Kirgistan i Uzbekistan // 3. dan // Biškek - Taškent
Sletjeli smo u Biškek, glavni grad Kirgistana, na međunarodni aerodrom Manas u 3 ujutro po lokalnom vremenu (mentalno nam je ponoć po istanbulskom). Sve brzo teče: imigracija, a zatim kupnja e-SIM kartice da ne budemo onako izgubljeni kao u Istanbulu (oko 11 € 200 GB). Na aerodromu nas dočekuje vozač kojeg je poslala vlasnica smještaja Nazira, on ima našu fotografiju pa nas je tako prepoznao. Vani je 17° C, ispred je puno taksista koji nude prijevoz ali sreća ne treba poslovati i s njima. Slijedi polusatna vožnja dobro asfaltiranom autocestom do smještaja Homestay Jaisel. Čini se da je ovaj dobar asfalt samo između aerodroma do ulaza u grad. Dočekuje nas Nazira, kako saznajemo, mama ovog vozača. Ulazimo u kuću, skidamo cipele, sve je puno tepiha, pokazuje nam naše dvije sobe i kupaonicu. Ovo je kuća u kojoj oni žive, u sobama su njihove stvari, suveniri, knjige... Dogovorili smo doručak otprilike kad se naspavamo, dakle oko podne. Tako je i bilo, probudila sam se oko 11:30, pa budim ostale. Odlazim u kupaonicu, osjećam se domaće: mašina pere robu, na umivaoniku njihove četkice i pasta, a u tušu turpija za pete ali sve je jako čisto, nema tragova korištenja, tuđih dlaka ili kapljica vode. Ovdje se papir ne baca u školjku, za to postoji kanta za smeće, a pokraj školjke je tuš za pranje međunožja - ne zaboravimo, ovo je pretežno muslimanska zemlja.
Doručak nam priprema Nazirina nevjesta, tu su i djeca, koja se drže dalje od nas i tihi su. Jedemo u njihovoj kuhinji za stolom, svatko je dobio po dva jaja na oko u obliku srca i hrenovke, a na stolu je dosta voća i povrća, pa čak i bomboni. Tradicionalni čaj poslužen je svima, a mi smo dobili i šalicu instant kave.
Vani je sunčano i vruće, 30°C, ali ostajemo u sobama, moramo još malo odmoriti prije odlaska na idući avion za Taškent u Uzbekistanu, za koji će V. će tek sad rezervirati smještaj. Taksi je došao po nas u 16, vožnja traje nešto duže nego sinoć kad nije bilo prometa, ali imamo dovoljno vremena. Ulica nije asfaltirana, nego utabana zemlja i škalja, a zatim asfaltirana cesta s povremenim rupama, dok se opet ne spojimo na autocestu. S jedne strane pogled puca na ravnicu, dok se s druge strane u daljini vide planine koje nadmašuju oblake.
Pri ulazu na aerodrom Manas provlačimo torbe kroz sigurnosni skener, onda idemo na šalter za čekin, nacionalne kompanije Uzbekistan Airways. Dobili smo boarding passove i nekakav skener nas je fotografirao. Prije sigurnosne kontrole odlučimo nešto pojesti - gotove sendviče, a onda idemo dalje. Prvo se prolaze jedna vrata gdje na temelju one fotografije skener prepoznaje lica i propušta nas. Kontrola putovnica pa sigurnosna kontrola i tad imamo malo vremena prije ukrcaja. Wi-Fi na aerodromu dobro radi.
pogled sa zahoda
u izmaglici planine i oblaci
Ukrcavamo se na vrijeme i avion polijeće po rasporedu u 18:50 po kirgistanskom vremenu, a slijećemo u Taškent u Uzbekistanu u 19:00. Kratki let od 10 minuta haha. Avion je bio komotni Airbus 320, nudili su pića (bezalkoholna) i djeca su dobila torbice s igračkama.
Od aviona do terminala nas vozi autobus, a onda na provjeru putovnica čekamo 15-ak minuta. Policajac nas pita jesmo li prvi put i pušta nas. Tu su odmah i šalteri za kupnju SIM kartica. Za sve savjete vezano za Uzbekistan sam pitala S., čija je sestra LJ. živjela i radila ovdje zadnjih nekoliko godina. S. je posjetila seku u lipnju tako da su svi praktični podatci ažurni i tako nam je lakše boraviti tu jer smo se slabo pripremili na ovaj put od kojeg smo skoro odustali.
V. je kupio SIM karticu kompanije Beeline za oko 5 € s 50 GB. Na ovim dijelu aerodroma nismo naišli na bankomat. S. i LJ. preporučile su aplikaciju Yandex - njihov Uber, ali zbog tehničkih problema nismo ga uspjeli aktivirati pa nas je jedan uporni taksist navabio nakon nekog vremena cjenkanja. Iz smjera aerodroma velika je gužva i stojimo u prometu oko 15 minuta a nakon prvog raskrižja promet se prorijedio i relativno brzo smo došli u novi smještaj Art Hostel. Odabrali smo ga zbog šarenih slika i bazena u dvorištu. Ali hostel je popunjen pa nas šalju u njihov drugi objekti Art Hotel nekoliko ulica dalje, sreća taksist nas vozi do tamo. Ovo je luksuzna soba, s neonskim rasvjetom i bez bazena, ali možemo ići na bazen u onaj prvi objekt. Već je skoro 21, gladni smo i idemo prošetati kvartom. Taškent mi se na prvu sviđa, ima masu zelenila, ogromnih raskošnih stabala i neoklasicističkih i secesijskih zgrada.
Šetamo po kvartu do bankomata, gdje dižemo više tisuća somova!
Soma domova! Naime, 1 euro vrijedi oko 15 000 uzbekistanskih somova.
Zatim pješačimo do restorana Altyn koji radi 24 sata dnevno gdje smo se satrali od hrane, tako da nam je ponoćna šetnja do hotela dobro došla. U toku su noćni radovi su na
jednoj aveniji, a na obližnjem igralištu se čuje navijanje.
Dolazak u hotel i spavanje.
Primjedbe
Objavi komentar