Zaključak
Phileas Fogg svoje je "putovanje oko svijeta u 80 dana" izveo krenuvši iz londonskog Reform Cluba, vlakom u Italiju, gdje je sjeo na parobrod i plovio do Sueza u Egiptu, tamo je opet zaplovio parobrodom Crvenim morem i Indijskim oceanom do Mumbaija, gdje je pak sjeo na vlak i truckao se do Kolkate. Zatim je opet plovio parobrodom u Victoriju u Hong Kongu, s usputnim stajanjem u Singapuru, e da bi iz Hong Konga opet isplovio, ovaj put Istočnim i južnim kineskim morima te Pacifikom na putu do Yokohame u Japanu. Slijedi još jedna plovidba parobrodom Pacifikom do San Francisca. Sjedinjene Američke Države prelazi vlakom do New Yorka, parobrodom prelazi Atlantik i uplovljava u Liverpool u Engleskoj, da bi posljednja etapa putovanja bila još jedna vožnja vlakom do polazišta - Kluba u Londonu. Ovaj klasik Julesa Vernea utabao je u našoj pameti koncept "oko svijeta", odnosno prelazak 40-ak tisuća kilometara promjera na Ekvatoru, oko kojeg smo se i mi smucali. Dakle, Fogga je raspra u Klubu dovela do pitanja može li se Zemlja okružiti u roku od 80 dana, može, a tako smo i mi željeli napraviti taj "krug oko", a ne posjetiti sve zemlje na svijetu. Dosta smo ih već posjetili, neke nove ćemo posjetiti, a u neke, ruku na srce, nemamo želju ići. Zanimljivo, Michael Palin je, na primjer, 1997. godine napravio full circle posjetivši sve zemlje koje okružuju Pacifik što smo pratili u istoimenoj emisiji i knjizi.
Nakon ovog putovanja, kao i nakon svakog posjeta drugačijoj kulturi koja nas neminovno nečemu novom nauči, duhovno obogati i inspirira, osjećamo čisto zadovoljstvo - sve je prošlo po planu, oni strahovi nisu se ispunili i sad smo opet u svojoj mirnoj dnevnoj rutini.
Ljudi koje smo sretali u suštini su dobri, priroda je impozantna, hrana kako gdje. Ipak, nakon toliko vremena i kilometara, kriteriji se smanjuju i već zaboravljam ono loše, a pamtim samo dobro.
Ovo je bilo prvo ljeto koje nismo proveli u Hrvatskoj sa svojim obiteljima i stvarno su nam nedostajali. I mi smo njima, ali svakodnevno su mogli biti s nama preko ovog bloga i fotografija koje smo im slali na grupu, dok smo mi na kapaljku dobivali šture informacije "sve je ok", tko je umro, tekuće informacije, tu i tamo koju sliku. Znam da je to zato da nas ne zamaraju "na drugom kraju svijeta" dok imamo "prečeg posla".
Slušajući bračkog astronauta i Marsovca Valentinota Boškovića, guglam o Carlu Saganu i Svijetlo Plavoj Točki s Obiteljskog portreta u posljednjoj fotografiji našeg Sunčevog sustava koju je snimio Voyager 1 na Valentinovo 1990. godine, na udaljenosti od 6 milijardi kilometara. Pogledajte svijetlo plavu točkicu na gornjoj fotografiji, na desnom dijelu među crvenkastim zrakama!
Sagan kaže:
Look again at that dot. That's here. That's home. That's us. On it everyone you love, everyone you know, everyone you ever heard of, every human being who ever was, lived out their lives. (...)
To je to, eno nas, tamo smo, ima li sve ovo smisla? Pa, valjda ima!
Kristina
Primjedbe
Objavi komentar