Šri Lanka // 6. dan // Chengdu - Brisel

u garaži aerodroma gdje se čeka taksi

Sletjeli smo u Chengdu oko 5:30 h po lokalnom vremenu, u avionu sam loše spavala uz neprestano kljucanje i lomivrat jer mi je putni jastuk za vrat ostao u kombiju kod Pubudua, djeca su se ispružila po nama, a V. se uvijek nekako namjesti da mu takav jastuk nije potreban. Na šalterima već znamo što treba ispuniti, djeca ispunjavaju svoje listiće, no velika je gužva i svi šalteri rade ali svejedno čekamo 40-ak minuta i kad smo došli pred jedan od šaltera, dogodio se zastoj, osoba ispred nas počela je vaditi papire i pokazivati ih graničnom policajcu pa smo još čekali 15-ak minuta. Primjetila sam da neki granični policajci vode računa o tome kojim redoslijedom gledaju naše putovnice i puštaju nas u državu: neki prvo pogledaju V.-ov ili moj, pa nas propuste, zatim djecu, a onda opet od preostalog odraslog kako djeca ne bi bila "sama". Istina je da više nisu male bebe, ali i dalje volim kad se pazi na ovaj detalj, a ne pustiti prvo J.-a pa nek čeka dok mi odgovorni za njega dođemo.  

Kina

Uzet ćemo Didi prijevoz pa slijedimo putokaze za car hailing i spuštamo se u podzemnu garažu. U garaži je jedan službenik za eventualnu pomoć ali dosta je pusto. Na aplikaciji piše za koliko će doći Didi, registracija auta i na koji "peron". S lijeve strane dolaze auta s neparnim zadnjim brojem a s desne s parnim brojem registracije. 

Treba nam 20 minuta vožnje do besplatnog "tranzitnog" smještaja na koji imamo pravo kao putnici Air Chine jer nam je veliki razmak između letova i sad ćemo to objeručke prihvatiti. Hotel Derunda nalazi se u gradiću Jianyang nedaleko Tianfu zračne luke. Sve je golemo, recepcija je luksuzna i u mramoru. Za prijavu moramo ispuniti knjigu gostiju dok nas recepcionerka prijavljuje na kompjuteru. Odmah nam je rekla da je besplatni shuttle bus za aerodrom u 21:45 i da dođemo dolje u 21:30. Isto tako, upravo je vrijeme doručka pa možemo otići pojesti ako želimo, naravno da želimo! 

mljac doručak

Hotel Derunda

Dobili smo dvije sobe u istom hodniku u kojima je nepregledan niz drugih soba koji broje i više tisuća. U sobama nema prozora osim onih koji gledaju na hodnik, ali svjetlo ionako ni potrebno jer ovdje svi dolaze odmarati i spavati. Mi smo odmah zaspali u udobnim pahuljastim bijelim krevetima.

Kako ne bismo prespavali dan, navili smo sat oko podne, ja sam iskoristila priliku za tuširanje u luksuzu, a onda smo se svi spremili i oko 15:30 h uhvatili Didi do samog centra Chengdua. 

Vozimo se oko sat vremena do ulice Chunxi Road koja se nalazi u sredini paukove mreže čengdujskog tlocrta. Puno je ljudi, lijep je dan, temperatura je ugodna, subota je. Prvo idemo u šoping centar IFS na čijoj je fasadi golema skulptura pande koja se penje na zgradu. Penjemo se na zadnji 7. kat vidjeti tu pandu, a kad smo vidjeli da se tu službeno čeka red za fotkanje s pandom, okrenuli smo se i ušli u klimatizirani centar. V. je naumio otići u Xiaomi dućan i jeftino kupiti power bank, na sreću, veliki se dućan renovira pa je tu samo mali štand s nekoliko modela što mu omogućava puno lakši izbor između nekoliko modela. Djeca i ja razgledavamo dućane a u jednom primjećujemo dres Luke Modrića. Kako se spuštamo katovima dućani su sve luksuzniji, zapadnjački i uopće nas ne zanimaju, pa izlazimo i nastavljamo šetnju ulicama. Ušli smo još u neke dućane s igračkama i điđama. Meni je sinulo nešto što je rekla L. kad je bila u Kini kod prijateljice a to je da Kinezi briju na zapadnjačke marke a imaju masu dobrih domaćih pa smo onako usput ušli u neki kineski sportski dućan i malo pomalo obavili veliki šoping: njih troje patike i još neku robu. (Sva plaćanja se obavljaju preko aplikacije Alipay, znači treba imati nju i internet - V. preko interneta kupuje e-simove ako skuži da će uskoro isteći).

centar Čengdua

Chunxi Road IFS šoping centar

isto

panda i red za fotkanje

eno ga!

