Par dana prije mog "živčanog sloma" i odluke da nigdje ne idemo, palo nam je na pamet da bismo mogli ići i do Uzbekistana kad smo već u blizini, jer što ćemo raditi puna dva tjedna samo u Kirgistanu. Karte je V. kupio dan prije polaska na putovanje i bile su skupe - oko 200$.
Rano jutro u Taškentu. V. se prvi probudio kako je sinoć isplanirao, i oko 6:30 izašao u jutarnju šetnju. Mi smo se ostali probudili malo kasnije, ustali i otišli na doručak koji je počeo u 8:00 h u podrumu hotela. Bio je raznovrstan, uz meni najvažnije - kavu, jaja i voće, bilo je različitih vrsta pahuljica. V. se uskoro vratio, taman da i on nešto na brzinu pojede, pa smo se svi ubrzo spakirali, odjavili iz hotela i uhvatili taksi preko Yandexa do željezničkog kolodvora Pass Tsentral.
Bili smo sinoć u nedoumici odakle točno kreće vlak za Samarkand jer nas je zbunio taksist. Rekao je: "Koji vlak? Treba dobro paziti na koji vlak idete", što nas je dodatno zbunilo. V. je kupio kartu preko interneta i na njoj piše da vlak polazi sa kolodvora Pass Tsentral u 9:12 h.
Kad smo na Googleu gledali kada polazi vlak, nigdje nije bilo preciznih informacija za točno vrijeme polaska u 9:12 h, niti za vlak za Samarkand u taj sat. Ali smo na kraju pitali umjetnu inteligenciju i, nakon iznuđivanja, saznali da je naš podatak točan.
Kasnije smo saznali da vlak iz Taškenta za Samarkand uglavnom vozi s željezničke stanice Tashkent Sjevernij Vokzal, koja se ponekad naziva i centralnim (Tsentral) kolodvorom ili putničkim (Pass-enger).
Taksi nas je vozio oko 15 minuta do spomenutog željezničkog kolodvora gdje nije bilo gužve. Čim smo stigli, službenik nas je, kad mu je V. pokazao kartu na mobitelu, uputio na koji peron trebamo ići. Pri ulasku u kolodvor u Taškentu morali smo proći kroz sigurnosnu kontrolu, gdje su nam skenirali torbe.
Ispred svakog vagona stajao je službenik kojem se pokaže karta, a on potom pokaže gdje treba ići. Naš je vagon bio broj 21, što je bilo jasno označeno. Sve je bilo dobro organizirano i jednostavno za pratiti. Sjedala su bila slobodna jer su bila unaprijed rezervirana. U vlaku je bilo vruće, ali je bio jako komotan zahvaljujući prostranim kožnim sjedalima. Sjedala su postavljena po dva u jednom redu, a po jedan u drugom, pa smo mi sjedili jedni iza drugih, dva po dva. Kad je vlak krenuo, upalili su klimatizaciju i postalo je jako ugodno. Svi smo zaspali dok je V. u međuvremenu rezervirao smještaj za sljedeće dvije noći u Samarkandu.
Vožnja vlakom trajala je oko 3 sata i 15 minuta. Bilo je jako ugodno, a kroz vagon je više puta prolazio kondukter, koji je zaključavao zahode kad se približilo iduće stajanje. Kroz vagon je više puta prolazio i prodavač s pićem i hranom, ali nismo ništa kupili jer smo bili siti nakon doručka. Vlak je stajao u usputnim mjestima pet minuta, na primjer u gradu Jizzakh. Zanimljivo je da u svakom nazivu koji u sebi ima glas H, ako ga pišu na latinici, ostave to H na ćirilici, pa je tako na kolodvoru natpis Jizzax.
Kroz prozor sam gledala zanimljiv krajolik — gole planine, stijene i polja s navodnjavanjem kap na kap, stoka na ispaši...
Oko podne i po stigli smo u Samarkand. Opet su nas dočekali taksisti, a jedan simpatični i uporni taksist pristao je na cijenu sličnoj onoj koju bismo platili s Yandexom. Vozio nas je do novog smještaja World Family Guest House. Dugački prilaz s ulice prema centralnom dvorištu oko koje su položene jednokatnice visokih stropova. Soba je OK, 4 kreveta, tradicionalni stil, dvorište u hladu plodnog kakija i smokve s odrinom od loze i bazenom. Bazen izgleda drukčije nego na fotografiji, očito nema pročiščivače, mahovina je u njemu, ali to nas ne sprječava da se idemo kupati. Vani je 38°C i 14 % vlage i vrućinu dosta lako podnosimo, a bazen je iznenađujuće hladan. Nakon čakule sa susjedima koji putuju Stanovima, idemo na ručak u obližnji Peperoni, restoran koji ima zanimljivu ponudu, ali sve im je jako dobro: pizze, tajlandska tom yum juha, tradicionalni hačapuri. Šetnjom idemo kroz kvart prema centru. Unaokolo velike zgrade, luksuzni restorani ispred kojih se okupljaju ljudi i svi su jako svečano odjeveni. Nakon obilaska Central parka uzimamo Yandex koji nas vozi do Registana, glavnog gradskog trga. Vožnja košta 12 000 (0,82€), V. ima samo krupne novčanice s bankomata, pa ih mora ići razmijeniti. Puno je turista, pada mrak, umorni smo i nećemo sad ići u razgledavanje iznutra, nego šetamo i obavljamo to izvana. U 21 je najavljen lajt šou, ali se nije održao, a na trgu postavljaju skele i pozornice za svečanost dana državnosti (1.9.). Yandex i povratak u smještaj. V. ide u šetnju do dućana koji prodaje pivo, a mi uživamo u vrtu. Pivo i spavanje.
