Naš dnevnik putovanja : Nepal // Everest Base Camp Trek // 4. dan // Namche Bazaar (3440 m)

Četvrti dan EBC Treka obilježen je odlaskom iz Namche Bazaara (3440 m), administrativnog centra regije Khumbu prema mjestu Tengbocheu koji se nalazi na 3860 m. Ipak, nije tako pravocrtno kako se čini - nakon relativno ravnog dijela puta od Namche Bazaara slijedi spuštanje od oko 350 m prema mjestu Phuki Thanga gdje još jednom prelazimo rijeku Dudh Koshi nakon čeka slijedi uspon od 500 m do današnjeg cilja

3. travnja 2026., Veliki petak

Očajno sam spavala, cijelu sam noć pazila na dicu, radi li im grijaća deka kad se već cijelo vrijeme otkrivaju. Preksinoć je jastuk pao na utičnicu i tako ištekao deku od T. pa se cijelu noć smrzavala. Idemo na doručak, umjesto čaja naručila sam kavu, u nadi da će me potjerat u wc. Platili smo smještaj 29.000 nepalskih rupija što je otprilike 170 $, u cijenu je uključeno dvije večere, jedan doručak, pića, čajevi, dvije sobe za dvije noći, od čega jedna luskuzna. U sobi dovršavamo pakiranje, pozdravljamo se s gazdom, a on djeci poklanja po jedan komplet minijaturnih tibetanskih molitvenih zastavica. Riječ je o pet različitih zastavica na konopčiću - plava, bijela, crvena, zelena i žuta, svaka od njih predstavlja jedan element i svaka od njih prestavlja mantru: om ma ni padme hum - oj, dragulju u lotusu. T. je svoje zastavice objesila na ranac te smo krenuli. Trebam napomenuti da je prvotni plan bio ići u mjesto Phortse, no to je prevelika stranputica za klasični EBC trek, pa pratimo uobičajeni put i idemo u Tengboche.

doviđenja Namche Bazaaru!

U 9:30 h popeli smo se istim putem kao i jučer do raskrižja gdje su one grozne stepenice, zavrtili mani kotač i krenuli ugodnim i ravnim putem. Po putu nema planinara, svi su puno ranije krenuli, (bila sam vidjela rijeku ljudi još kad smo išli na doručak). S nama su samo jakovi i Šerpe- nosači. Sunce je jako, polako idemo, a meni počinje teći krv iz nosa. Nikako je ne mogu zaustavili pa stavljam tampon od maramice u nos što se djeci gadi. Uskoro smo opet ugledali Mt. Everest, Lhotse i još neke vrhove. Put je utaban, dovoljno širok, uokolo raste crnogorica. Miris bora, vizure i atmosfera na trenutke podsjeća na Dalmaciju, ali nevjerojatno, daleko smo od ikakvog mora i tu su najviši vrhovi na svijetu. Polako idemo, povremeno zastajemo, pazimo da pijemo vodu, mjerimo kisik. Onda imamo malo veću pauzu za, kako se V. izrazio, sranje kroz gusto granje - s pogledom. Iako je put još ravan, naporno je, što zbog jakog sunca, što zbog manjka kisika. Na isturenim dijelovima staze povremeno se nalaze budističke stupe, a sve jače čujemo rijeku Dudh Koshi, istu onu koju smo prešli u Phakdingu. Prolazimo kroz selo Sanasa u kojem se nalazi nekoliko lodgeva i dućana koji prodaju hranu, planinarsku opremu i ručno rađene suvenire.