Zatim nastavljamo šetnju s punim rukama šoping vrećica - prema dijelu gdje je drevni hram Gudashengci Temple (poznat i kao Daci Temple) na čijem ulazu nas dočekuje Nasmijani Buda. Nakon brzinske šetnje hramom idemo u obližnju knjižaru Fangsuo Chengdu Branch koja se nalazi u podzemnom preuređenom prostoru luksuznog trgovačkog kompleksa Sino-Ocean Taikoo Li i prema Architectural Digestu ovo je jedna od petnaest najljepših knjižara na svijetu. U blizini je i odličan javni zahod, jedan od tri najbolja po izboru V. Digesta. 

subotnja špica

tradicija i modernizam

Hvatamo Didi do mosta Anshun Bridge, veličanstveni je to, natkriveni most koji spaja tradicionalnu arhitekturu dinastija Ming i Qing s modernim noćnim životom i vrhunskim restoranima na rijeci Jin. Na mostu se nalazi kameni reljef posvećen Marku Polu, postavljen u čast njegova povijesnog posjeta Chengduu u 13. stoljeću, a sam Marko Polo pisao je o ovom mostu u svojem blogu. Pohodio je Polo Marko i Šri Lanku, ali o tome u nekom drugom postu.

Gudashengci Temple i Budai

u hramu

predstava s balkona

sportski dućan za odličan šoping made in China

Već je 19:00 h, a V. je ostao bez interneta taman u trenutku kad ne smijemo gubiti vrijeme i trebamo uhvatiti prijevoz do hotela. Pitao je prvog taksista, a ovaj ništa ne razumije, pa V. pokušava ostvariti kontakt na mote. Prilazi nam jedan momak, Kinez naravno, koji dobro priča engleski i pomaže prevesti, a uskoro je došao internet na V.-ov mobitel pa smo mogli pozvati Didi. Tek mi u taksiju V. objašnjava što se dogodilo: on je na vrijeme kupio novi bon za internet, ali nije se aktivirao pa nije naplaćena ni zadnja vožnja Didija i trebalo je neko vrijeme nakon što je par puta upalio i ugasio mobitel. Sad opet sve radi i dobro je. 

Fangsuo Chengdu Branch knjižara

isto

Do hotela treba sat vremena vožnje, a imala sam plan da se djeca tuširaju i operu kose po povratku u hotel jer ih je zadnji put istuširao slon. Zakunjali smo u autu i već je bio mrak kad smo stigli natrag u hotel u 20:50h. Djeca se brzo tuširaju, a mi pakiramo nove stvari - glomazne kutije od patika ostavljamo u hotelu.

Spustili smo se u lobby po dogovoru u 21:30 h. Ispred je bus i puni se grupom starijih turista. Kreće točno po voznom redu u 21:45 h a vodičica grupe nam se dolazi osobno javiti i pitati je li problem ako se grupi obraća na kineskom. "Nije naravno, a gdje putujete?", "Letimo u Frankfurt, sutra obilazimo Luksemburg, pa Belgiju, Francusku..." Bus vozi lokalnim cestama pa je sporiji nego taksi koji smo koristili u dolasku.

 

po gradu

Anshun most i rijeka Jin

pogled na rijeku s mosta

Marko Polo

kineski turisti spremni za Europu u 5 dana

 

Na aerodrom Tianfu došli smo oko 22:15h, prolazimo kontrolu na ulazu u zgradu pa idemo odmah na sigurnosnu te kontrolu putovnica. Već je oko 23 h i stvarno bolje da smo krenuli u 21:45h iako mi se tad činilo prerano. 

Sad već tradicionalno odlazimo u 7Eleven koji je na gateu 114, a naš je gate 113. Obavili smo spizu, pojeli, J. je napisao domaći rad i djeci smo dali da potroše internet do kraja.

Bilježim temperaturu vode na aparatu: hladna je 14℃ stupnjeva, topla 39℃ a vruća 99℃, sjetimo se lekcije - topla voda potpiruje probavnu vatru i potpomaže u rješavanju sluzi.

