12. travnja
Budim se oko 7, ima nekoliko preokrenutih žohara. Kad se V. probudio, opet sam ga zamolila da se riješi leševa prije nego se djeca probude. Ustajemo se jedva oko 8:45 i spremamo da odemo na doručak koji je do 10 h a bila bi šteta propustiti ga. Kad smo se vratili u sobu, sobarice su upravo bile tamo, zatežu plahte, peru podove. Tek što su otišle, kucaju opet jer treba zamijeniti pregorjelu žarulju u kupaonici. Drago mi je da su ažurni i da paze na detalje, žarulja je sinoć pregorjela.
Danas će biti kombinacija lijenog dana i turizma, pa oko 12:30 h idemo na bazen hotela. Dan je prekrasan, vedar i sunčan, zrak je čist. Djeca ulijeću u bazen u kojem je voda friška, što ih ne spriječava da se brčkaju, a ja se neću kupati - jer sam dobila menzes, baš dobro da me poštedio dok smo bili na planini. Gosti su oko bazena bijelci, a nitko nije navikao na razinu usluge i svi odbijaju poslugu koja tu stoji i čeka, pa tako neka starija žena nosi svoju stolicu i odbija pomoć. Ne znam je li ovo zato jer bi u slučaju usluge trebalo dati manću, koju ne nose po džepovima ili se osjećaju kao da iskorištavaju ljude. U restoranu kraj bazena sreli smo tatu i kćer iz Londona koje smo sretali po EBC-u, pa smo malo popričali. U ćakuli smo saznali da su krenuli na ovaj trek za prikupljanje sredstava za dobrotvornu organizaciju i hospicij, a usput planinare. Sljedeće im je na rasporedu uspon na Kilimandžaro.
U svlačionici pokraj bazena nalaze se tuševi pa djeci naređujem da se tuširaju i operu kose. Izašli smo iz hotela oko 15 h i taksijem se odvezli do hrama Swayambhunath, kolokvijalno poznatog po imenu Majmunski hram. Swayambhunath drevno je i sveto mjesto UNESCO-ve svjetske baštine smješteno na vrhu brda u dolini Katmandua. Nadimak je dobio po stotinama rezus makakija koji nastanjuju kompleks. Stigli smo sa zapadne strane odakle je potrebno popeti strmim stepenicama (otprilike 360). Puno je majmuna, posjetiljelja, prosjaka, prodavača suvenira, ali zasad nitko nije naporan, svi ponude ili zatraže, ali odmah nas puštaju, ne gnjave i ne trče za nama. Pri vrhu skala plaćamo ulaz samo mi odrasli. Na samom vrhu nalazi se kultna bijelo obojana stupa s budnim, svevidećim Budinim očima, okruženu molitvenim kotačima. Kako se nalazi na vrhu brda, hram nudi panoramski, prekrasan pogled na cijelu betonsku džunglu i dolinu Katmandua. Majmunski hram jedno je od najstarijih i najvažnijih vjerskih mjesta za tibetanske i newarske budiste, a i hindusi ga poštuju.
Puno je ljudi, lokalnih turista i neki nas počinju okruživati kao kojekakve celebrityje da se slikaju s nama, pogotovo s našom bijelom i plavokosom djecom. Jedva smo ih se rješili, pa nastavljamo obilaziti hram, suvenirnice i galerije. Nakon obilaska spuštamo se istim stepenicama pa V. preko aplikacije Pathao zove prijevoz.
Izlazimo u Thamelu gdje idemo u šoping: u Hi-Himalu ćemo kupiti planinarske štapove kakve smo koristili na treku - bili su dobri, svi smo ih rabili i imat ćemo taj koristan suvenir iz Nepala. Kupili smo još neke sitnice u usputnim dućanima: green chilli sauce, kanu za kosu, čajeve i ajurvedske sapune za 650 rupije = 3,50 €! U suvenirnicama gledam tibetanske zdjele, privlače me da ih kupim, ali odlučujem da neću. Nepal je najbolje mjesto kupnju kvalitetnih ručno rađenih zdjela, ali ne želim ovako na brzinu, želim saznati više o njima, kao što smo saznali o mandalama u galeriji. Idemo na sladoled u lokal Silk - jedna kuglica je 330 rs (1,50 €). Preostaje nam još kupiti kremu Permetrin za liječenje šuge. U apoteci kod neprijatnog lika kupujem jednu tubu za 350 rs. Nastavljamo dalje prema provjerenoj apoteci - Thamel pharmacy gdje smo prvi dan kupili oksimetar i Diamox jer znamo da tamo radi simpatičan i stručan prodavač: kupili smo još dvije tube, jednu tablu tableta za alergiju i sirup za djecu koji bi nam trebali pomoći u borbi sa šugom, iako jedino ja imam simptome, a sve skupa plaćamo 605 rupija.
Hvatamo Pathao do hotela, odlazimo na večeru gdje je na naše iznenađenje buffet nedjeljom - hrana je kao i obično izvrsna, a ovako možemo više toga probati. Slijedi povratak u sobu gdje se svi mažemo Permetrinom kako bi se kolektivno i istovremeno riješili šuge. Prije spavanja pakiramo se jer sutra odlazimo iz ovog dragog grada i zemlje.
Nema komentara:
Objavi komentar