Dnevnik putovanja

U zaostatku sam s pisanjem, preskačem dva dana i današnji ću opisivati u realnom vremenu.  Nacionalni park Yosemite (nije josemajt, ni džosemiti, nego jousemiti) nalazi se u gorju Sierra Nevade, njime teče rijeka Merced koja se ulijeva u, već spomenutu, plodnu San Joaquin Valley. Noć je bila mirna i svježa uz otvorene prozore i stropni ventilator, pa sam ga u sred noći ugasila i pokrila nas dekicom.  Buđenje oko 8 i trčanje u WC minutu udaljen od naše kolibe. Ne bi bilo u redu i sad piškiti pokraj, kao sinoć, zbog lijenosti. Ambijent je prekrasan, kućice u sred šume uz prekrasan i snažni miris cedra. Sve bunkhouses nemaju WC nego dijelimo zajednički sanitar s tuševima. Ne volim doći obnoć jer tad se slabo snalazimo, loša je rasvjeta, iako imamo lampadine, mrak je neprijatelj sa svim zvijerima koje u njemu žive. Oko 9:30 krenuli smo u Yosemite National Park. Plan je bio stati negdje usput na doručak i kavu. Zaustavili smo se kod Rush Creek Logdea koji ima svoj restoran i du...

Kasnije se budim nego prethodnih dana, još sam iscrpljena od prethodnog dana i imam osjećaj da su kreveti sve udobniji. Besplatna kava na recepciji, a parking je već poluprazan. Kad smo sinoć došli, nije bilo puno auta, a kad je V. išao kasnije zapaliti cigaretu kaže da se parking napunio. Dakle, ljudi samo prespavaju i sutradan idu dalje. Mi smo se spremili, odjavili iz Motela 6 i autom se spustili na susjedni parking na doručak u diner Denny's . Iako je bio poluprazan u 11 ujutro, treba pričekati osoblje da nas smjesti u separe. Naručila sam "All American Slam" - najukusnija masna kajgana, hrskava slanina, hash browns (ribani pa prženi krumpir) i tost s maslacem. J. palačinke, T. jaja i nešto slično ćevapima iz Barstowa, a V. meni za penzionere 55+ bogati omlet, slaninu i hash brown. Nude vegetarijanski i bezglutenski meni, ali ne i veganski.  Uzeli smo i kavu koju konobarica stalno nadopunjava. I ovdje su popularne "puder obrve", dajući ženama isti strogi izg...

Buđenje u San Luis Obispu, vani je prohladno, ali sunčano. Uz noćenje uračunat je i doručak, a baš smo se pitali kako će to biti moguće u minijaturnom lobbyju pokraj recepcije, za goste 80ak soba (odoka smo izračunali). Ipak, bilo je izvedivo, zapakirani sendviči i štrudeli, banane i kava. Većina je gostiju uzimala pa odlazila u sobu to konzumirati. Idemo u đir po gradu koji mi se već sinoć svidio. Ovaj put idemo autom jer nakon šetnje nastavljamo s putovanjem. Parkirali smo se u zatvorenoj gradskoj garaži koja je bila na dobroj lokaciji u Marsh Streetu. Odmah nailazimo na striparnicu Dr.Cain's , malo pogledamo (V. je sretan jer većinu toga ima u kućnoj biblioteci), ali djeca su već dohvatila čitati neke s polica pa smo im ih rado kupili. U centru postoje dva zanimljiva muzeja, dječji i umjetnosti, ali ne rade utorkom i srijedom. stripovi centar  U knjizi The Lost Continent: Travels in Small-Town America Bill Bryson putuje Amerikom autom i posjećuje male gr...

- na benzinsku postaju ulazi se s obje strane, kako kome odgovara  - autoceste (freeway ili highway ima definicije na guglu) su besplatne, nema rampe, samo prometni znakovi, ponekad imaju i semafore - Adopt a highway - sponzorski program održavanja ceste, zauzvrat na prometnom znaku piše ime osobe ili organizacije  - u restoranima brze hrane kečap i ostali umaci uzimaju se u malim prepakiranim vrećicama - soda fontane - aparati za neograničeno uzimanje pića (sokovi) - opsjednutost ledom: u  sobama ima posuda za led, a svaki motel ima i aparat za led (besplatni) i aparat za sokove (gazirane) - svugdje (na ulicama, dućanima, pumpama, u autima i vožnji) mnogi piju hodajući, pa politrena plastična čaša ima i poklopac i slamku (nije mi jasna ta potreba za neprestanim lokanjem kava i sokova, možda se boje osjećaja praznog želuca), ali se ne boje potrebe za pišanjem jer su zahodi svugdje i bespla - masu je ljudi istetovirano - razno su odjeveni, i nitko nikog ne osuđ...

I opet rano se budim, prije 6. Budi se i J., nakon malog razgovora i zezanja svatko pali svoj ekran. U sobi je vruće, iako je klima radila cijelu noć, izađem na terasu ispred sobe i tipkam. Vani je ugodna temperatura, ali kad je došlo sunce, postalo je pakleno. Mobitel upozorava na velike temperature. Nema doručka pa jedemo ostatke od prethodnog dana koje smo ponijeli. U idućem smještaju bit ćemo samo jednu noć pa prebacujem po dvije kombinacije za svakog od nas u jedan mali kufer da u novu sobu ne nosimo svu prtljagu. U komunalnom frižideru ohladili smo vodu i zaledili 3 velike boce vode. U 9:55 napuštamo Gena's Sierra Motel i krećemo uzbrdo, istim putem kao i jučer. Na istoj rampi pokazujemo iskaznicu+osobnu (jer je na ime) i skrećemo, ovaj put lijevo. Prometa je malo, ponedjeljak je ujutro. Temperatura je svježija nego u podnožju, vozimo se otvorenih prozora, sad nam odgovara i krovni. Plan je voziti do kraja ceste, prolazimo šumu, pa opožarenu šumu, zatim se pred nama otvara...