U 1:20 h počeo je boarding, poletjeli u 1:55 i brzo zaspali. V. i J. su pričekali večeru, koja je bila bezveze. Kljuc i lomivrat bez jastuka, ali ipak smo dosta odspavali. Probudila sam se u 3 po europskom vremenu, 9 po kineskom. Doručkovala pa još malo zakunjala. 

najbolji dućan

Sletjeli smo u 6:55 h po lokalnom vremenu u Brisel. Na imigraciji je malo ljudi na srednjem redu gdje možemo ići kao obitelj s djecom i već ga za 10 minuta prolazimo. To je zato što su ovi praznici prekratki da bi se putovalo daleko iza granica Šengena. Kuferi su brzo došli, brzo je došao i shuttle Ciao parkinga i već smo u 8:20 h krenuli put kući nakon što smo preuzeli auto. U 11 h smo obavili malu spizu i već u 11:15 h smo ušli u kuću. Ručali smo nešto odleđeno iz ledenice, oko 15 h sam odvezla T. na rođendan. Kad smo se vratili s rođendana, baba E. nam je javila da je ujutro bio film Staza slonova (mjesto radnje Šri Lanka), koji smo potom uključili kako bismo se prisjetili ekspresnog i punog doživljaja izleta u Biser Indijskog oceana, a onda zakomili prije nego je film zapravo i počeo.

Šri Lanka // 5. dan // Od Kandyja do Negomba

Danas je stvarno zadnji dan na Šri Lanki, većinu ćemo provesti na otoku no kasno navečer letimo za Chengdu, što nam daje posljednju priliku za doživjeti ovu lijepu i egzotičnu (i opasnu haha) zemlju.

pogled na Kandy s Arturovog trona

Budimo se u 6:45 h i ubrzo idemo na doručak nakon kojega idemo u šetnju do lokacije zvane kao Arthur's Seat, vidikovca s kojeg se lijepo vidi centar Kandyja s jezerom i Hramom Budina zuba, a zatim u šetnju oko cijelog Kandyjskog jezera za što nam treba sve skupa oko 1:45h. Po povratku u hotel djeca i V. idu na bazen a ja idem u sobu spakirati se. Koristim i mirno vrijeme da se kratko na videopoziv čujem s mamom  koja se zabrinula opazivši izobličenost mog lica.

busevi i jezero

ukrasi za svečanost

Hram Budina zuba

Napuštamo sobe i sve torbe ostavljamo na recepciji pa idemo u mali šoping ‒ prvo u štosni dućan LUV SL (ODEL) koji prodaje dizajnersku suvenirsku odjeću i ine điđe, za to vrijeme V. ide sam u jednu od galerija, zatim produžujemo u Food City gdje nas V. skuplja kako bismo svi zajedno otišli do trbuha grada ‒ Central Marketa. Ulice su pune ljudi, stranih i domaćih turista, uličnih svirača, prosjaka bogalja; sutra je veliki budistički praznik Vesak i ništa neće raditi, a danas svi obavljaju zadnje pripreme i kupnju (kao kod nas na Badnjak). Na putu do tržnice susreli smo jednog barbu s kojim se V. lijepo popričao i koji nas je dopratio do natkrivene zgrade tržnice gdje ćemo pogledati još pokoji suvenir i slike u jednoj od galerija. Na žalost slike nisu baš dobre, a nisu ni posebno grozne kao naprimjer restauracija Isusa iz Španjolske Ecce Homo koju bi vrijedilo imati, pa odlazimo bez ukrasa za jedan od naših zidova. U prizemlju zgrade kupujemo začine u Ayurvedic Shopu po puno boljim cijenama nego u Scam Gardenu Isiwaya ili samoposluzi, a čak je i to skupo za lokalce (po podatcima na internetu), ali za naše bogate eurposke navike to je sića. 

otočić na jezeru

Kandy

Prvo smo vozaču bili rekli da dođe po nas u podne, pa smo svako malo igrali produžetke i konačno je došao u 13. U kombi smo utrpali kufere koji su nas čekali na recepciji i kese novokupljenih stvari, pozdravili se s hotelskim zaposlenicima i krenuli. Kako nam je let oko 22:30 h  imamo vremena za još pokoju aktivnost.

 

Napustili smo Kandy a ja sam odmah ubila oko u polusatnoj vožnji. Pubudu nas vozi u Elephant Park Village na rijeci Kuda Oya nedaleko grada Kegalle. 

