Kirgistan i Uzbekistan // 6. dan //Samarkand - Buhara
Jučer
Buhara vokzal - željeznički kolodvor u Kogonu
restauracija čičine kuće
gipsani odljev koji se postavlja na strop
čiča
drvodjeljski alat u Wood Carving museum
minaret Kalon i džamija desno
sovjetski suveniri
Kad smo se sinoć vratili, soba je smrdila na govna, ispred je bio kamion odvodnje. Srećom, brzo se prozračilo ili smo se samo navikli. Japanke koje sam ostavila ispred sobe (jer se cipelama ne ulazi unutra) skrvčile su se i smanjile za jedan broj na jakome suncu, dobro da sam kupila broj veće pa mi sad nisu premale, i najveća sreća da smo patike i gojze iz predostrožnosti ostavili u sobi u kesi.
Kad sam se tuširala mlaz tuša bio je toliko slab da bi bilo bolje da sam uzela špricu i njome se špricala.
Srećom, roba koju smo dali domaćici oprati bila je čista i suha.
ukrasna pločica u zahodu prigodnog motiva
Sutra ujutro
Doručak smo dogovorili u 7, a ostatak uzimamo sobom, tvrdo kuhana jaja, hrenovke i sir, da imamo za puta. Domaćica se u zadnji čas sjetila da ima onu potvrdu - registraciju za koju smo je sinoć pitali pa je rekla da se javimo gazdi preko Whatsapp-a. S. me upozorila da uvijek zatražimo tu potvrdu jer pri odlasku iz zemlje mogu tražiti. To je zapravo dokaz da je vlasnik smještaja prijavio goste i platio taksu.
Dolazi Яndex i za 15-ak minuta smo na željezničkom kolodvoru, gdje prvo prolazimo kontrolu prtljage. Za Buharu ćemo putovati brzim Afrosiyob vlakom u 8:31, u kojem imamo rezervirana sjedala jer drugačije ne može. V. je kupio karte nekoliko dana ranije i cijena za nas četvero je oko 50€. Na prvom peronu, odakle polazi, čeka puno ljudi, što domaćih, što zapadnih backpackera. U vlaku je ugodno, sjedala su prostrana, klimatizirano je, ima i fini vagon restoran, utičnice između sjedala (običan utor kao i kod nas), WiFi Uztelekom na koji sam se spajala i na aerodromu i po gradu, ali šteka, kao i naš mobilni internet. Oko 10:15 stigli smo u Buharu, a kako nismo imali rezerviran smještaj, sjeli smo u hlad zgrade kolodvora i neko vrijeme tražili, pa nakon bukiranja pozvali Yandex da nas odveze u sami centar.
Buhara je jedan od najvažnijih gradova na nekadašnjem Putu svile, bogat srednjovjekovnom arhitekturom i poviješću, a njegovo povijesno središte je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Kroz stoljeća je bio centar trgovine, religije, kulture i umjetnosti, a danas se ističe kao najbolje očuvan islamski grad srednje Azije s više od 140 arhitektonskih spomenika.
Željeznički kolodvor Buhare nalazi se u susjednom mjestu Kogon pa nas Yandex minijaturni Chevrolet Matiz vozi nekih 25 minuta do centra Buhare. Ovaj dio grada je bezvezan, kao da se vozimo kroz Kaštela gornjim cestom - zgradurine, radionice, dućani, autopraonice. Matiz skoro pa uopće nema portapak pa svu prtljagu držimo na sebi. Centar Buhare je mreža uskih uličica kao labirint i stvarno je zgodno imati ovako mali auto. Petak je, sveti dan za muslimane i prolaz pokraj džamije je pregrađen, da auto ne bi prolazili dok je namaz. Ipak su nas propustili tako da nas je dovezao točno ispred smještaja, koji se nalazi u zadnjoj prometnoj ulici prije pješačke zone u samom centru.
Smještaj je Homestay Rahmat (kuća u kojoj ljudi žive i iznajmljuju nekoliko soba). Dvor je prekrasan, pun zelenila, za razliku od golih uličica kroz koje smo se vozili.
Čekin bi trebao početi u 14, sad je točno podne, ali kako nemaju gostiju, gazda Skandar nas pušta u sobu. Soba je uglancana, vidi se da je sve novo, udobni kreveti, klima, frižider. Ja sam legla na svoj krevet i odmah zaspala, dok ostali imaju slobodne aktivnosti.
Nakon odmora odlazimo u šetnju. Vruće je, oko 36°C. Dio pješačke zone je u radovima: postavljaju se kamene ploče na podove, arheologija, ali smo svejedno zabezeknuti ovim trgovima i građevinama. Šetamo preko Lyabi Khause trga, tu je statua Nasrudin Hodže, dalje Nodir Devonbegi Medresa, Chor Minor Monument koji plaćamo po 15 000, djeca besplatno. Prolazeći ulicama, iz jednog dvorišta doziva nas čiča da dođemo vidjeti njegovu "kuću-muzej iz 19.stoljeća". Sve je u radovima, a on pomalo sam i još par radnika restaurira ovo rasulo.
Slijedi Ulugʻbek madrasasi, Museum Of Wood Carving In The Abdulaziz Khan Madrassah, prolazimo kroz stari bazar Toqi Zargaron, do trga Po-i-Kalan gdje se nalazi minaret Kalon, medresa i Kalon džamija.
Odlazimo na večeru u restoran Kalon, na terasi s pogledom na minaret, ugodno puše, imaju lokalno pivo koje je dobro došlo za kraj ovog toplog dana.
Kratka šetnja do kuće. Kad smo došli, gazda Skandar je bio tu i malo razgovaramo s njim dok nas prijavljuje. Ovu je kuću kupio njegov otac Rahmat (rahmat znači hvala na uzbečkom), a on je odlučio iznajmljivati sad kad je u penziji. Inače je radio kao učitelj u školi i predavao fiziku, a kasnije je prešao u neku drugu vrstu škole (nisam skužila koju) i tamo predavao tehničke predmete.
Ulicama Buhare:
Inače, što se tiče sporazumijevanja, uglavnom koristimo ruski (zahvaljujući mom studiju ruskog) iako je sramotno degradirao uslijed malog korištenja zadnjih desetak godina. A V. me uvijek za vrijeme studiranja ispitivao "kako se kaže ovo, što znači ono" i tako dosta dobro naučio osnove jezika. Naravno i hrvatski tu dosta pomaže.
Zanimljivosti:
Kad pišu latinicom, zadrže čiriličko slovo X za glas H ili KH, pa tako posvuda piše Buxara što se čita Buhara ili Bukhara.
Tako je i ljekarna - Dorixona [dorihona].
Posvuda raste lokalno stablo pajasen ili kok, koje je doneseno u Europu kao ukrasna biljka, dok nisu skužili da je invazivna i pogubna za lokalno raslinje.
U zahode se i dalje ne baca toaletni papir.
Od jedenja puno cikle urin postane crven.
Primjedbe
Objavi komentar