Dnevnik putovanja

Kyoto , turističko i povijesno središte, grad koji posjećujemo nakon Tokija i Hakonea, bio je vremenski najduža prijestolnica Japana, od 794. do 1868. godine. Zato se i naziva "tisućgodišnjom prijestolnicom" (zapamtite ovaj podatak za Potjeru!). Za vrijeme Meiji restauracije (kad je vlast preuzeo car Meiji), glavni grad pa tako i careva prijestolnica preseljeni su u moderniji Edo, kasnije nazvan Tokijo.  Geografski, Kyoto se nalazi na najvećem japanskom otoku Honshuu, u Kyoto prefekturi (najvišoj administrativnoj jedinici) u Kansai regiji. Klima je vlažna subtropska s vlažnim i vrućim ljetima (što itekako osjetimo) i hladnim i ponekad sniježnim zimama. Tu je i Pacifik, koji prijeti tajfunom u ovo ljetno, a kasnije i jesensko doba.  veduta Kyota i Nidec Kyoto Tower Klima nas je sušila cijelu noć na 25 stupnjeva i opciju dry , i ne preporuča se gašenje zbog velike vlage i nas četvoro koji isparavamo i dišemo u ovom malom prostoru, pa su se i uz dvije upaljene jedinice nakovrčal

Noć je bila isprekidana, dizala sam se provjeravati djecu, pogotovo J.-a koji se preznojio pa sam ga budila da presvuče mokru majicu. Nije baš bilo ni najugodnije spavanje u trapericama, pa sam ih u nekom trenutku skinula. A onda V. koji je došao iz noćnog izlaska, sa željom da podijeli doživljaje...   Ujutro mi priča kako je sinoć išao kupiti viski u obližnji dućan nakon što su žena i djeca išli na počinak - Mt   Kirin Fuji Roku , 50 posto alkohola, najbolji (svaki je najbolji!)... Na povratku je prošao pokraj bara odakle se čula muzika. Nećkao se ući jer je djelovalo kao obična kuća, doduše s natpisima i reklamama na vratima. Ipak, ušao je, a unutra - scena - kombinacija Twin Peaksa i kafića 72 u Zadru. Za šankom stoji gospodin barmen, barba Ratko iz najboljih dana, u bijeloj košulji i crnoj leptir-mašni, ozbiljan kao Denis Hopper i rukom mu pokazuje da uđe, a pokraj njega elegantna i nasmiješena ženica, japanska gospođa Karmela. V. sjeda za jedino slobodno mjesto za šankom dok mu