Ovo je još jedno mjesto gdje se mogu vidjeti slonovi, najpopularnija životinja Šri Lanke. Vidi se da je ovo privatno mjesto jer nema mnogo drugih turista i podsjeća na građevine sklepane za potrebe AirBnb-a par mjeseci prije sezone. No ne zaboravimo, prije pola godine ovdje su bile katastrofalne poplave i voda je navrla do ceste, pa uz tu činjenicu priznajem da je dobro renovirano i ofarbano, samo se u zahodima još osjeti vonj tufine. 

Central Market

Na samom ulazu odabrali smo paket onoga što želimo raditi: plaća se aktivnost ovisno o tome želimo li kupati ili hraniti slonove i želimo li to raditi pola sata, sat ili duže. Vodič nas je odveo do rijeke, zasad niskog vodostaja u kojoj su bila dva slona. Oko jednog bila je grupica turista pa su moji išli kod drugog slona. Ja nisam htjela sudjelovati u slonovskim aktivnostima, samo sam gledala s obale. Oni su skinuli šlape i ušli u rijeku, pa su uz objašnjenje vodiča počeli prati slona, strugajući njegovu kožu ljuskom kokosa. Ovo su navodno slonovi spašeni iz zatočeništva, da bi došli u drugo zatočeništvo (hm), a kako nisu rasli u divljini, nisu mogli razviti znanja kako se prati, strugati i slično. Jedan od tih dresera (ne znam kako da ga zovem: vodič ili gonič slonova) nudi djeci da sjednu na slona pa da ih ovaj tušira vodom iz surle. Djeca naravno pristaju na takvu ekskluzivu, a gonič "slonovskim jezikom" (urlicima i "edukativnim štapom" s bodljama) nagovara slona što da učini. Djeca uživaju, a ja samo razmišljam gdje se nalazi još malo čiste i suhe robe koja nije pokisla u jučerašnjem pljusku. Sad im nudi i da jašu slona (mislila sam da se to više ne radi!), pa sjedaju na leđa i slon ih prenosi do stepenica gdje mogu elegantno sići. Za kraj pripremili su po četiri zdjele voća za nas četvero kako bismo hranili slona, u tome ipak sudjelujem na nagovor obitelji. Dajemo mu hranu na surlu, on sprema par zalogaja pa ih potom ubacuje u usta. Cijelo je vrijeme uz slona isti gonič i primjećujem da stalno nešto gricka i zubi su mu crveni kao da upravo žvače žive ptice. Naposljetku poziramo sa slonom ‒ moram priznati da je stvarno zapanjujuće biti u blizini ovako golemog živog bića i njegovog ogromnog tužnog oka. 

Sad treba raskopati cijeli kufer u potrazi za suhom robom za djecu. 

slon

Oko 15:30 krećemo put Negomba i vožnja bi trebala trajati dva sata. Kako se vozimo lokalnim cestama, na nekim dijelovima idemo puževim korakom, a negdje ubrzamo čak do 50 km/h. Vozimo se kroz gradove, rižina polja, na nekim dijelovima vide se tragovi monsuna kao što su odroni i srušene kuće. I ovu vožnju kratim najdražom aktivnosti ‒ kunjanjem.

Gladni smo pa planiramo prvo ići na pizzu a onda prošetati po Negombu. Kako ulazimo u Negombo, tako primjećujemo nešto drukčiju arhitekturu, a budističke i hinduističke oltare zamijenile su katoličke kapelice na križanjima cesta.

U 17:45h parkirali smo ispred poslovno-trgovačkog objekta u kojem se nalazi pizzeria Vito Wood Fired Pizza. Pizzeria ima odličnu ocjenu i kako u imenu navode, pizzu peku u krušnoj peći. Odabrali smo separe i uskoro je došao konobar po narudžbu. U restoran je ušla i ekipica od tri momka, zauzeli su mjesto blizu nas i uskoro počeli svirati. Pizze su dosta brzo došle i bile su odlične, a bend je vjerno reproducirao baladni rock poznatih glazbenika. 

Moj izbor pizze nije bio loš, ali nagnao me da razmislim kad drugi put budem birala: jedući pizzu spicy beef ne dobijem ni pravi okus pizze a ni pravi komad mesa, pa sam tako sita, ali još željna okusa pizze žicala običnu V.-ovu Margheritu ili J.-ovu Salami pizzu. Čovjek uči dok je živ...

