45. dan // Filipini // Manila - Dumaguete
Zavir
O Filipinima nisam puno razmišljala niti se pripremala, mislila sam da će biti dobro ako "preživimo" Pacifik - Japan će doći kao skupa nagrada za preživljeno, a ostalo vrijeme... tko zna. Odlazak na Filipine nakon Japana u meni je stvorio toliki emocionalni vrtuljak, skupilo se nezadovoljstvo od prethodnog mjeseca i pol putovanja, i još sam u PMS-u, kao da proživljavam tamnu noć duše. Nakon Japana bi bilo najbolje ići natrag doma, u vlastiti red ili nered od države, a ne neku zemlju trećeg svijeta o kojoj imam najviše predrasuda. Narednih dana moje će raspoloženje i dalje biti na niskoj vibraciji (mrzovolja, strah, frustracija, oholost), ali nakon doticanja dna na emocionalnom trampolinu, ne može se niže pasti, nego krećem prema gore, pa se tako i moj dojam o ovoj zemlji i ljudima sve više popravlja.
Dragi dnevniče!
Rano se budimo odmorni. Zapravo, psihički sam se resetirala, ali u tijelu još osjetim tragove umora. Jučer se nismo previše kretali, ali zbog stresa i grčenja mišića uzrokovano njime, osjetim posljedice. Nekad se manje umorno osjećam nakon prehodanih više kilometara.
Sunčano je jutro, pogled s visokog kata puca na luku, hrđavi lunapark i slum u podnožju nebodera.
V. se uhvatio tražiti prava zbog jučerašnjeg propuštenog leta - pravda je zadovoljena i agencija preko koje su kupljene karte Trip.com vratit će nam oko 330$, a karta za današnji let za četiri osobe s prtljagom, kupljena večer prije koštala je 385 €.
Oko 10 sati napuštamo apartman i hvatamo Grab koji nas vozi na Terminal 2 NAIA za domaće letove. Vozimo se 25 minuta, od čega 15 stojimo na semaforima i u gustom prometu. Ja sam u grču da ćemo zakasniti, iako nam je let u 12:50. Istom smo otišli na šalter Philipine Airlinesa (nacionalna kompanija), gdje smo odmah došli na red. V. je znao da svatko od nas ima prava po 10 kg prtljage, na šalteru je lijepa službenica ukupno to zbrojila bez da posebno važe svaku torbu. Sve je prošlo toliko glatko da mi se vratio optimizam. Isto tako, brzo smo prošli sigurnosnu kontrolu i ušli u duty free zonu sat i po prije leta. Obuzeo me dobar osjećaj, nakon konstantnog žurenja bez trenutka slobode da se ode makar na WC, a kamoli sjedne na kavu. Tako da smo sretni i opušteni odmah sjeli na kavu i doručak. Na terminalu su odlično opremljeni "stanicama za punjenje mobitela", postoje i stolovi sa utikačima tko želi uključiti laptop i usput raditi. Izvrsna je i ponuda hrane i pića, a pokraj zahoda - aparati za vodu, jer se na Filipinima ne preporuča piti vodu sa špine (slavine, pipe).
Sjeli smo i čekamo, avion je malo kasnio. A zatim se ukrcavamo i nakon sat i 10 minuta leta sletjeli smo u lokalnu zračnu luku Dumaguete - Sibulan Airport, na otoku Negros, u istočnoj provinciji Negros Oriental.
Kao prijevoznik i ovdje vlada Grab, ali nudi samo prikolice ili tricycle pa dogovaramo neki taksi te nakon cjenkanja vozi nas u novi smještaj u Dumagueteu Hotela Henia.
Manila
Na vratima hotela dočekuje nas nasmješeni consierge, pomaže s kuferima, a onda poslujemo s recepcionerima koji nas informiraju o boravku. Smjestili smo se u sobu, dovoljno je velika da možemo držati rastvorene kufere bez da ometaju prolaz i boravak. Malo odmaramo, gledamo s balkona na prometnu ulicu, čitamo upute o kršćanskim tabletama MX3 koje smo dobili jučer u avionu. Naime, pri izlasku iz aviona u Manili, stjuardese su nam uvalile desetak kutija tableta mangostina. Mangostin je tropska biljka s područja jugoistočne Azije, i ima navodna ljekovita svojstva. U uputi o lijeku navedeno je čak 25 zdravstvenih benefita, među kojima je snižavanje kolesterola, a zanimljivo da je na kutiji i disclaimer da nema dokazanog zdravstvenog učinka. Ipak, najveći benefit ove kutije knjižica je "What is the best decision you've made in your life?", ispunjena citatima iz Novog zavjeta.
lungo mare
Nakon odmora u hotelu odlazimo u šetnju Dumagueteom. Dolazimo do trga Quezon Park posred kojeg ekipa igra padel. Nastavljamo hodati prema rivi, do Pantawan People's Parka, približava se sumrak, ljudi šetaju, ulični glazbenik pjeva na razglas, školarci trčkaraju, igraju se, zezaju, ipak nije velika gužva s obzirom na mnogoljudnost ove zemlje ili količinu turista na Jadranu za vrijeme sezone. Opet smo jedini bijelci i svi nam se smješkaju, dapače, javljaju i gledaju nas, što mi nije ugodno. Vraćamo se na Rizal Blvd gdje je spomenik Sisters of St Paul of Chartres - podignut na stogodišnjicu prvog iskrcavanja francuskih redovnica misionarki Sestara Sv. Pavla iz Chartresa.
Gladni odlazimo u restoran Sans Rival Bistro u kojem je velika gužva, ali nalazimo slobodan stol. Konobari rade punom parom, naručujemo riblja i mesna jela, ali od gladi ništa ne fotografiramo. Imaju odličnu ponudu vrhunskih kolača, koje naručujemo za kraj.
Rizal Boulevard Extension
isto
Šetnjom se vraćamo u hotel: gužva je na ulicama, dućani rade, mnoštvo stastičarnica na svakom kantunu, živopisna tržnica još radi - s raznolikom ponudom: od voća i povrća, igračaka, do usputne masaže - a šetnja nam je dobro došla nakon prežderavanja. U sobi V. i ja nazdravljamo uz japanski viski kupljen na kyoćanskom aerodromu, planiramo sutrašnji dan, djeca se igraju, čitaju, sve je zasad ok iako u meni opet raste loše čuvstvo.
Primjedbe
Objavi komentar