52. dan // Bohol // Rijeka Loboc
Loboc je općina na otoku Boholu, dobila je ime po rijeci koja ovdje teče.
Ova rijeka, za nas neobično muškog roda, izvire u gradu Carmen a ušće joj je u Boholskom moru (ili Mindanao moru). Turistička je atrakcija, nudi krstarenja i riječne sportove, a čista je za kupanje.
Napokon sam dobro i mirno spavala, vjerojatno jer nas tsunami ovdje ne može dohvatiti. Ovo je područje klizišta i poplava, ali tsunami mi uvijek izaziva veći strah. Klima je stavljena na opciju dry i temperaturu 27°C, što čini sobu sasvim ugodnu za spavanje. U ovim vrućim zemljama primijetila sam da se klima u sobama stavlja na razumnu temperaturu, do 5-6 stupnjeva niže od vanjske, a ne prostoriju rashladiti na 22 dok je vani 37, taman lijepo za jedan toplotni šok i srčani udar.
Idemo na doručak, prišao nam je vlasnik, javio nam se i pitao je li sve ok. To je stariji gospodin, a njegova pojava podsjeća na Davea Parkera iz Samoe. Izgledom je više Kinez nego Filipinac, crne kose, neobično za njegovu dob, sa airpodsima u ušima, jer je stalno u akciji. Pričam nam da je godinama radio u SAD-u, Južnoj Americi kao kemijski inženjer. Vratio se i 2010. otvorio hotel, koji je nazvao po kćeri Stefani Grace.
Nakon doručka V. i djeca rentaju SUP, ja ostajem uživati u miru, sjela sam na verandu i pijem kavu. Do mene je sjeo vlasnik, ali sad mi se čini nekako loše, više nije krepak onako kako je bio prije pola sata, pitala sam ga nešto u vezi hotela, ali samo klima glavom, kao da mu se i sluh pogoršao. Sjedimo mi tako u tišini i krpam neku robu koja se počela raspadati, a ne želim ići u šoping. Vlasnik se jedva ustao i otišao, a ja još malo pišem nastavak bloga. Kad smo nešto kasnije došli na recepciju, vlasnik je bio u zavojima, flasterima i kunjao na kauču. Oko podne odlučujemo ići u današnji obilazak i to motorima.
Rentamo skutere koje nude u hotelu (400 PHP na dan oko 6.5€) i slijedi još jedan izlazak iz zone komfora za mene. Prije pet godina kad smo bili u JI Aziji, unajmili smo skuter na Karimujawi, jer je to bilo najbolje za obilazak otoka. Kako su djeca bila mala, bio nam je dovoljan jedan, a ovako smo se vozili: J. je stajao na nogama ispred V.-a, V. vozi, na njegovim leđima T. u nosiljci, a na kraju ja. Sad smo rentali dva, svak s jednim djetetom. Malo mi je bilo čudno naviknuti se i uvijek su mi noge ostajale u zraku u potrazi za pedalama kao na bicikli, ali uskoro je bilo sve ok i jako ugodno.
Idemo na Loboc Ecotourism Adventure Park. Ovo je mjesto savršeno organizirano i nije me strah da će nešto poći po zlu.
Prvo svi zajedno u cable car, pa onda V. i djeca na zip line preko kanjona rijeke. Oni su oduševljeni i nije ih bilo strah, ja sam proplakala prije nego su otišli, što mi je sasvim dobro došlo kao ispušni ventil za sve što mi se dosad u glavi skupilo.
Nakon zipa idemo na kupanje na rijeku i lokaciju Loktob Spring. Gugl Maps nas navodi na zemljani put, gdje su radovi u tijeku, bageri kopaju, sve je izrovano. Bilo je izazovno voziti motor, pravi off-road po blatnjavom terenu. Radovi su načas stali da prođemo. Uz rijeku nalazi se izletište, kućice sa stolovima, koje se vjerojatno inače iznajmljuju, (na njima je cijena 200php ali kažu da je sad besplatno). U rukavcu rijeke lokalna ekipa, odmah nas dozivaju, da dođemo kod njih, zezaju se, nude nas pićem. Desetak cura i par muškaraca, kolege s posla, došli su se zabaviti za kraj radnog tjedna, a inače žive u Tagbilaranu. Pitaju odakle smo, je li to blizu Grčke. Jedna od njih sanja o Santoriniju. Kažemo koliko Hrvatska ima stanovnika, na što jedna od njih kaže da njih ima puno "Filipinos are very good in producing children".
Vožnja motora ugodna je stvar, pogotovo jer svi pristojno voze, trubnu ako žele zaobilaziti, i čini mi se da nema nervoze u vožnji. Ulice su čiste iako je standard nizak i ljudi žive u skladu sa svojim mogućnostima. Imam sve bolje mišljenje o ljudima i zemlji. Divim im se kako žive, naizgled bezbrižno u ovoj "opasnoj" zemlji punoj prirodnih nepogoda.
Kasnije idemo do centra mjesta, vidjeti crkvu. San Pedro Apostol Parish Church izgrađena je u baroknom stilu od drveta, što je nakon požara zamijenio koraljni kamen. U listopadu 2013. razorni je potres, magnitude 7.2 po Richteru pogodio ovaj otok, pa je crkva opet stradala. Zatim su tropski ciklon Seniang 2014. i poplave odnijeli ostatke materijala koji je čekao na renovaciju, napokon je renovirana i otvorena 2021. Ni to nije sve, na pročelju crkve, nalazi se pločica koja označava dokle je voda navrla u poplavama za vrijeme tajfuna Odette iste godine.
Nakon crkve idemo pogledali pješački most preko rijeke, koji nas je podsjetio na splitski Koteks. Ovdje je potres utjecao na derutnost mjesta, dok je u Splitu to napravilo vrijeme.
Večera u Sarimanok Inn & Resto, sve je bilo korektno, nakon čega se vraćamo u hotel. Usred noći čujemo snažni monsunski pljusak, ali i uz njega dobro spavamo.
Sutradan smo saznali kako je asteroid ušao u Zemljinu atmosferu i da je najbolje bio vidljiv s Filipina, ali nismo ga vidjeli.
Primjedbe
Objavi komentar