Iako smo se u pizzeriji zadržali točno sat vremena, Pubudu nas odgovara od šetnje Negombom jer  smatra da na aerodrom treba doći tri sata prije leta. Šteta, žao nam je Negomba, ali poslušat ćemo savjet iskusnog vozača. 

Negombo, grad koji nismo posjetili, živopisni je obalni grad smješten na zapadnoj obali Šri Lanke, udaljen svega 10-ak kilometara od Međunarodne zračne luke Bandaranaike. Grad je povijesno poznat po kolonijalnom utjecaju Portugalaca i Nizozemaca, što se i danas očituje u ostatcima nizozemske utvrde, mreži kanala i brojnim povijesnim katoličkim crkvama. Tu je i velika laguna bogata ribom i jedna od najvećih ribljih tržnica u zemlji. Uz bogatu povijest i tradiciju ribarenja na neobičnim katamaranima (oruwa), Negombo nudi i dugačke pješčane plaže s razvijenom turističkom infrastrukturom, mnoštvom hotela, restorana i barova uz obalu.

Vito Pizzeria

U 18:45 h kad smo izašli na parkiralište iznenadio nas je mrak (kao kad ideš u kino po danu a izađeš po noći) a Pubudu nas je čekao u kombiju (nije nam se htio pridružiti niti na posljednjoj večeri). Na cesti je rush hour i treba mu desetak minuta samo da se uključi u promet na glavnoj cesti u suprotnu traku prema zračnoj luci. 

Dovezao nas je na Odlaske Colombo Bandaranaike Međunarodne zračne luke, tu smo iskrcali kufere koje ćemo potom ispreturati, a s njim smo se pozdravili, zahvalili mu i poslali ga da ne troši dragocijeno vrijeme. 

Otvorili smo veliki kufer i platnenu torbu (koju smo po polasku spremili u kufer u slučaju velikog šopinga da imamo gdje staviti stvari) i smisleno rasporedili stvari tako da se roba slobodno tumba u platnenoj torbi, a da osjetljive kutije čajeva budu zaštićene u čvrstom kuferu. Isto tako, treba razmišljati unaprijed; jer kako letimo za Chengdu i tamo ćemo provesti jedan dan, posremila sam pokoje čisto donje rublje ako budemo imali priliku isprati znoj i slonovsku slinu.

Pri ulazu u zgradu aerodroma prolazimo sigurnosnu kontrolu prtljage, a onda idemo na šalter za check-in. Ovo traje već neko vrijeme. Djevojke su na šalteru dosta usporene a situaciju ne olakšavaju ni putnici koji iz fascikle prilažu svoju obiteljsku anamnezu ne bi li tako pripomogli šalteruši dok ona traži vizni pečat u putovnici. 

Predradnik nam prilazi i samouvjereno tvrdi da letimo za Brisel i da bismo trebali ispuniti neke podatke preko aplikacije. Kad smo došli na red, a on prišao drugim žrtvama, nismo ništa spominjali na šalteru samo kako bismo obavili check-in što je brže moguće bez ikakvog ispunjavanja jer ćemo u Kini sigurno brže riješiti stvar.

Začudo kontrola putovnica ide brže pa možemo krenuti prema gateu. Hodajući hodnikom dolazimo do istog onog Bude koji nam je zaželio dobrodošlicu pri dolasku u zemlju, a na istim vratima gateova dolasci su i odlasci što malo stvara konfuziju. Sreća, u ovaj sat nema gomile putnika i nije kaotično. Naš je gate jedan od posljednjih u nizu pa hodamo kroz cijeli dugački hodnik u kojima ima dovoljno zahoda, špina za punjenje vode, štekera za punjenje mobitela i aparata za punjenje trbuha pićima i grickalicama. Gate je već otvoren iako je boarding predviđen za 45 minuta. Tek što smo skoro došli na red, J. izjavljuje da mu treba u wc, pa se izdvajamo iz reda, on trči do prvog zahoda, a kad se vratio, bilo je više neumjesno opet stati u red gdje smo bili, pa smo se vratili na početak. Ali sad uviđamo razlog ranog otvaranja gatea - tek se ovdje obavlja pravi security check i to u dva reda, za dva leta, onaj za Chengdu i drugi za Bangalore. Kontrolu smo brzo prošli jer smo se toliko ispraksirali i minimizirali da ponekad pomislim da sam nešto zaboravila koliko malo stvari imamo. 

Još malo čekamo za ukrcaj uz kriket utakmicu na televiziji, a onda ukrcaj u avion Air Chine na "naša" mjesta i polijetanje za "naš" Chengdu. 

