Jedenje oko svijeta (to be continued)
U uobičajenom habitatu gotovo nikad ne jedemo vani i ne naručujemo dostavu. Škrti smo i razmaženi, a dostava ili gotova hrana su skupi i nikad nije toliko dobro kao kad je napravimo kući. Jednom smo naručili pizzu tamo gdje živimo, bila je skupa i ne baš dobra - tako da preferiramo kućnu pizzu, s provjerenim sastojcima (iako je to najjeftinija mozzarella robne marke, kao i pasata haha). Nisam neka kuharica i ne volim baš kuhati, ali volimo jesti domaće pa ipak kuham svaki dan. Ali putovanje ima drugi ritam...
Što se tiče smještaja, kad su počeli, voljeti smo ići u AirBnB-ove, zbog tobožnjeg komoditeta kuhinje i mašine, ali su postali sve skuplji, a vlasnici zahtijevaju da mijenjamo posteljinu, bacamo smeće i usisavamo nakon boravka. Ne hvala! Tako da smo se vratili provjerenom i uslužnom boravku u hotelima ili motelima. Oni često imaju i uključen doručak, pa se oslanjamo na nj prvi dio dana. Većina hotela ima kuhalo za vodu i/ili mikrovalnu, pa kupujemo gotove ramen juhe, koje nam dobro dođu nakon dugog dana, voće i povrće iz samoposluge, boca jogurta i slično.
Na put smo ponijeli gulilicu za voće i povrće, koja nam je odlično poslužila, zaboravili smo nož, pa smo ga kupili, imali smo i JNA komplet vilice i žlice, a reciklirali smo platistični pribor koji smo dobivali u svakom dućanu. Dobro su nam došli i paketići soli, papra i instant kave. A velika plastična kutija od sladoleda dobro je došla za nošenje tvrdo kuhanih jaja na prvom letu, a kasnije za sigurno spremanje mekanog voća ili povrća da se ne zgnječi u transportu.
Amerika / Kalifornija i Havaji
U Americi smo išli u dinere i fast foodove, a iako je sve maksimalno dostupno, čini mi se da smo najčešće jeli hranu kupljenu u samoposlugama i ugrijanu u mikrovalnima u sobama. U Americi sam se oduševila dinerom Denny's, na kojeg smo naišli i na drugim mjestima po svijetu (Japanu, Filipini i Malezija), ali smo ga posjetili samo u Marini u Kaliforniji. Ipak, bili smo u par restorana onako pregladnjeli i bili smo jako zadovoljni. V. i ja damo si oduška i gostimo se delicijama, a djeca se uglavnom hrane fast foodom: pomfrit, hamburger, pizze i druge amerikanade.
Bili smo u nekim istočnjačkim restoranima, gdje smo mi uživali, T. je našla nešto za sebe, ali J. ne voli probavati nova jela i voli jesti provjereno pa smo uvijek morali nadopunjavati naš odlazak u restoran još jednim odlaskom u dućan. U nacionalnim parkovima bilo je ponekad zeznuto jer dućani ni restorani nisu radili nakon 18, pa smo jeli ostatke ostataka, večerali čokolade, slane štapiće ili instant juhe koje smo imali za svaki slučaj, a najbolji je trenutak bio kad smo pronašli kupovna tvrdo kuhana jaja.
Sve je u Americi uglavnom bilo jako ukusno, vjerojatno zbog puno dodataka i pojačivača okusa, pa nije ni čudo da su debela nacija koja vrijeme provodi u autu, koja stalno mora imati nešto u ustima, ako ne hrana ili piće koje nije voda, onda je to žvaka.
Za Havaje vrijedi isto, ipak je i to SAD: fast food i hrana iz samoposluge, uz dobar izbor tropskog voća.
Japan
Odmah prelazim na najbolju gurmansku lokaciju na ovom putovanju, a to je Japan. Suši je vjerojatno najpoznatije jelo koje se može svugdje naći u svijetu, čak i malim samoposlugama u malim gradovima. U Japanu su dostupni i u našim omiljenim 7-11 dućanima, a kombiniramo i onigiri - trokutasti "suši sendvič". Zanimljivo da suši nazivamo one okrugle zalogajčiće riže omotane algom nori, to je zapravo maki ili makisushi, u Americi slikovito nazvano sushi-roll, dok ćemo u Japanu za narudžbu suši dobiti duguljasti zalogaj riže na koji je položena tanko izrezana riba ili meso, uglavnom sirovo. Suši je posebna znanost u Japanu, pa postoji veliki broj podvrsta ovog jela. Za razliku od sušija, koji uvijek ima za sastojak rižu, postoji i sashimi - delikatesa od tanko izrezanog sirovog mesa ili ribe. U Japanu se ne bojimo trovanja hranom jer vjerujemo u njihovu ispravnost. Od ribljih jela gostili smo se i jeguljama, pečenim i posluženim na "krevetu" od bijele riže. Poznati su i njihovi pileći ražnjići, zvani yakitori, ali to nas najmanje privlači. O wagyuu sam već pisala, mramorno meso, savršeno mekano, ne izvoljevam kod narudžbe kako inače volim medium-well done, a ovdje je način pripreme rare, meso ostaje sirovo s vanjskom koricom. Dobre su i sve vrste ramen juha. Azijati razlikuju više vrsta tjestenine, noodle. U Japanu su najčešći: ramen - japanska juha od temeljca, algi, svinjetine, začina kao što je miso i soja sos, a ramen je i naziv za dugačku tjesteninu, kao špageti. Druga vrsta rezanaca, manistre, pašte, tijesta ili tjestenine je udon - debela tjestenina od pšeničnog brašna, nešto kao debeli žilavi špageti. Jela koja sadrže udon u svojem imenu imaju detalj glavnog sastojka plus udon. Slijedi soba - tjestenina od heljdinog brašna, isto dugačka kao špageti, a može se jesti hladna ili topla u juhama.
Sline mi cure dok ovo pišem, a čitateljima nudim slike japanskog food porna.
Primjedbe
Objavi komentar