Šesti dan EBC Treka odlazimo iz Pangbochea (4030 m) koji je mnogima samo prolazna točka prema, puno popularnijem i napučenijem planinarima, Dingbocheu (4410 m) gdje ćemo noćiti dvije noći zbog aklimatizacije; vrijeme je oštrije s malo sunca i puno oblaka, a visina i manjak kisika nas podmuklo icrpljuju iako je naizgled sve ok
5. travnja, nedjelja, Uskrs
Probudila sam se već u 4:45 h, vani je još mrak i magla obavija Pangboche. Ulična se rasvjeta svako malo pali i gasi, i dopire zvuk laveža pasa. Tanki drveni zidovi ne izoliraju zvukove pa čujem svaki pokret u krevetu susjeda. U sobi je ugodna temperatura iako nema grijanja, valjda sunce dobro zagrije po danu i drvene obloge zadržavaju toplinu. Dobro sam spavala ispod jorgana, čak sam ispuzala iz vreće za spavanje. Oko 6 budimo djecu, Uskrs je i zeko je sakrio jaja posvuda po sobama - a oni se brzo bude motivirani potragom i uskoro nalaze svoje blago u obliku čokoladnih jajašaca. U 7 h idemo na doručak, naručili smo četiri jaja utvrdo kako bismo mogli imati svoj mali Uskrs i obavezno tucanje jajima. Danas je i poseban dan za mene jer sam se u Korizmi odrekla slatkog i odlučila sam ne jesti ništa takvo do Uskrsa a odsad ću: stavljati šećer u čaj, naručiti desert, djecu užicati koje čokoladno jaje i pojesti snickers kad osjetim da nisam svoja. Smještaj, obroke i struju platili smo 11000 nepalskih rupija (62 €).
Pozdravili smo se s bakicama a one su djeci poklonili po jedan snickers!
soba u Pangbocheu
Krenuli smo u 9:05 h, puše hladni vjetar, odmah pratimo aplikaciju Mapy koja može raditi i bez interneta ako je karta učitana. Kako je smještaj na gornjem dijelu sela, nema nam smisla spuštati se u donji dio da bi se spojili na EBC Trek, već kombiniramo neki put poviše smještaja pa uz školu koji će se kasnije priključiti na EBC Trek.
Unatoč putevima i aplikaciji pomalo se gubimo, ne znamo kuda ćemo i počinjemo se svađati. Idemo prvo gore, pa dolje prema donjem Pangbocheu gdje vidimo EBC Trek i grupe planinara, a onda se ipak vraćamo gore kad smo uočili stazu i Šerpe s krdima jakova.
T. je isto ljuta i očajava: "Nisam ja planinar niti ću ikad bit!", izjavljuje na 4000 metara nadmorske visine!
donji Pangboche i EBC Trek staza
Šerpe su nas ohrabrile da smo na dobrom putu prema Dingbocheu i idemo dalje uglavnom ravno. U 10:40 h ušli smo u selo Shomare, kratko odmaramo, pa idemo dalje, ovaj put, uzbrdo. Počeo je padati snijeg, zastajemo, oblačimo flisove i jakne, i stavili smo kabanice na ruksake. Tanki buff (rastezljivi višenamjenski kružni šal iz jednog dijela) držimo preko nosa da grije i štiti od vjetra i sunca, preko njega stavljamo debeli. Jedino još nismo stavili zimske kape, već i dalje nosimo one sa frontinom jer sve bliješti iako je oblačno.
u pozadini zadnje kuće Pangbochea
Teren je drugačiji nego što je bio ispod 4000 m, raste samo nisko raslinje, grmovi i trava. Oko 11:50 h prolazimo tablu koja označava kotu Chura 4145 m i malo pomalo očajavamo. Staza je sad bliže rijeci i mnogo je ljudi na njoj. Tu se put račva za Pheriche i Dingboche, rijeka Lobuche se ulijeva u Imju Kholu, a baš na tom spoju prelazimo metalno-drveni most. Ovaj most nije viseći, što znači da smo se trebali spustiti na nadriječnu visinu da bismo ga prešli, ergo opet se trebamo penjati. Priroda je fascinantna, golo kamenje, divlja i glasna rijeka a planinski vrhovi u oblacima.