  

Šri Lanka // 4. dan // Kandy ‒ dragulji, čaj, botanika, predstava i hram

fikus benjamin

Predzadnji je dan na Šri Lanki (Lanci) i treba ga dobro iskoristiti. Danas obilazimo grad Kandy i njegove tradicionalne: industrijske, kulturne, vjerske i prirodne zanimljivosti.

Navili smo sat oko 7:30 h kako ne bismo propustili doručak do 9:30 h. Dok se spremamo za današnji đir, primjećujem kako mi je lice izobličeno ‒ skroz sam natečena. Po rukama mi je izbacio osip i podočnjaci su mi do koljena. Krema za sunce koju uvijek držim u torbici, vjerojatno uslijed visokih temperatura, skroz se deemulzirala na ulje i vodu, pa sumnjam da mi je osip nastao zbog korištenja iste ili neke od pomada iz onog spice gardena. 

U 11 h po dogovoru vozač Pubudu došao je po nas, ovo je njegov grad i opet smo mu dali slobodu da odluči gdje će nas voditi (naravno, tamo gdje ima bolju proviziju).

mutni pogled iz auta

Grad Kandy simpatičan je, ima dosta zelenila, vozimo se kroz kvart gdje su škole i gimnazije te slijedimo prugu (koja trenutno ne funkcionira zbog velikih oštećenja u prošlogodišnjem ciklonu Ditwahu). Uobičajeno za zemlje trećeg svijeta, malo me podsjeća i na industrijsku zonu srednjedalmatinskog ili nekog grada u Africi zbog brojnih reklama i plakata, koji privlače pogled sa svake dostupne površine. Kandy je drugi po veličini grad na Šri Lanki, glavni je grad i administrativno središte Centralne provincije, a bio je glavni grad sinhaleške monarhije (Kraljevine Kandy) od 15. do 19. stoljeća. Više o gradu u linku.

Pubudu nas za početak vozi  u Tiesh - gems & jewellery, draguljarnicu. Već znam da ovdje nećemo ništa kupiti, ali svejedno ulazimo. Na ulazu nas dočekuje jedan postariji gospodin-vodič i odmah nas gura u salu gdje gledamo projekciju o povijesti rudarstva i draguljarstva na otoku. Nakon 10-minutnog filma vodi nas do izložbene prostorije gdje su eksponati te započinje priču o dragom kamenju na Šri Lanki; najpoznatiji je safir, a ima rubina, topaza, mjesečevog kamena... Posjećujemo radionicu u kojoj za radnim stolovima sjede draguljari i izrađuju nakit po ručno skiciranim nacrtima ‒ prstenje, broševi ili privjesci za ogrlice. Jedan od nadzornika oštrim okom motri da ne bi neki od dragulja upao u nečji džep.

Nakon ovog zanimljivog dijela odlazimo na kat u prodajni odjel. Svi nas dočekuju s osmjesima i pokazuju svoju bogatu ponudu ‒ nakit od dragog kamenja u kombinaciji sa žutim i bijelim zlatom, ili srebrom. T. i ja smo iz znatiželje probale neke od naušnica, a kad smo V. i ja saznali cijenu, lijepo smo im zahvalili i pomalo otišli, dok su prodavači sve više snižavali cijenu kako smo se udaljavali. Tim potezom nas nisu uspjeli nagovoriti da nešto ipak kupimo, jer smo u hodu prosudili ‒ T. će svoj nakit izgubiti, a ja svoj neću ni nositi i bolje da tako uštedimo 200 $ i potrošimo ih na nešto drugo.

Čini mi se da je Pubudu malo razočaran jer neće dobiti dobru proviziju, pa mu se opravdavam (zašto pobogu!?): "Ma nisam ja baš od nakita, evo imam samo par prstenja, ne nosim nakit, znate, više volim začine, čajeve, kozmetiku..."

draguljarska radionica

Sljedeća je stanica na koju nas vodi New Giragama Tea Factory. Ugodan miris čaja širi se unutarnjim prostorom tvornice a vodičica je lijepa djevojka rošavog lica odjevena u tradicionalni sari. Uzima grančice biljke čaja kojima će nam ilustrirati obradu i započinje prezentaciju u sušionici gdje se u dugačkim bazenima pomoću velikih ventilatora suše ubrani listovi čaja. Na zidu visi slika Jamesa Taylora ‒ oca cejlonskog čaja koji nadgleda situaciju.

