45. dan // Filipini // Manila - Dumaguete

Zavir O Filipinima nisam puno razmišljala niti se pripremala, mislila sam da će biti dobro ako "preživimo" Pacifik - Japan će doći kao skupa nagrada za preživljeno, a ostalo vrijeme... tko zna. Odlazak na Filipine nakon Japana u meni je stvorio toliki emocionalni vrtuljak, skupilo se nezadovoljstvo od prethodnog mjeseca i pol putovanja, i još sam u PMS-u, kao da proživljavam tamnu noć duše . Nakon Japana bi bilo najbolje ići natrag doma, u vlastiti red ili nered od države, a ne neku zemlju trećeg svijeta o kojoj imam najviše predrasuda. Narednih dana moje će raspoloženje i dalje biti na niskoj vibraciji (mrzovolja, strah, frustracija, oholost), ali nakon doticanja dna na emocionalnom trampolinu, ne može se niže pasti, nego krećem prema gore, pa se tako i moj dojam o ovoj zemlji i ljudima sve više popravlja. Dragi dnevniče! Manila, pogled na luku i lunapark Manila, pogled na luku Rano se budimo odmorni. Zapravo, psihički sam se resetirala, ali u tijelu još osjetim tragove umor...