spomenik poginulom planinaru
jakovi
mali odmor
Napokon su se u daljini pojavile prve kuće i budističke stupe na ulazu u Dingboche na 4410 m, a u samo mjesto smo došli u 13:40 h. Iscrpljeni smo i očajni. Nailazimo na kafić imena 4410 o kojem smo čitali u blogu East to the sun i odmah idemo unutra. A unutra Aladinova pećina! Toplo, sve je u drvu, ukrašeno biljkama, krovni prozori daju ugodno svijetlo, puno je ljudi a opet ima praznih stolova. Odmah smo se razgalili i na meniju biramo poslastice: V. vrući čaj, ja lokalni vrući sirup od plodova pasjeg trna (Sea Blackthorn koji raste i u Europi), a djeca vruću čokoladu sa šlagom i marshmallowima. Ovdje se i mobiteli mogu napuniti besplatno ako se nešto naruči. Iz spomenutog bloga znamo da svaki dan u 14 puštaju film Sherpa (link) i upravo počinje projekcija na platnu u drugom dijelu lokala. Za jednim stolom vidimo djevojčicu s tatom koje smo već sretali po putu, a ima i još nekolicina djece planinara.
Nakon okrepe krećemo uzbrdo prema smještaju istog imena kao i sinoć Valley View Lodge, u koji smo ušli u 14:50 dok je vani -8℃ iako se razvedrilo.
U 15:50 h smo brzinski ručali u smještaju i naručili večeru. Blagovaonica je isti đir kao i svugdje dosad, nasred ista peć na drva.
Nakon ručka ostali smo sjediti, pijemo čaj i vruću vodu, ali prostorija je hladna, pa smo navukli svu debelu odjeću koju imamo.
Ovdje imamo dvije sobe sa zajedničkim zahodom, nalaze se u prizemlju kamene kuće, unutrašnjost je od drva, a od pokrivača dobili smo samo deke.
Došli smo u sobu odmoriti, djeci samo dali mobitele, ja pišem, V. leži. Užasno je hladno, obukli smo sve na sebe i pokrili se s dekama i vrećama za spavanje, stavili smo kape i zimske buffove oko vrata. Otišli smo na večeru u dogovoreno vrijeme, i legli oko 20. Uzela sam melatonin jer mi se ne spava i ne osjećam umor. U sobi je mrzlo, ali očito iznad nule jer se voda u bocama nije zaledila. Oko 1 sam se probudila, J. se vrti u krevetu, dugo ne mogu ponovno zaspati, sve me svrbi, vruće mi je u vreći, a kad se otkrijem, začas mi je opet hladno.
Danas je prvi dan kad smo izvadili tešku artiljeriju - zimske kape, duple rukavice, debele buffove i hodali smo u flisovima i jaknama što dosad nismo činili jer je bilo dovoljno toplo od hodanja po suncu.
A i došla sam do nekoliko zaključaka:
Treba dobro zapakirati kosu ispod kape ili buffa da ne viri i ne ometa. Danas sam na putu izgubila cvike za sunce, što mi je još jedna lekcija: držat ih u futroli u torbi sve dok ne zatrebaju, a ne glavi, nisam na rivi. Kako mi hladnoća provocira neprestano curenje nosa odlično je što imam platnene maramice jer se papirnate maramice začas raspadnu. Drugi put uzeti one velike muške i što tamnije.
Jedna od najvažnijih komada opreme jest kajiš! Svoj sam dala T. jer njezin dobro ne drži pa su mi počele ispadati hlače zbog pojasa od ruksaka i pederuše, ali srećom imamo nekoliko parova špigeta i pomoću jedne sam učvrstila da mi hlače ne padnu.
Nema komentara:
Objavi komentar