39. dan // Hakone- Kyoto

Noć je bila isprekidana, dizala sam se provjeravati djecu, pogotovo J.-a koji se preznojio pa sam ga budila da presvuče mokru majicu. Nije baš bilo ni najugodnije spavanje u trapericama, pa sam ih u nekom trenutku skinula. A onda V. koji je došao iz noćnog izlaska, sa željom da podijeli doživljaje... Ujutro mi priča kako je sinoć išao kupiti viski u obližnji dućan nakon što su žena i djeca išli na počinak - Mt Kirin Fuji Roku , 50 posto alkohola, najbolji (svaki je najbolji!)... Na povratku je prošao pokraj bara odakle se čula muzika. Nećkao se ući jer je djelovalo kao obična kuća, doduše s natpisima i reklamama na vratima. Ipak, ušao je, a unutra - scena - kombinacija Twin Peaksa i kafića 72 u Zadru. Za šankom stoji gospodin barmen, barba Ratko iz najboljih dana, u bijeloj košulji i crnoj leptir-mašni, ozbiljan kao Denis Hopper i rukom mu pokazuje da uđe, a pokraj njega elegantna i nasmiješena ženica, japanska gospođa Karmela. V. sjeda za jedino slobodno mjesto za šanko...