Kirgistan i Uzbekistan

Dva dana prije putovanja 


Budim se izmoždena od sinoćnjeg druženja kod nas i ovog godišnjeg "umora" i zaključujem da uopće ne želim ići na ovo putovanje. U Hrvatskoj smo već mjesec dana, ali stalno smo imali neke dogovore, planove, druženja i kretanja da nismo skoro ni jednom zastali, shvatili da nam treba predah od drugih ljudi i nas samih - pojavio mi se isti osjećaj zasićenja kao lani na Filipinima, pa sijem mržnju oko sebe. Nikako ne želim ići, plačem od pomisli na Istanbul, mrzim ga pri samoj pomisli. Kako smo glupo isplanirali ovo putovanje na kraju boravka u Hr, umjesto da ravno idemo natrag doma u Zapadnu Europu, odmorimo i pripremimo se svi na novi početak školske i radne godine.

Ostatak dana ignoriram pojam putovanja, ponašam se kao da nigdje ne mrdamo, dok pri samoj pomisli na Istanbul faca mi se krivi u grču plača.

Ne razgovaramo o putovanju i u limbu smo. Sutradan ipak razgovaramo i odlučujemo ići na put, iz Zadra za Zagreb idemo sutra, na sam dan leta.

Dan polaska

Krećemo iz Zd za Zg oko 10, gužve su na cesti, užasno mi se spava, ali barem nigdje ne stojimo. Stižemo u pusti Zg u 13:30, ostavljamo vrijedne stvari kod D. i F. pa jurimo parkirati auto na privatnom parkirnom mjestu, hvatamo Uber i oko 14:30 stižemo u zagrebačku zračnu luku. Idemo na check in šalter samo predati torbe jer nas je V. online čekirao, i brzo na kontrolu. Sve ide glatko i čini mi se da je uvijek tako na ovom aerodromu. Još pregled putovnica i čekanje ukrcaja koji počinje za par minuta. Po planu krećemo oko 16. Letimo niskobudžetnom kompanijom Pegasus za Istanbul, napokon mogu malo zakunjati, a djeci naručujemo skupu avionsku hranu jer nismo stigli prije nešto kupiti. Let traje oko dva sata i sletjeli smo oko 19 po lokalnom vremenu na istanbulski aerodrom Sabiha Gokcen (SAW). Imigracija teče brzo, nećemo kupiti SIM karticu na aerodromu jer je jako skupa, a V. je našao jeftiniju opciju e-SIM-a koji će pokušati kupiti kad se spojimo u hotelu. Zatim idemo na metro slijedeći oznake, nailazimo na komplikacije dok pokušavamo kupiti karte. Nakon pola sata V. ipak uspjeva i uskoro ulazimo u vlak. 
Ovo je crvena linija do zadnje stanice na azijskoj strani Kadiköy do koje se vozimo skoro sat vremena, a onda pješačimo 15 minuta do hotela Khalkedon Hotel Istanbul. Recepcija i stepenice minijaturne su, ali je soba s kupaonicom prostrana. Nakon malog odmora, oko 21:30 izlazimo u šetnju i na večeru u obližnji Ayık Çorba Kebap restoran koji radi 24 sata dnevno. Jedemo juhe, kebabe, a uslužni konobar nas poslužuje, objašnjava ako vidi da ne kužimo kako se što jede i još nas časti s Çiğ köftama. Sve skupa je ispalo 50ak eura nakon čega slijedi povratak u hotel i spavanje.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Uvod

4. dan // Los Angeles - Joshua Tree National Park

12. srpnja 2024. Europa // Pripreme i pakiranje