Prva etapa trekinga do Everest Base Campa (EBC) započinje slijetanjem u Luklu i završava u selu Phakding. Udaljenost iznosi 8-9 km i uključuje 3 do 4 sata hodanja, ali nama obično treba duže. Ova je etapa lagana jer se spuštamo oko 250 m, ali tijelo nam se već bori s nedostatkom kisika, treba ići polako i piti dosta tekućine
Pratimo popločanu ulicu Lukle a po njoj djeca, pasi, dućani, lodgevi. Lokalni su ljudi odjeveni u zimsku odjeću a na nogama imaju šlape. Normalno, ispred svoje su kuće, i ja tako izgledam kad idem nešto do susjeda.
Nedugo zatim prolazimo kroz prolaz Pasang Lhamu Gate, memorijalni luk i službenu polaznu točku za treking prema Everest Base Campu. Označava službeni ulaz u regiju Khumbu i početak legendarne staze. Vrata su nazvana po Pasang Lhamu Sherpa, prvoj nepalskoj ženi koja se popela na Mount Everest 1993. godine, a koja je tragično stradala prilikom silaska. Simbolika je snažna, prolazak kroz ova vrata predstavlja "trenutak istine" i stvarni početak himalajske avanture.
Plaćamo lokalnu dozvolu 3000 nepalskih rupija po osobi (20 $) za nas troje iznad 10 godina.
Tada zastajemo i tražimo od Himalaje dopuštenje za ulazak.
Staza je utabana i uređena već susrećemo Šerpe nosače i planinare. Međusobno se pozdravljamo s namaste. Spuštamo se, svako malo zastajemo. Oko 15 sati počela je kiša, pa opet stajemo i stavljamo kabanice na nas i rance. Staza vodi uzbrdo pa opet nizbrdo, prate nas i prelaze jakovi, mule i konji. Prolazimo kroz sela, staze su popločane, svako malo budističko Mani kamenje. Od raslinja: rododendroni, crnogorica, miris bora, đirani. Djeca u uniformama koja se vraćaju kući iz škole, musava mala djeca u kroksicama igraju se u prirodi. Opet psi lutalice, restorani i dućančići. Nosači dostavljaju sve što treba i cement i kućanske aparate.
Oko 17 sati stigli smo u Phagding, u smještaj Tribeni Lodge. Gazdarica nam je pokazala sobe, smjestili smo se u dvije jer svaka ima po dva kreveta. Odmah smo se presvukli se u suhe base layere (BL). (Postoji cijela filozofija oko odjevanja za trek, možda ga kasnije opišem). Smještaj ima pristojan zahod, kupaonicu, sobe su tapecirane, veliko svjetlo, po jedan šteker i uz njega držač za mobitel. Nije djelovalo hladno, ali kako smo se mi hladili, tako je postajalo hladnije. V. i ja smo popili tablete za visinsku bolest, djeci ćemo davati tek ako se pojave simptomi.
Mani kamenje, obilazi se obavezno s lijeva na desno
Dolje je hladno, prvi put smo odjenuli svoje nove toperice, a domaćin je naložio peć. Naručujemo juhe, eggfried noodles, dal bhat, pomfrit i ono što je najbolje piti na Himalaji - čaj. Dobro smo se zagrijali uz razovor s domaćinima. Pričaju kako su ovdje samo u sezoni (proljeće i jesen), ostatak godine žive u Kathmanduu. Sezona je dosta loša zbog rata na Bliskom istoku, jer dosta letova presjeda upravo tamo.
Večerali smo do 20 sati, V. ide na spavanje jer je neispavan, djeca malo gledaju YouTube, a ja sam za to vrijeme pročistila vodu tabletom. Lokalci piju vodu koja se slijeva s planine i dovode je u kuće, ali u Katmanduu i oni je pročišćavaju.
Kad sam legla zvučalo mi je kao da pada kiša, ali tek ujutro shvaćam da je to bio šum rijeke. S ulice dopire lajanje pasa i zbog loše izolacije zidova čujem kako netko gleda TV. Vani djeluje 5-6, čak 9-10 stupnjeva, a na internetu piše da je ispod nule. Još nismo izvadili vreće za spavanje jer su pokrivači dovoljno topli za ovu noć.
Nema komentara:
Objavi komentar