stiješnjeni između nekoliko lokala koji puštaju različitu glazbu. Ispred susjedne sobe jedna bakica sluša Doris Day na bluetooth zvučnik. Spremili smo se i idemo prošetati duž plaže prije večere. Plaža je puna ekipa, noćnih kupača, šetača, a lokali nanizani jedni uz druge nude razne sadržaje: izlete brodom, masaže. Nadalje restorani sa svježnom ribom i morskim plodovima, uz muziku uživo, ponuda pletenja pletenica, kafići s ambijentalnom cafe del mar ili reggae muzikom, a na nedaleko našeg hotela pravi biser: dućan 7-11! Radi non stop, ima odličnu ponudu i isped ima svoj "štekat" -stolove i stolice, na kojima se može konzumirati hrana i piće kupljeni unutra, tako da se izbjegne osjećaj kriminalnog sjedenja na zidiću s pivom u ruci.
U potrazi smo za bankomatom, ima više Euronet bankomata, koje smo prije izbjegavali, ali ipak shvaćamo da provizija nije toliko strašna, pa idemo tamo, ali moja Revolut metalna kartica ne može ući u procjep, pa tražimo drugu opciju. Idemo u drugi dućan 7-11 koji ima bankomat lokalne banke u koji je kartica ušla i ponudila nam keš. Kupujemo grickalice i neke sitnice koje će nam zamijeniti večeru u restoranu. Prošetali smo do kraja Alona plaže gdje su sve luksuzniji hoteli, na što djeca mole da jednom odemo u takav hotel koji je na plaži a ima i bazen.
Vratili smo se u hotel, koji ispred svake sobe ima stol i stolice, a konop nas dijeli od plaže i raznoraznih šetača i prodavača. Djeca se igraju u sobi, vani je vruće i velika je vlaga, a mi ispred pijemo pivo. Za stolom do nas sjedi par iz susjedne sobe, s kojim malo po malo započinjemo razgovor. Oni su Filipinci iz Manile i došli su tu za vikend. Ona je kuharica u argentinskom restoranu a on je IT-jevac, tu su s njezinom mamom i bakom od 96 godina (ona koja je slušala Doris Day). Zezamo se, uspoređujemo naše zemlje. Na Filipinima je košarka najpoznatiji sport, a kako je on malo starija generacija od nas, sjeća se svih naših igrača u NBA-u posebno Dražena Petrovića i Tonija Kukoča, a spominje i neke aktualne igrače iz bivše Jugoslavije koje mi ne poznajemo.
S jugozapada sijeva cijelu večer, oluja se približava. Tek oko 3:30 čuje se grmljavina koja nas je potjerala na spavanje.
Slušaonica:
Primjedbe
Objavi komentar