Nakon sušenja, listovi se ubacuju u otvor u podu koji vodi direkt u valjaonicu. U valjaonici listovi se rolaju ili idu na daljnu obradu ovisno o tome koja je vrsta čaja, a vodičica nas vodi kroz mnoge prostorije u kojima radnici, za vrijeme našeg obilaska, rade svoj posao uz glasne mašine ili vruće peći. Sa stražnje strane dvorišta nalazi se peć u kojoj se loži kaučuk (naslagan u deblima) kako bi se održala odgovarajuća temperatura za sušenje i fermentaciju.

Dok su srebrni i zlatni vrhovi (golden i silver tips) neotvoreni pupoljci koji se beru ručno i suše bez valjanja za blag, ekskluzivan bijeli čaj, ostali listići prolaze kompletno valjanje i fermentaciju kako bi postali klasični, snažni crni čaj OP (orange pekoe). To je isključivo oznaka za klasu i veličinu čaja, koja označava da se u pakiranju nalaze cijeli, mladi i visokokvalitetni listići crnog čaja. Vodičica naglašava da bi se čaj trebao kupovati u listićima jer onaj u vrećicama sadrži samo ostatke ostataka, skoro bez ikakve vrijednosti i kvalitete. 

bazeni za sušenje listova čaja, položeni su na mrežu ispod koje propuhuje zrak pogonjen ventilatorima

valjanje čaja

daljnja prerada

Nakon obilaska, odlazimo u kušaonicu gdje uz kolač ispijamo nekoliko vrsta čaja koji služe uz kithul jaggery. Jaggery je inače palmin šećer, a kithul palma autohtona je biljka Šri Lanke koja samo tu raste. Kithul zaslađivač za razliku od drugih vrsta ima jako nizak glikemijski indeks te se koristi u ajurvedi. Kockica kithul jaggeryja stavi se na jezik zatim se uzima gutljalj čaja. Naručili smo i skupocjeni čaj zlatnih listića koji poslužuju u bićerinu. Kažu da se listići ovog čaja mogu piti do tri puta, pitamo se koriste li iste listiće za tri različita gosta haha. 

Naposljetku smo kupili nekoliko vrsta čaja (ali ne i one najskuplje jer AI kaže da je bolje otići u samoposlugu) i tako osigurali Pubuduu proviziju.

peć na drva

kaučuk (eng. rubber)

čaj svih vrsta

konačni rezultat mukotrpnog rada

Slijedi odlazak u botanički vrt Royal Botanic Gardens gdje smo uplatili vožnju golfskim vozilom kako bismo učinkovitije obišli ovaj golemi park koji se prostire na 59 hektara. Vozač nam pokazuje biljke i povremeno ubaci pokoju zanimljivost. Mnogo je lokalnih turista kao i grupe školske djece u uniformama koji dolaze na cjelodnevni izlet uživati u prirodi. 

Neka od stabala sadili su poznati monarsi ili političke figure iz zlatnog doba kolonizacije. Na atraktivnim lokacijama vozač nas tjera van iz autića i preuzima ulogu fotografa gdje nas fotografira pokraj očaravajućih drvoreda ili divovskih stabala čiji će rođaci u Europi ostati na razini sobne biljke u pitaru. Vozimo se pokraj rijeke Mahaweli i s druge strane obale uočavamo nevjerojatne prizore odronjenih kuća koje su nastradale u prošlogodišnjim katastrofalnim poplavama. Nakon sat vremena obilaska, Pubudu nas čeka ispred ulaza/izlaza i vodi nas prema sljedećoj atrakciji. 

cvijet "školjka"

trava iz raznih krajeva svijeta

stabla iskrivljena od termita

spoj dvaju fikusa benjamina

Royal Kandyan hotel je s četiri zvjezdice u čijim se prostorima odvija tradicionalni kandijski ples kandyan dance. Došli smo malo ranije pa smo popili kavu u lobiju hotela koji ima izvrstan dućan sa suvenirima. Oko 17 h nas pozivaju u podrum na priredbu. Smjestili su nas na naša rezervirana sjedala pa je došao konobar s menijem te smo naručili pića i na plastificiranom papiru pročitali što nas sve čeka po programu. Odjeveni u tradicionalnu nošnju uz ritam bubnjeva, tri mladića i tri djevojke plešu razne plesove imitirajući pauna, majmuna, slona i druge životinje. U jednom od plesova dominirao je lik s maskom demona, sišao je s pozornice u publiku i sjeo na slobodno mjesto do J.-a, pitao ga je kako se zove i odakle je. Maske su veliki dio tradicije prisutne u plesu kao i ukrasima za kuću, a razlikuju se po podjeli na zaštitne demonske čuvare (Raksha), maske za iscjeljivanje i egzorcizam (Yaksha) te karikirane likove za satirično narodno kazalište (Kolam).

