49. dan // Siquijor // Lazi - San Juan
Siquijor [sikihor] je, kako sam prije napisala dio regije Negros Island. Najveći je grad s općinom, istoimeni Siquijor. Jučer smo bili u gradu Maria na istoku, a danas idemo u općinu San Juan i mjesto Lala-o.
Još jedno sunčano jutro. Idemo na doručak, ovaj put biramo zapadnjačku hranu, nakon što smo sinoć jeli neku voodoo hranu i lizarda. Kajgana, palačinke, tost, voće i kava. Filipinke, kao i dosta Azijatkinja ne vole svoju tamnu kožu, pa se pokrivaju odjećom ili kišobranima kad pretrčavajuna sunčanu stranu ulice. Isto tako, njihove kreme s faktorom u sebi sadrže i izbjeljivač. Njima je to možda nametnuto od strane kolonizatora, ali zašto onda je bjelkinjama pojam pocrniti, ili operirati oči da imaju kosi, mačkasti izgled?
Danas idemo u novi smještaj a usput ćemo zastati na zanimljiva mjesta. Vozi se desnom stranom ceste, ali tropska me priroda stalno vraća na lijevu stranu ceste i nikako se naviknuti. Ceste su dosta dobre, uglavnom se voze skuteri koji uredno daju žmigavce ili tuktukovi kao u Indiji.
Prije odlaska iz Lazija idemo vidjeti lazijsku crkvu posvećenu španjolskom svecu Izodiru Rataru ili Radniku. Izgrađena je 1891. godine od morskog kamena i drva. U blizini nalazi se i samostan, najveći na ovim prostorima. Tu je škola i djeca nam se javljaju dok tu prolazimo. Pakleno je vruće, sunce prži.
Natrag u saunu-auto i krećemo sjeverno prema Old Enchanted Balete Tree. To je veliko stablo porodice fikusa, koje raste na ovim otocima, a u podnožju tog prekrasnog diva uređen je bazen s ribljim spa-om. Platili smo ulaz 80 filipinskih pezosa za nas četvoro (1,28 €). Sjedamo oko bazena i ribice odmah dolaze. Osjećaj je na početku neugodan i zastrašujući, ali uskoro se opuštam. Male ribe nervozno grickaju, ali velike ugodno sa svojim malim zubima stružu stvrdnutu kožu peta. J. i V. uživaju, T. se boji, ali kasnije se i ona opušta. Nakon ovoga sjedamo u njihov objekt, ženske na svježi shake, a muški na hamburger. Sve je bilo dobro. Opet u auto prema smještaju Golden Sunset Inn.
V. me navodi da vozimo cestom uz more, a ne glavnom, pa prolazimo grbavom cestom, punom rupa. Na ponovnom spajanju na glavnu cestu dnom auta zapinjemo za rub. Parkirali smo uz rub ceste i V. gleda je li sve OK. Nešto curi, ali vjerojatno voda od klime, ne vonja na benzin. Nastavljamo dalje, preko ceste prelazi Mr. Lizard.
Raspitujemo se za plažu koja je usput, ali nam netko kaže da je zabranjeno plivanje iduća tri dana. OK, idemo u smještaj. Dok V. provjerava auto na parkingu hotela, djeca su ušla na recepciju i čekirala nas. Smještaj je ok, sobica s dva bračna kreveta, malo zaklonjeno od ceste, ima klimu i internet dobro radi, nažalost nema frižider, a dobro bi nam došao sad i onaj iz Dumaguetea. Ostavljamo stvari i idemo se okupati na plažu. Recepcionarka nas upućuje da prijeđemo cestu i prođemo kroz ulazna vrata u drugi resort, gdje su radovi u tijeku. Provlačimo se između radnika na ljestvama koji miješaju malter, fanglom i mistrijom uređuju zdanje za sezonu. Upitna je kvaliteta tog građevnog materijala, V. je nogom zapeo za betonski blok, a on se u trenu pretvorio u prašinu, kao da je napravljen samo od kamena i vode, bez cementa, što me podsjetilo na opis jedne kuće iz Alana Forda - od pljuvačke i perja.
Plaža je očajna - oseka je i na bijelom pijesku samo su nakupine morske trave, pokoji kokos i plastično smeće. Odmah odlazimo i radnici savjetuju gdje je bolje - Paliton Beach. Vozimo se 10-ak minuta, usput stajemo u praonicu rublja Wash&Dry laundry services (3 kg - 185 P).
Plaćamo pristup plaži 60 P. Uokolo su skuteri parkirani, na plaži dosta bijelaca, i mnogo štandova s hranom i pićima. Mi nastavljamo pješke na drugi dio plaže. Ali nije nešto bolja, vjetar puše, sunce prema zalazu ne daje dobro svijetlo na more, puno je morske trave, ali ima i ovdje lokala i štandova. Ovo je popularno mjesto za fotografije, tu je nekoliko ljuljački, a turiste željne cool fotki, fotkaju kreativni momci - ljudski dronovi: jedan gura ljuljačku, a drugi zamahuje mobitelom, imitirajući let drona.
Nakon kupanja u plićaku, vraćamo se na prvu plažu gdje se okuplja sve više ljudi - gledati ulazak sunca. Djeca se igraju u pijesku, V. se okupao, a ja naravno gledam, procjenjujem i osuđujem druge ljude. Nisam više tako loše volje, pa ni moja osuda nije zlobna. Idemo u auto, doniramo siću momcima za parkiranje i odlazimo se spremiti za večeru. Idemo u obližnju X pizzeriju na plaži. Mrkli je mrak oko 18:30, vjetar puše, a u objektu bijeli pijesak, dobra rasvjeta, filipinski reggae i odlične pizze.
Povratak u hotel i spavanje.
Slušaonica:
Primjedbe
Objavi komentar