puteljak iz Namche Bazaara

Mount Everest, nije onaj koji misliš, nego lijevo od toga

pogled prema Lukli

barem je ravno

barem se spuštamo

račvanje za Gokyo ili EBC

Dudh Koshi

U 11:50 h započinjemo spuštanje prema rijeci. U 12:25 h prošli smo kroz seoce Lawi Schyasa te nastavljamo ovaj, slobodno kažem, ugodni spust kroz lijepu šumu. Po putu smo se podijelili na parove, a kad smo se J. i ja opet približili T. i V.-u, saznajemo da je uganuo nogu! Uganuće je srećom bilo minimalno, pa nastavljamo dalje. Po ovom dijelu puta susrećemo mnogo ljudi, to su planinari koji se vraćaju prema Lukli nakon dosegnutog cilja Everest baznog logora, današnja ruta im je suprotna od naše, od Tengbochea prema Namcheu. Po cijelom putu se oduševljavaju kad vide djecu. U 13:25 h spustili smo se gotovo na razinu rijeke i pokraj Ever Green Restorana i Lodgea punimo vodu na malom slapu koji se ulijeva u rijeku. Ovo je bio dobar potez jer je lakše i sigurnije napuniti vodu na slapu nego na brzoj i snažnoj rijeci, a i most koji ćemo prijeći nalazi se desetak metara iznad rijeke, pa ćemo se poštediti suvišnog spuštanja i penjanja. Nakon nalijevanja vode u boce, odmah stavljamo i tablete za pročišćavanje, tako da voda što prije bude spremna za konzumaciju. Usput smo pojeli ostatke doručka i još malo odmorili pa u 14 sati prešli most Phungi Thenga (negdje piše Phuki Thanga, čini se da ih detalji ne zabrinjavaju). Pokraj restorana zastrašujućeg imena Last restaurant odlazimo u javni wc i na checkpointu pokazujemo dozvole koje smo kupili nekidan pri ulazu u nacionalni park.

punjenje vode na slapu koji se ne vidi

Sad počinje teži dio puta - uspon. Polako se penjemo ali mi se nekako čini lakše nego jučer jer staza vodi kroz borovu šumu i šumu rododendrona, povremeno susrećemo planinare koji se spuštaju se i lokalce s teretom. Zadivljujući su nosači - u šlapama ili kroksicama, uz ogroman teret koji potpomažu trakom preko čela uz raspaljeni trance ili neku lokalnu muziku. V. prati aplikaciju i obavještava nas da još samo trebamo doći do vode, pa će put biti lakši, skoro ravan. Stigli smo do vode; to je uređeni lavabo sa špinom na otvorenom, uokolo nje nosači odmaraju. A ono da će put biti lakši uopće nije točno, još moramo podignut visinu 200 m (!), samo nije tako strmo. Sunčano vrijeme zamijenili su oblaci, štoviše i mi smo u oblaku, friško je pa smo navukli flisove.

uspon i pauza kraj rododendrona

pauza u oblaku

preko vode do slobode

U 17:17 h ušli smo u Tengboche nakon otprilike osam sati hoda. Na samom ulazu u selo nalazi se budistički samostan i atmosfera je fascinantna. Od oblaka koji nas obavija ne vide se kuće ni cijeli kompleks samostana, a kamoli okolne planine. Ipak, gazimo dalje i tad nam se ukazao naš novi smještaj Tengboche Guest House. Ispred nas je dočekao gazda s kojim je V. po putu dogovarao rezervaciju zbog ad hoc odluke da idemo ovamo - kombiniram, to znači da je po cijelom putu bilo interneta. Nudi nam jednu sobicu u prizemlju koja ima dva manja bračna kreveta, što nam je idealno pa objeručke prihvaćamo. Ja sam oduševljena, savršeno je, imamo i svoj WC s tušem, a ne jedan od zajedničkih koji se nalazi u hodniku. Najdraže mi je kad smo svi skupa u sobi zbog toga što su djeca pod nadzorom, lakše je zbog pakiranja i dogovora. Kad već ima tuš, idem se tuširati, a tamo - pravo iznenađenje - topla voda! Ipak, tuširam se kratko jer uskoro idemo na večeru a i zbog drugih gostiju. Večera se služi u velikoj blagovaonici, nasred koje se nalazi peć na drva, uokolo su stolovi s drugim gostima. Jako je toplo, nude odličan izbor hrane i pića, a imaju i poseban bar za pića i torte. Za večerom se zabavljamo, mjereći kisik u krvi, a nakon večere smo otišli u sobu i već oko 8:20 h legli. Odličan je osjećaj ispružiti se nakon cijelog dana hodanja i, divno, ne osjećam nikakve bolove, čak ni V.-a ne boli gležanj koji je danas žginca, ni djeca se ne žale.

ulazak u Tengboche