Spektakl je završio atraktivno ‒ u podzemnoj garaži hotela zbog sigurnosti ‒ žongliranje s vatrom, lizanje zapaljenih baklji i hodanje po vatri.  

Pri odlasku plesači i plesačice ispraćali su brojnu publiku držeći kutije za napojnice, koje su zaista zaslužili i dobili. 

bubnjari

J.-ov prijatelj

U predvečerje još jednog ispunjenog dana Pubudu nas je odvezao u hotel, oslobodili smo ga dužnosti za danas, ali tu nije kraj našeg provoda. U hotelu smo se presvukli i osvježili te krenuli prema hramu Sri Dalada Maligawa koji se nalazi na sedam minuta hoda od hotela. Hram je poznat po tome što posjeduje Budin zub ‒ lijevi očnjak. U svijetu postoje 32 hrama koja navodno imaju relikviju iz Budinih usta, a već bili smo u jednom takvom u Singapuru prije sedam godina. Međutim, samo dva hrama od trideset i dva imaju dokazano autentične Budine moći, jedan u Pekingu i upravo ovaj u Kandyju. 

Nakon što smo iz prvog pokušaja krivo krenuli na lijevi ulaz ‒ za domaće i budiste, uputili su nas na desni za strance. Ostavili smo obuću u garderobi kod momaka koji svaku drugu donaciju pospreme sebi u džep umjesto u zajedničku škrabicu, pa krenuli kupiti ulaznice na aparatima koji izgledaju kao bankomati (3000 rupija = 9€ po odrasloj osobi, djeca bespla). 

u Hramu Budina Zuba

u redu za zub

cvijetni darovi

Bosi ulazimo u hram, velika je gužva i slijedimo gomilu koja se polako kreće. Cijelim hramom odjekuje mantranje redovnika, a olfaktivno je čulo također aktivirano ugodnim mirisom jasmina. Ulazimo u nekoliko manjih prostorija u kojima se nalaze oltari Budi, uokolo kojih je cvijeće i novac. Velika većina domaćih, pa čak i neki stranci nose cvjetne aranžmane koji se ostavljaju ispred glavnog oltara. Većina vjernika i posjetitelja odjevena je u bijelo, mi nismo jer bijelo nije praktično na putovanju.

U redu čekamo za prolazak ispred glavnog oltara gdje se nalazi sveti zub, red se ubrzava kako se približavamo ograđenom dijelu. Relikvija se ne smije fotografirati, a i skrivena je u posebnoj zlatnoj prostoriji koju dodatno čuvaju redovnici. Jedan od redovnika stoji na šalteru, maše rukom u stilu "ajmo ajmo, prođi", i utržuje novčane donacije koje vjernici u prolazu ostavljaju u zamjenu za pogled na zub. 

U drugim prostorijama pogledali smo slike koje ilustriraju Budin život i samu avanturu donošenja zuba u Šri Lanku. Tek što smo sve obišli i bili spremni za odlazak natrag u hotel, počeo je pljusak. Neko smo vrijeme čekali da stane, ali kako nije prestajao, krenuli smo kući. Povodanj nam je skroz smočio noge i hlače, ali neke su kabanice uspjele održati suhim gornji dio tijela. Ja sam imala šugavu kabanicu koja je po povratku završila u smeću, T. je imala neku funkcionalnu, a njih dvojica su ostali suhi ispod dekatlonskih kabanica kupljenih uoči Nepala.  

U sobama smo se presvukli pa otišli na odličnu večeru. Sok od naranče koji J. pije uz večeru košta pet puta više od onog koji pije T. od lokalnog voća ‒ papaje, lubenice ili manga. Za susjednim stolom sjedi obitelj, svaki član ima mobitel ispred tanjura i tako svi dis-connected zajedno večeraju. 

Odlazak u krevet oko 23.

Slike:

strašni prizori a život ide dalje

kašete čaja

voćni šišmiši - dobri za tingul

fikus benjamin