54. dan // Panglao// Alona Beach - lijeni dan
Alona Beach javna je plaža koja se proteže oko 1 km jugozapadom Panglaa. Ime Alona dobila je po filipinskoj glumici Aloni Alegre koja je u filmu Esteban (1973.) ovuda navodno trčala gola. U drugom izvoru piše da je tu snimala reklamu, a to je bilo dovoljno da plaža zadrži njezino ime (ne znamo kako su je prije nazivali).
Iako ima još plaža na ovom otoku, ova je najpoznatija. Mekani sitni bijeli pijesak, nema velike razlike između plime i oseke, nudi mnoštvo sadržaja i odavde kreću lokalni brodovi (bangke) na izlete na susjedne otoke Balicasag i Pamilacan. Kako smo T. obećali da se više nećemo voziti brodom na ovom putovanju, ne interesiramo se za izlete iako znamo da nude snorkeling i padobranske ture, obilaženje kitopsina i dupina, što nam zvuči malo nasilno (opet sam licemjerna, jedem životinje bez pardona, a sad sam zabrinuta za njihovo psihičko zdravlje).
Zadnji dan
V. i djeca su me jedva probudili oko 9:30, da stignemo na doručak do 10. Tamo smo sreli naše sinoćnje drugare s kojima smo se pozdravili jer danas odlaze. Nakon dobrog doručka za mamurluk koji se sastojao od jaja, šunke (SPAM), zapečenog graha i kave, otišli smo se kupati u pretoplo more ispred hotela. Danas smo odlučili ostati na našoj plaži i ne micati. Nešto kasnije ostajem pisati blog u sobi na laptopu, dok su V. i djeca otišli prošetati duž cijele plaže.
naš hotel
Još smo siti od doručka pa odlučujemo da nećemo na ručak, nego na raniju večeru. Oko 13 h na plažu ispred hotela dolaze brodovi s izletnicima, iskrcavaju ih a zatim odlaze dalje ili se sidre malo dalje od obale. Proglašavamo popodnevni odmor, i svi napokon čitamo umjesto da se zabavljamo na ekranima, a ja sam slatko zaspala i spavala oko 2 sata, što me je savršeno okrijepilo. Kasnije opet kupanje, ljenčarenje, a cijeli dan je bonaca i sunčano. Sumrak nas je počastio prekrasnim ljubičastim svjetlom za pozdrav ovom otoku koji je razbio moje zle predrasude o ovoj zemlji i ljudima.
Idemo na večeru u Oasis Restaurant & Beach Club koji se nalazi nekoliko minuta hoda od našeg hotela. Djeca naručuju odličan bolonjez, a V. i ja dijelimo Tom Yum tajlandsku juhu, pečenu prasetinu i salatu. Ovaj lokal je poznat i po odličnom koktel baru i ima super svježe sokove.
Nakon večere T. je odlučila napraviti pletenice u kosi (space buns) a ja idem na masažu glave (ne želim privlačniju masažu stopala punog želuca), cijenu smo snizili na 2000 PHP (32€) umjesto traženih 2500. Masaža je trajala pola sata, a pletenice su dvije žene izrađivale nešto više od jednog sata, nakon čega je T. i svi mi bili oduševljeni. (Potrajale su 10 dana, za vrijeme čega nije prala kosu, a čupavost od spavanja se vidjela tek 7.-8. dan).
Muški su za to vrijeme radili skulpturu raka na plaži ispred hotela.
Ovo je zadnja večer na Filipinima, sutra odlazimo za Kuala Lumpur.
Filipini su me najmanje zanimali na ovom putovanju, iskreno, nisam puno razmišljala o njima, uzbudljivije mi je bilo planiranje o Americi i Japanu za koje sam se interesirala i prije, a Filipini - dobro ako preživimo do njih. O zemlji nisam gotovo ništa znala i bila sam puna predrasuda. Predrasude su se pomalo topile, a sve čega sam se unaprijed bojala, nije se dogodilo - ni potres, ni tsunami, ni ugriz zmije, ni krađa, ni poplava, ni odron. Opet dolazim do zaključka da je dobro izaći iz zone komfora, ići tamo o čemu nemaš, ili imaš loše mišljenje i dati priliku da situacija dokaže da si bio u krivu.
Primjedbe
Objavi komentar